LoveDigimons&Pokemons

Nije me dugo bilo na blogu, a najbolje od svega je što ima vremena na bacanje, a nikako da napravim neke stvari, kao pisanje ovog posta.

Kao što svi studenti znaju, lipanj i srpanj su mjeseci rokova i stresa. Tako je i meni bilo ovog lipnja (prošlog je bila matura). Nešto sam uspjela riješiti preko kolokvija, ali većinom sam bila između ocjena, pa sam zapravo morala ići i na usmene. Ostao mi je samo jedan ispiti i njega trebam riješiti sad u 7 mjesecu. Imam još dva roka, valjda budem na jednom od njih riješila. Kolegiji koji mi je ostao je zapravo jedan od najtežih na prvog godini, jer se radi o programiranju, a neki od nas to po prvi put vide, pa nam nije baš lagano.
Što se tiće ocjena, većinom su 3 i 4. Ima koja petica, ali u manjini, pa će prosjek biti oko 3.5 na kraju kad riješim i ovaj kolegij. Ne mogu reći da sam baš zadovoljna, ali ne mogu se ni previše žaliti jer ipak je to prva godina i još uvijek se privikavam na sve, pa za početak i nije toliko loše.
Najveći problem mog faksa je to da nama treba određeni prosjek (3.5. za sad) za upis diplomskog studija, pa trebam imati što bolji prosjek da mogu upisati diplomski koji ja želim. Također, ukinuli su onaj koji sam ja htjela (istraživačka informatika), pa sad se trebam izboriti za onaj koji većina hoće, a to je nastavnička informatika, jer je najsličnija istraživačkoj.
Držite mi fige da ovaj ispit riješim što prije.

Što se tiče moje ljubavi, još uvijek je tu. PB (od sad ću ga zvati Vegeta, jer mu je to nadimak) i ja se redovno viđamo. Možda malo manje sad kad su ispitni rokovi, ali još uvijek se dosta često viđamo. Za ispit iz programiranja smo čak i zajedno učili, ali nažalost ja sam radila gluposti i falilo mi je 2 boda do prolaza. Svejedno mi puno znači njegova potpora i podrška pogotovo što se tiće ispita.
Jedan dan je čak došao i meni u Zg kako bi se vidjeli. Iz prva nismo znali što bi radili, a onda kasnije nismo imali vremena za sve što smo htjeli. Prvo smo otišli na Vidikovac i tamo uživali u pogledu, društvenim i video igricama te utakmicu koju si prikazivali. Poslije smo se trebali naći s mojim društvom s faksa kako bi ih napokon upoznala s njim (prošlo je tek malo više od 2 mjeseca da hodamo, ali pričam im o njemu i duže). Skompali su se i završili smo zajedno igrajući biljar i pikado. Čak je i prespavao kod mene.
Također, jedan dan smo išli gledati film u kino "S ljubavlju, Simon". Njemu se nikako nije svidio, a ja nisam baš nešto oduševljena filmom. Očekivala sam više, jer je ipak to neki kao gay teen ljubavni, pa sam očekivala malo više radnje i bolju priču.

Jedna kao umjetnička s vidikovca.

Viđali smo se često i zajedno gledali utakmice Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. Par smo gledali u kafiću, a par na stadionu na otvorenom. Pošto smo svaku pobijedili, uvijek smo se pridružili slavlju koje bi bilo u gradu i uvijek je bilo ludo i nezaboravno. Tako mi je drago što je Hrvatska tako daleko došla. Znam da je tek u osnimi finala, ali i to znači puno za ovako malu državu kao našu. Sad je ono doba kad cijeli svijet zna gdje je Hrvatska na karti.

Vatreni!

Ovaj mjesec sam proslavila i svoj 20. rođendan. Bio je u vrijeme ispitnih rokova, pa ga moram proslaviti prvi vikend u 7. mjesecu. Dobiti ćete post o tome. A što se tiće mojih na faksu, oni su se stvarno potrudili uljepšati mi taj dan sa lijepi iznenađenjem. Stvarno su se svi potrudili i našli nešto zeleno (najdraža boja) i to skombinirali s poklonom.
Također, jedna je utakmica bila na moj rođendan i pozvala sam Vegetu da dođe kod mene (prvi put upoznati moje) da skupa gledamo, a i moji su kupili tortu, pa bi skupa proslavili moj rođendan. Nažalost, nije htio doći jer se bojao mojih roditelja, pa ne mogu reći da sam se naljutila, jer razumijem, ali bila sam tužna što barem na moj rođendan neće biti kraj mene.

Nažalost, jedann tužan događaj je to da je moja baka završila u bolnici, jer je stalno povraćala i nije mogla ništa jesti, pa je produženi vikend odležala u bolnici. Sad je sve u redu i ona se osjeća bolje na našu radost.

Na kraju mjeseca sam išla na jedan dan sa svojima na more. Išli smo na Krk kao i svake godine. Vrijeme nas je poslužilo, pa smo se cijelo vrijeme mogli kupati i sunčati. Tamo su bila djeca od jednog tatinog kolege, pa sam ja imala s nekim "družiti se" (drugim riječima, igrala sam se s klincima). Ne mogu se požaliti da mi je bilo dosadno, ali možda bi bilo bolje da su malo stariji (desetak godina).

Jedna na mostu glazbe (kad hodaš po njemu se glazba).

To je to za ovaj post. Sutra je moja proslava rođendana i veselim se. Nažalost, samo par dana poslije je sljedeći rok i programiranja, pa se i za to moram spremiti. Poželite mi sreću da sve dobro prođe (sutra Vegeta upoznaje moje roditelje).
Uživajte i pusa!