I nakon kratkog sanjarenja i uživanja na moru, moram se vratiti u stvarnost. Dok sam bila na moru, nisam imala interneta i sve je bilo dobro tj. sve je bilo ljepše. Čim sam se vratila kući i otišla na internet, cijeli svijet se zakomplicirao.
U prošlom postu sam vam rekla da idem na more na 10 dana. Tako je i bilo, samo došla je mala promjena koja je unijela još malo radosti u moj život. Kad to kažem, mislim to da sam vidjela dobre prijatelje. Bili smo jedan dan kod njih i zato se moje more produžilo.
Gledajući zadnje postove iz srpnja/kolovoza, primijetila sam da sam prije pisala post o moru govoreći što sam radila svaki dan i to detaljno. Više neću tako. Ovo će biti ukratko pregled mojih dogodovština na moru.
Bila sam kod novih ljudi tj. u novom apartmanu. Ljudi su baš ljubazni, a ni apartman nije loš. Jedina loša stvar je bila krevet. Jednu noć sam spavati na jednom krevetu, a drugu noć spavala na drugom. Ovaj drugi krevet je bolji, ali grozno je bilo kad je propao. Sestrična AK i ja samo ležale na njemu i odjednom su daske pale s kreveta i mi smo pale. Užasan trenutak. Jedno vrijeme sam se bojala uopće sjesti na krevet.
Plaža je bila jako blizu. Samo smo se trebali spustiti jednom ulicom i već smo na plaži. Nema ni 10 min hoda, ako se ne vučeš kao puž. Išli smo na plažu na koju smo inače išli i ništa se nije promijenio. Još uvijek je tamo buka i more je ostalo isto (mokro i slano). Još su uvijek tamo bili kafe barovi kao i uvijek. Centar grada je također ostao isti.
Sa sestričnom sam se lijepo provela. Osim kupanja, spavanja, hrane i gledanja tv, uživale smo u obilaženju grada i šetnjama (kad to kažem, mislim i po ulicama i po trgovinama).
Isto tako, imali smo priliku voziti se trajektom. Ja uživam u tome, a vidjela sam da i ona (nažalost, moja majka ne dijeli tu radost s nama).
Usto, mi smo tamo bili kad je bio Dan grada (nadam se da ste razumjeli). Bilo je puno ljudi, ali nije bilo nekih događaja po gradu. Očekivala sam više, ali je zato vatromet bio prekrasan i nezaboravan.
Osim stoga, bila sam i u kinu. Gledala sam "Minions". Bili su tako preslatki, iako mi se radnja baš i nije nešto svidjela. Zatim sam gledala "Ted 2". Jako zabavan film. Komedija je prisutna u svakoj sceni. I na kraju sam gledla "Self less". Film mi se svidio, samo što je dosta kompliciran. Treba ga dobro pratiti kako bi se shvatili svi dijelovi.
I za kraj ću spomenuti slatke životinjice koje imaju vlasnici apartmana. Imali su dva mačića. Jedan je kroz bijeli, a jedan bijeli i imala malo crnog i smeđeg po sebi. Bili su tako preslatki i pri tome, stalno su dolazili k nama. Susjedi preko su također imali mačku koja je imala mlade. Oni mačići su se bojali i nisu htjeli doći blizu ograde. Bilo ih je 4 od toga dva crna kao mama i 2 narančasta (Oni mačići koje sam prve spomenula i ovi sad nemaju istu mamu, pa se stalno "tuku"). Mama 4 mačića je stalno dolazila nama, jer je bila gladna. I jako je mršava. Vide joj se rebra, a i kad ju podragaš, osjetiš sve kosti. Jadna mačka.
Zadnji dan smo otišli kod prijatelja (11. dan mora). EM je radila, pa sam AK i ja otišle kod nje, ali nismo je vidjele jer nas je vlasnica "otjerala". Ona je pitala što trebamo i to na engleskom. Mi smo rekle ništa i otišle. Prošetale smo gradom i rivom i bile na sladoledu. Upoznale smo jednog predobrog konobara. Bio je jako zabavan i smiješan. Kasnije se EM vratila s posla i onda smo se nakon ručka družile s njom i njezinim "prijateljem". Otišli smo na plažu i kupali se dok nije pala kiša. Kasnije smo se spremili išli zajedno van. Bili smo u dva kafe bara. Jedan kafe bar je bio tik uz more. Prekrasno mi je bilo tamo sjediti.
To je to o mojim pustolovinama na moru.
Imam još jednu stvar spomenuti.
Vjerujem da se svi sjećate mog "najboljeg prijatelja" FFL-a. E pa njegova cura je imala izljev bijesa na mene jer sam ja htjela pričati s njim. Ne razumijem zašto joj toliko smeta to ga se ja družim s njim tj. zašto je tako ljubomorna. Mi smo uvijek bili samo prijatelji i uvijek bi bili to da mu ona ne brani. Ja sam inače osoba koja ne vjeruje nikome. Ne vjerujem prijateljima, zašto bi onda nepoznatima. Ona je svašta rekla, i pokušala me je "vrijeđanjem" "otjerati", ali nije joj nešto uspjelo. Cijelo vrijeme sam umirala od smijeha dok sam joj odgovarala na poruke. Ispada da sam ja ismijavala svaku njezinu bijesnu poruku. Današnje cure si svašta dopuštaju. Cura je mlađa od mene, a misli da ću ja nju slušati. To danas više nije normalno. Ne mogu vjerovati kuda ide današnji svijet. Neću više ništa reći na ovu temu, jer je to tema koja nikad neće imati kraja, jer svaka nova generacija će imati još gore ispade.
To bi bilo to za ovaj post. Mislim da sam ipak malo razdužila priču o moru, ali valjda ćete je pročitati. Uživajte u ostatku ljeta i pokušajte se, kao ja, ne zamarati današnjim klincima. Život će vam biti lakši.
Pozdrav i
P
U
S
A
Sebić na putu do mora.
Jedna na plaži.
Ovako izgleda apartman.
Post je objavljen 09.08.2015. u 23:11 sati.