LoveDigimons&Pokemons

I evo me opet s novim postom. Nisam već duže pisala o "zanimljivim" događajima iz mog života.
Pa evo ih:

U utorak (25.8.2015.) sam se išla upisati u školu. Još jedna godina mučenja. Nadam se da ću ove godine također proći s 5, ali vidjeti ćemo. Vidjela sam se s "prijateljima". Poslije upisa sam otišla sa AJ, MS i MŽ do McDonald's-a. Pošto je još bilo jutro, bio je doručak tamo, pa smo otišle prošetati. MS je uzela sendvič sa sirom i slaninom i rekla je da joj se ne sviđa. Ja sam to još prije probala i nije bilo nešto, zato nisam voljela dolaziti tamo ujutro. Kasnije smo se vratile i "na jele". Poslije smo opet išle prošetati. MS je otišla kući, a AJ i MŽ su se povezle sa mnom i mojom majkom.

U četvrtak (27.8.2015.) sam opet posjetila Zagreb. Išla sam s majkom u potragu za mojim knjigama. Prije nego što smo krenuli, svratili smo do moje sestre. Oko 9 smo krenule našu potragu. 3 antikvarijata (zapravo 2, jer u jednom nije bilo knjiga), našli smo sve knjige. Bili smo gotovi za sati i pol. Nakon toga smo otišli u importane i šetali uokolo. Oko 1 smo se našli s mojom sestrom u stanu. I nakon ručka, krenuli smo prema mom ocu (s njim smo došli u Zg. On radi tu.).
Još samo jedna stvar koju moram spomenuti je to da kad smo išli doma, sestra i ja smo započeli priču o Pokemonima i moj se otac uključio. Imali smo Pokemone snimljene na kazetama i on se toga sjeća. Nisam mogla vjerovati.

I to bi bilo to od mene, za sad.
Pozdrav i
P
U
S
I
C
A

I evo mene opet. Nije me bilo desetak dana. Nije da nisam imala "zanimljiv" život, već mi se nije dalo pisati o tome.

Družila sam se s "prijateljima" i obitelji. Ništa i nije vrijedno spomena, ali uživala sam u svakom trenutku s drugima. Zapravo, mislila sam da uživam u svakom trenutku. A onda se ispostavilo da i nije baš to tako. Uživati u svakom trenutku počneš kad netko ode od tebe.

Kao što vidite po mom naslovu, netko je otišao od mene. Otišla je jedna predivna djevojka. Nije bila stara (imala je 30 god), ali nažalost, bila je bolesna još od malena. Ona mi je možda neka tamo daljnja rodbina i nisam ju baš najbolje poznavala, ali pogodio me njezin odlazak. Ona je bila u invalidskim kolicima jer je imala neku bolest u kojoj ti se mišići ne razvijaju nego odumiru.

Uvijek sam razmišljala da bi bilo lijepo imati nekog prijatelja koji je slijep. To svima zvuči kao patnja, ali sve što ja hoću je pomoći mu. Biti tu kad me za treba. Mislim da većina ljudi to ne bi mogla podnijeti, ali ja bi. Znam da bi.
Ali opet, kad bolje razmislim, ne bi htjela gledati ljude kako pate. K tome, ne bi mogla gledati kako ljudi umiru. U zadnje vrijeme samo razmišljam kako bi se riješila te boli i patnje za ljudima koji su napustili ovaj svijet. Znam da je to nemoguće. Jedino ako se udaljim od svih, ali tako ću ja njih povrijediti.

Ovaj post i nema baš prevelikog smisla vama, ali meni ima.

Uživajte u kišnom i hladnom ljetu. Nadam se da će se vratiti ono staro vrijeme, ali dobro je i ovo malo za promjenu.

Usput, ovo mi je 150 post.

Pozdrav i
P
U
S
I
C
A

I evo opet novog posta. S razlog se s mora vračam prije 10. kolovoza. Tada je Lovrenčevo. Slavimo mučenika Sv. Lovru. Uvijek ima neki poseban događaj na taj dan.
Ja nisam išla ujutro, kada se u našem parku izlaže kultura našeg grada i okolnih gradova/mjesta/sela.
Događaji su cijeli dan, ali ja uvijek idem na večernji koncert. I ove je godine bio. Došao nam je Ivan Zak. Išla sam s MZ na koncert. Krenule smo prije nego što je koncert trebao početi. Ona se još htjela naći s dečkom prije. Nešto su se bili posvađali i onda pomirili. Ne znam, preteško je to više pratiti. Radila je neke scene jer je on bio s nekom curom (valjda prijateljicom) za kojoj joj je rekao da će biti. Kasnije smo se našle s AJ i MS. Koncert je počinjao pa smo se pokušale što više probiti naprijed. Tamo smo sreli DB. Svi skupa smo "plesali" (AJ i ja smo plesale, a ostali ne baš). Ja ne volim njegove pjesme, pa mi nije bio nešto dobar, ali bolje išta nego ništa. Nije nam se dalo slušati koncert pa smo otišli u park, malo sjesti. MZ i ja smo uskoro morale doma jer ona i ja imamo izlaz do 12, ali samo ako je njezina mama u blizini. I tako smo nakon jednog brzog ispijanja soka u caffeu, zaputili se kući iako koncert nije završio. Kasnije je Zak pjevao tuđe pjesme pa je to bilo još gore.
Ako ništa drugo, drago mi je bilo vidjeti prijatelje. Jedno pozitivno tog dana.

I nisam baš napisala dug post. Još bolje za vas, ha?
Uživajte u ostatku ljeta.
Pozdrav i
P
U
S
I
C
A

I nakon kratkog sanjarenja i uživanja na moru, moram se vratiti u stvarnost. Dok sam bila na moru, nisam imala interneta i sve je bilo dobro tj. sve je bilo ljepše. Čim sam se vratila kući i otišla na internet, cijeli svijet se zakomplicirao.

U prošlom postu sam vam rekla da idem na more na 10 dana. Tako je i bilo, samo došla je mala promjena koja je unijela još malo radosti u moj život. Kad to kažem, mislim to da sam vidjela dobre prijatelje. Bili smo jedan dan kod njih i zato se moje more produžilo.
Gledajući zadnje postove iz srpnja/kolovoza, primijetila sam da sam prije pisala post o moru govoreći što sam radila svaki dan i to detaljno. Više neću tako. Ovo će biti ukratko pregled mojih dogodovština na moru.
Bila sam kod novih ljudi tj. u novom apartmanu. Ljudi su baš ljubazni, a ni apartman nije loš. Jedina loša stvar je bila krevet. Jednu noć sam spavati na jednom krevetu, a drugu noć spavala na drugom. Ovaj drugi krevet je bolji, ali grozno je bilo kad je propao. Sestrična AK i ja samo ležale na njemu i odjednom su daske pale s kreveta i mi smo pale. Užasan trenutak. Jedno vrijeme sam se bojala uopće sjesti na krevet.
Plaža je bila jako blizu. Samo smo se trebali spustiti jednom ulicom i već smo na plaži. Nema ni 10 min hoda, ako se ne vučeš kao puž. Išli smo na plažu na koju smo inače išli i ništa se nije promijenio. Još uvijek je tamo buka i more je ostalo isto (mokro i slano). Još su uvijek tamo bili kafe barovi kao i uvijek. Centar grada je također ostao isti.
Sa sestričnom sam se lijepo provela. Osim kupanja, spavanja, hrane i gledanja tv, uživale smo u obilaženju grada i šetnjama (kad to kažem, mislim i po ulicama i po trgovinama).
Isto tako, imali smo priliku voziti se trajektom. Ja uživam u tome, a vidjela sam da i ona (nažalost, moja majka ne dijeli tu radost s nama).
Usto, mi smo tamo bili kad je bio Dan grada (nadam se da ste razumjeli). Bilo je puno ljudi, ali nije bilo nekih događaja po gradu. Očekivala sam više, ali je zato vatromet bio prekrasan i nezaboravan.
Osim stoga, bila sam i u kinu. Gledala sam "Minions". Bili su tako preslatki, iako mi se radnja baš i nije nešto svidjela. Zatim sam gledala "Ted 2". Jako zabavan film. Komedija je prisutna u svakoj sceni. I na kraju sam gledla "Self less". Film mi se svidio, samo što je dosta kompliciran. Treba ga dobro pratiti kako bi se shvatili svi dijelovi.
I za kraj ću spomenuti slatke životinjice koje imaju vlasnici apartmana. Imali su dva mačića. Jedan je kroz bijeli, a jedan bijeli i imala malo crnog i smeđeg po sebi. Bili su tako preslatki i pri tome, stalno su dolazili k nama. Susjedi preko su također imali mačku koja je imala mlade. Oni mačići su se bojali i nisu htjeli doći blizu ograde. Bilo ih je 4 od toga dva crna kao mama i 2 narančasta (Oni mačići koje sam prve spomenula i ovi sad nemaju istu mamu, pa se stalno "tuku"). Mama 4 mačića je stalno dolazila nama, jer je bila gladna. I jako je mršava. Vide joj se rebra, a i kad ju podragaš, osjetiš sve kosti. Jadna mačka.
Zadnji dan smo otišli kod prijatelja (11. dan mora). EM je radila, pa sam AK i ja otišle kod nje, ali nismo je vidjele jer nas je vlasnica "otjerala". Ona je pitala što trebamo i to na engleskom. Mi smo rekle ništa i otišle. Prošetale smo gradom i rivom i bile na sladoledu. Upoznale smo jednog predobrog konobara. Bio je jako zabavan i smiješan. Kasnije se EM vratila s posla i onda smo se nakon ručka družile s njom i njezinim "prijateljem". Otišli smo na plažu i kupali se dok nije pala kiša. Kasnije smo se spremili išli zajedno van. Bili smo u dva kafe bara. Jedan kafe bar je bio tik uz more. Prekrasno mi je bilo tamo sjediti.
To je to o mojim pustolovinama na moru.

Imam još jednu stvar spomenuti.
Vjerujem da se svi sjećate mog "najboljeg prijatelja" FFL-a. E pa njegova cura je imala izljev bijesa na mene jer sam ja htjela pričati s njim. Ne razumijem zašto joj toliko smeta to ga se ja družim s njim tj. zašto je tako ljubomorna. Mi smo uvijek bili samo prijatelji i uvijek bi bili to da mu ona ne brani. Ja sam inače osoba koja ne vjeruje nikome. Ne vjerujem prijateljima, zašto bi onda nepoznatima. Ona je svašta rekla, i pokušala me je "vrijeđanjem" "otjerati", ali nije joj nešto uspjelo. Cijelo vrijeme sam umirala od smijeha dok sam joj odgovarala na poruke. Ispada da sam ja ismijavala svaku njezinu bijesnu poruku. Današnje cure si svašta dopuštaju. Cura je mlađa od mene, a misli da ću ja nju slušati. To danas više nije normalno. Ne mogu vjerovati kuda ide današnji svijet. Neću više ništa reći na ovu temu, jer je to tema koja nikad neće imati kraja, jer svaka nova generacija će imati još gore ispade.

To bi bilo to za ovaj post. Mislim da sam ipak malo razdužila priču o moru, ali valjda ćete je pročitati. Uživajte u ostatku ljeta i pokušajte se, kao ja, ne zamarati današnjim klincima. Život će vam biti lakši.
Pozdrav i
P
U
S
A

Sebić na putu do mora.

Jedna na plaži.

Ovako izgleda apartman.