Napokon je stiglo to dugo očekivano ljeto. Dani kada se sladoled jede kao svaki obrok, ostaje se samo u rashlađenim prostorijama (žao mi je ako niste) i uživa se u dugim večernjim šetnjama. Osim "dobrih" stvari, imaju i one loše. S početkom ljeta dolazi i odgovornost u obliku ispita.
U lipnju su većinom bili drugi kolokviji i predrokovi. Imala sam samo jedan ispit u srpnju i on je bio prvog, pa sam zapravo cijeli srpanj imala odmor.
Nažalost, prosjek ove godine mi je manji nego prošle godine, tako da ove godine nisam prošla sa 4, nego 3, jer mi je prosjek 3.4... Da, tužno je što nisam podigla barem jednu ocjenu, ali nekako mi je bio bitan prolaz, ne ima li 3 ili 5 iz nečega. Nisam htjela izlaziti opet na ispite koje sam prošla, jer mi se to činilo kao gubljenje vremena, a nije da imam samo par ispita pa da mogu više puta ponavljati. Također, nije mi se dalo učiti iste stvari dva puta, jer su rokovi najčešće tjedan dana razlike, ako ne i više.
Sad mi je žao što sam prihvatila neke loše ocjene jer su nama ocjene bitne za diplomski, ali ne mogu to promjeniti.
Sve što sad mogu je potruditi se više na 3. godini kako bi na kraju upisala diplomski koji želim (ako i njega na kraju ne ukinu).
Moram napomenuti da za vrijeme rokova nisam stalno sjedila i učila (nitko nije, zar ne?), pa sam tako jednom prilikom upoznala strance u parku. S prijateljicom sam sjedila na klupi kad nam je jedan dečko prišao i zatražio cigaretu. Tako smo počeli razgovarati i upoznala sam 5 ljudi koji su iz različitih zemalja. Bila su tri dečka (Italija, Belgija, Ukrajina) i dvije cure (Njemačka i Brazil). Dečko koji je iz Belgije ovdje živi i radi u ambasadi te nas je ugostio u svoj stan. Znam da nije dobro prihvaćati slatkiše od stranaca, ali nisu se činili kao ljudi koji bi mi mogli nauditi.
Oni su svi putnici koji putuju od zemlje do zemlje i preko aplikacije traže ljude koje bi ih mogli ugostiti, jer nisu imućniji, pa ne mogu platiti put i smještaj. Iskreno mislim da je to jedan od najboljih načina upoznavanja ljudi i mjesta. Da nisam toliko uplašena što se tiče ovog stanja u svijetu, možda bi i ja probala tako putovati.
Osim upoznavanja ljudi, upoznala sam i jedna grad u Hrv. Zajedno sa svojim roditeljima sam otišla na jednodnevni izlet u Đurđevac. Nisam imala pretjerana očekivana, jer je ipak Đurđevac jedan mali grad, ali sam se iznenadila koliko toga ima za ponuditi. Prvo smo obišli "Hrvatsku Saharu", ali zbog kiša koje su bile prije par dana nije bilo pijeska već blata. Nismo uživali u pijesku, ali zato jesmo u devama. Bile su dvije prekrasne deve koje smo mogli dragati i slikati se s njima (nažalost ne na njima). Nakon obilaska Sahare, obišli smo muzej grada Đurđevca zajedno sa Dalijevom izložbom koja je tamo bila. Muzej je jako interaktivan i dosta poučan. Nije bilo toliko materijalnih stvari, ali je zato bilo puno video prikaza koji su govorili o nastanku grada. Nakon ručka u lokalnom restoranu, obišli smo jedno mjesto kraj Đurđevca gdje se nalazi nešto kao pustinja. Bilo je zanimljivo hodati po brdima punim pijeska i endemskih vrsta biljaka.
Putovanje nije stalo na Hrv, nego tek u Austriji. PB ima rodbinu u Salzburgu kojoj smo otišli u posjet. Bilo je to 5 predivnih dana u Austriji. Put je bio jedan od najvećih problema, jer smo išli vlakom i trebalo nam jer 6 sati u jednom smjeru. Što se tiče mjesta koje smo obišli, popis je dug.
Bili smo u prirodoslovnom muzeju "Kuća prirode". Muzej je na tri kata i pokrili su sve kategorije: životinje, biljke, kamenje, svemir, čovjeka... Stvarno je jedan od ljepših muzeja i drago mi je da sam ga posjetila.
Šetali smo gradom svaki dan i svaki put obilazili neki novi park ili crkvu, ali smo zato bili i na vidikovcu cijelog grada. Nažalost, nismo ga mogli vidjeti jer je bilo magloviti, ali je bilo prekrasno jer je izgledalo kao da smo u oblacima što je još ljepše.
Imali priliku otići u dvorac koje je bio na planini iznad grada s kojeg se vidio cijeli grad.
Osim turističkog djela obilaska, jednu večer smo našli za zabavu na mini golfu i biljaru.
Još jedna stvar za spomenuti je definitivno kineski restoran. Jednu večer smo naručili hranu iz kineskog, a drugu smo išli tamo. Nikad nisam bila u kineskom restoranu pa sam bila malo skeptična u vezi toga. Restoran je prekrasan i definitivno ga nisam takvim zamišljala. PB i ja smo htjeli probati što više različite hrane, ali stvarno je bilo previše toga. Bilo mi je baš drago što su me nagovorili da idem.
Sve u svemu, putovanje je bilo jedno od boljih i nadam se da će ih biti još puno.
Pogled s dvorca.
Od veselijih događaja moram spomenuti dva. Prvi je koncert Luke Nižetića na kojem smo bili. Bio je u jednom manjem mjestu blizu nas, pa sam uspjela nagovoriti PB-a da odemo. On nije fan njega ili hrvatske glazbe općenito, ali nije bilo toliko loš koncert. Luka nije samo pjevač, on je i zabavljač, pa su u prvim redovima bile djevojčice. Nažalost, kiša je malo pada pa prestajala, pa nismo toliko dugo ostali na koncertu.
Drugi veseliji događaj je bilo vjenčanje na koje smo išli. Ovaj put je PB-ova sestra išla. Vjenčanje je bilo u Ses. Bio je srpanj, pa je bilo dosta vruće vani, a još smo mi cure bile u štiklama što je još gore. Pošto je sala bila relativno blizu crkve, nismo mogli uživati u vožnji u koloni dok trubimo k'o budale. Sala je bila lijepo sređena i stol za kojim smo bili je bio kraj plesnog podija, ali ne preblizu benda. Većinom su bili isti ljudi jer je isti dio rodbine kao i prošle godine, pa smo sjedili s istim ljudima za stol. PB u početku nije htio plesati, pa sam plesala s njegovom sestrom, a kasnije s njim. Imali smo priliku i prošetati, jer je vani bilo hladnije i ugodnije nego u sali.
Na vjenčanju je bilo jako zabavno, jedina stvar je to što smo morali otići ranije jer je PB trebao voziti kući (oko sat i pol vožnje), pa nismo htjeli prekasno ostati.
Jedna slika nas dvoje u crnom.
Za kraj sam ostavila nešto posebno; moj rođendan. Napunila sam 21 godinu krajem lipnja i sad sam legalna u svim zemljama. Nisam imala proslavu jer smo par dana prije bili u Salzburgu, a i ostao mi je još jedan ispitni rok. Dobila sam poklone od najbližih (roditelji,sestra, dečko) i par prijatelja s faksa i iz srednje.
Ovo je kraj još jedno posta. Za sad je za mene ljeto tek počelo, jer imam cijeli 9 mjesec slobodan (riješila sve ispite).
Nadam se da ste vi riješili sve ispite, državnu maturu ili ispite u školi, recite mi u komentarima.
Veliki pozdrav i pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.