I opet novi post. Zapravo, ovaj mjesec jos nisam pisala niti jedan.
Sam naslov kaze da sam opet bila na necijoj krizmi. Bratic mi je imao krizmu. Nisam ga vec dugo vidjela. Nismo isli na misu jer znamo da ce tamo biti velika guzva. Dosli smo samo na rucak. Nemam bas puno toga za reci o krizmi jer sam ja brzo otisla jer mi je bilo dosadno jer netko nije bio mojih godina (zapravo je, ali ti njegovi prijatelji nisu pricali samnom, jedva da je on pricao samnom).
Najveci dogadaj tamo je to smo su moj ujak i moja mama pjevali jer su oni imali karaoke i bilo je predobro to slusati. Pomalo i smijesno.
Nazalost, nemam bas previse slika. Par slika s braticem i par slika sto sam slikala ljude da plesu te moju mamu i tetka kako pjevaju.
I jos jedan dogadaj koji mi je obiljezio danasnji dan je to da su me prijatelj i prijateljica iznevjerili i duboko razocarali.
Ja vam se inace bavim pisanjem kratkih prica za svoju dusu i uvijek bi ih slala svojim prijateljima da kazu sto mislie. Vecinom su iskreni i kazu stvarno sto misle o prici, jel im se svidjela ili nije i sto bi bilo bolje da sam napravila. Ali ja nikad nista ne mjenjam jer se meni svida onakva kakva je.
I u petak sam napisala pricu o djevojci koja je silovana i njezinom ubojstvu. Svima kojima sam poslala tu pricu, svidjela im se i rekli su da je najbolja do sad. I danas mi se prijatelj javio i tu moju pricu izmjenio te je to postala njegova prica, a ne znam dali je laz ili istina to ja se mojoj prijateljici vise svida njegova prica.
A najgore je to sto on misli da to sto mi je ukrao pricu nije nista strano.
Sad ne pricam s njima, a oni mi stalno salju poruke.
Sto mislite, jel moja ljutnja opravdana? Napisite mi u komentare vase misljenje.
Veliki pozdrav i
P
U
S
A
Post je objavljen 17.05.2015. u 18:59 sati.