Svašta sam očekivala o fakulteta, ali da će mi se svidjeti ići na predavanja i da mi neće biti toliki problem živjeti sam (nije loše, ali bilo bi mi bolje da imam nekog) nisam!
Znam da nisam napisala post prvi tjedan, ali sad ću vam zadnja tri tjedna opisati u jednom postu.
Prvi dan sam se užasno bojala svega. U 10 smo imali predavanje za brucoše, pa sam sa DV-om otišla na predavanje. Tamo smo dobili torbe, brošure s popisom stvari koje možemo napraviti u orijentacijskom tjednu, kalendar i kemijsku sa logom fakulteta. Nakon toga, ja sam otišla na radionicu jezika kako bi vidjela koji jezik moram odabrati. Nakon tog sam otišla u dvoranu u kojoj su brucošima pomagali da se upišu. Imali smo sastanak s profesorima, pa smo upoznali sve profesore i malo su nam više rekli što nas čeka kroz slijedeće 3 godine.
Drugi dan sam otišla na školski zbor čuti što oni imaju za reći brucošima. Nakon toga sam išla podići iksicu i čekajući slijedeće predavanje od zdravstvu, upoznala sam jednu curu koja je išla na isto predavanje. Nakon toga sam trebala ići do dvorane u kojem trebamo imati tjelesni, ali nisam stigla, jer sam se zapričala s curom, pa sam otišla doma.
U utorak sam već došla doma, jer nismo trebali biti cijeli tjedan na svim predavanjima, samo na onima na kojima smo htjeli biti.
Prvi tjedan predavanja su bila uvodna i skoro svi su nas puštali. Upoznala sam dvije cure MZ i TČ s kojima sam se konstantno družila. Išli bi na ručkove i kave svaki dan.
Drugi tjedan je već počelo nešto, ali ništa što bi već trebala početi učiti. Čak sam otišla i ranije taj tjedan (već u srijedu) jer ja imam predavanja do četvrtka, ali ovaj četvrtak je bio dan fakulteta, pa nismo imali predavanja. Upoznala sam još dvije jako drage cure ES i KK s kojima sam zajedno (i MZ i TČ isto) u grupi za seminarski.
Što se tiče tjelesnog koji mi je obavezan uzela sam ples, pa sad uživam na svakom satu jer radim nešto što mi se sviđa i što volim.
Izborne predmete sam uzela na drugom odjelu i to odjelu arheologije. Nisu loši predmeti i profesori, ali često ih nemam na predavanjima, jer su na terenu i nisu susretljivi sa materijalom iz kojeg trebamo učiti. Valjda će biti bolje, ali sve ću vidjeti.
I dobila sam mentora istog kao i TČ, pa smo prošli tjedan otišle s njim na kavu. Dečko je stvarno drag. Rekao nam je da ovo uopće nije težak studij, ali da samo pazimo na ocjene jer će nam trebati na diplomskom zbog biranja smjera.
Usput, dala sam mu svoju adresu bloga, jer su se svidio dizajn koji sam napravila, pa ne smijem pisati ništa loše, jer će možda to vidjeti.
Imala sam i prvi predkolokvij drugi tjedan faks. Bilo je u pitanju znanje iz područja worda. Nije bilo teško, ali rekli su nam za njega 3 dana prije. Naravno, ja sam digla paniku, ali sve je dobro prošlo sa samo jednom greškom.
Osim što se družim s ljudima s kojima sam na predavanju ili na istom smjeru, družim se i sa DV i LL (curama s kojima sam uvijek išla van). Nisam zanemarila stare "prijatelje" zbog novih.
Vidjela sam se i jedan dan s VP, jer joj je bio rođendan, pa je došla do mene kako bi vidjela stan.
Također, vidjela sam se sa AMŽ kad je dolazila kući iz Rijeke, pa je i ona vidjela moj stan, ali nažalost samo na kratko.
I jednom prilikom sam srela MS i njezinu sestru i trebale smo se naći kasnije, ali na kraju nismo. Svejedno mi je drago da sam ih vidjela.
Osim po Zg-u, vidjela sam se s ljudima i u Pt i Sk.
Kada je JJ napokon došao iz Pl, DV, on i ja smo išli van. Prošli put je njima bilo dobro u Cubanu, pa smo išli tamo. Nije bilo loše, ali narodnjaci...
Išla sam i MŽ-u rođendansku proslavu 29. 10. Tamo je bilo nekolicina ljudi tj. nas 6. Najeli smo se i napili, a torta je bila prekrasna, ali i ukusna. Igrali smo društvene igre kao Uno i uživali u dobrom društvu i hrani.
Nažalost, MŽ više ne piše postove, ali nadam se da će je ovo potaknuti da počne opet pisati, pa ako imate vremena i volje pogledajte njezin blog kao Male Buntovnice :).
Napokon sam vidjela i SR. Ona je otišla u Pl još krajem 9. mjeseca i tek je sad došla (bila je ona jedan vikend prije, ali nismo se uspjele vidjeti). Drago mi ju je bilo opet vidjeti, jer nismo dosta dugo tako otišle prošetati i popričati, jer nema vremena kad ima dečka, ali dobro.
Uskoro sad dolaze kolokviji, ali i info gamer, stoga se moram početi ranije spremati za kolokvije kako bi onda tjedan kad je Info gamer mogla provesti malo duže vrijeme tamo, a manje za skriptom ili knjigom.
Nadam se da i vam nije loše na faksu/školi ili s djecom. Pišite mi u komentare.
Čujemo se uskoro u novom postu krajem ovog mjeseca kad prođu kolokviji i info gamer!
Do tada, uživajte i pusa!
P.S. This two pictures are from my dear gaming friend JF (known as 2K on my blog). He is really a great photographer and I want to encourage him a little. This part is writen in english because of him! Just keep up with the great work, my Mercy.
Nema me već mjesec dana i ne zato što sam zauzeta faksom, nego jednostavno zaboravim.
Ovaj post sam napisala 19.10., ali promijenila sam datum, tako da imam jedan poseban post samo o faksu.
Prije početka faksa, imala sam one zadnje dana koji su mi bili jako dragocjeni, jer sam mislila da će mi faks biti toliko naporan i da ću biti toliko zauzeta s time da neću imati vremena ni za što drugo.
Stoga sam u četvrtak (21.09.2017.) otišla na kavu s DV, JJ i LP. Kao i do sad, bili smo u kafiću koji se zove Kelf i čekali smo da se ljudi koji su sjedili na kauču maknu kako bi mi mogli zaleći. Nakon kave smo otišli prošetati, jer smo bili gladni, ali nitko nije znao što bi jeo.
U subotu (23.09.2017.) sam išla na krstitke u Slavoniju. Ako se sjećate vjenčanja koje je bilo prošle godine u 11 mjesecu, sada su ti ljudi dobili dijete. Bilo je zabavno i dijete je jako slatko, ali samo izdaleka. Ne znam držati djecu i onda ih ni ne želim držati. Ne želim da im se nešto dogodi.
Osim dobre zabave, moram spomenuti da je bilo jako puno hrane i torti (nažalost nisam uspjela probati svih 14)., tako da se nisam samo najela, nego nažderala...
U ponedjeljak (25.09.2017.) sam išla s DV kod zubara i naslikavati se malo po Sk. Ona je trebala novu sliku za fb i insta, a pošto sam ja imala profesionalni fotoaparat, išle smo se slikati na neka lijepa mjesta po Sk-u. Na kraju smo završile na vrućoj čokoladi i kod nje doma.
Jedna lijepa slika mene.
U četvrtak (28.09.2017.) DV, JJ i ja smo po zadnji put otišli na kavu. Bilo je zabavno kao i svaki put, samo ovaj put i tužno. Znali smo da se od sad više nećemo tako često viđati, ali takav je život studenata.
U nedjelju (1.10.2017.) sam se odselila u stan. Naravno da sam se rasplakala kad su moji otišli. Plakala sam skoru cijelu noć i nisam ni spavala cijelu noć. Bilo me je jako strah.
Nadam se da je svima koji su u školi dobro i svima koji su krenuli na faks također. Javite mi u komentaru!
Uživajte i pozdrav!
Pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.