Marketing
Početak 10. mjeseca je donio i puno školskih obaveza
Kao i svaki put, trudim se da naslov sve kaže o postu. Za sada mi većinom uspijeva.
I tako idem svaki dan (od pon do pet) u školu i manje-više mi je svaki dan isti.
U školi su stalno ista lica. Sve je isto. Da mi je bar pobjeći od briga na dan dva pa s da se ja odmori za sve što sam morala raditi ovaj mjesec.
Nije tu bilo puno obaveza, samo onih najbitnijih za školu, ali i to mi je bilo puno, pogotovo jer preko ljeta nisam radila ništa "korisno".
Sada počinje vrijeme svih onih pismenih i usmenih provjera. Sada trebam sjesti i samo učiti. Mogu vam reći da to i radim, ali opet kao da ne radim. Mislim da sve što naučim ishlapi u roku od minute. Smatram da ništa ne mogu zapamtiti, a zapravo većinu zapamtim.
Možda se to samo moje samopouzdanje ruši... Nadam se da će taj osjećaj sad nestati prije ovih "najbitnijih" testova.
Osim ovih napornih obaveza, imala sam jedan dan kada sam se družila sa "prijateljima".
U petak (30.9.2016.) sam htjela ići u McDonald's i do zadnje sata (u ovom slučaju 6.) sam mislila da idem sama, ali na kraju je MS pošla samnom.
Iskreno, možda ne bi bilo loše da sam sama otišla, jer bi mi to bilo novo iskustvo.
I tako sam bila s MS i opet sam probala još jedan njihov proizvod "Royal Cheese" koji je bio odličan.
Možda ga još koji put uzmem.
Kasnije toga dana sam se vidjela sa SR. Rekla je da će doći kod mene oko 7 i došla je, ali ja sam zaspala pa me je ona morala probuditi. Otišle smo prošetati malo po gradu, jer nije bilo toliko hladno kao inače i na kraju smo završile kod nje. Nisam dugo ostala, toliko da se pozdrav s njom.
Tužno je što ljudi s kojima provodiš najviše vremena (ljudi u školi) nemaju ni vremena ni volje družiti se s tobom, dok ljudi s kojima se svaki dan čujem, ali ne i vidim, više ti se obraduju i više su susretljivi.
Nažalost, baš ti ljudi sada odlaze. I DV i SR i još par ljudi s kojima sam se družila zadnje vrijeme odlaze na faks.
Neću ih vidjeti barem mjesec dana, ako ne i više. Žalosno je to... Ljudi koji te "najviše" vole odlaze, a oni koji te ne fermaju ni pola posto ostaju tu.
Nemojte me krivo shvatiti, nije da se ja ne želim družiti sa ovima iz razreda, nego samo s njima provodim svaki dan u školi po 6 sati i "zasitila" sam ih se. Baš i nemam više volje za druženje s njima. Kao što sam na početku rekla svaki dan u školi mi je isti. Nadam se da će me ovaj prokleti osjećaj, zajedno sa onim da ne mogu ništa zapamtiti, brzo proći.
To bi bilo to što mogu i hoću prenijeti na papir.
Uživajte u još jednom Listopadu i pozdrav do idućeg posta.
Post je objavljen 02.10.2016. u 21:11 sati.