LoveDigimons&Pokemons

Sam naslov govori sta sam radila. Kao i uvijek, dogodilo se nesto "ludo".

Ponedjelja. 24. 11. Skola je zavrsila. Kud sad? 'Ajmo u Mc Donald's. I tako sam ja krenula u avanturu sa dvoje cure ista imena (MS i MZ). Polagano se odmicemo od skole i pozdravljamo od "prijatelja". Krenuli smo putem koji drugi nisu isli. I doslo smo do jednog izazova. Radovi na cesti, pa se mora okolnim putem. Tu dolazi do malog problema. Kisa je padala i sve je blatnjavo. Kako doci na drugu stranu? Ides jednim putem, pa se vratis i onda drugim i mozda nades put do treceg. Najbitnije je da moras daleko skociti. I napokon smo presli "labirint". MZ je imala cizme, dok smo MS i ja bile u tenisicama. Blato posvuda. Bilo bi nepristojno uci tako blatnjav, pa smo nas dvije "prale" tenisice. A ono najgore je sto su nam tenisice na jednom mjestu bijele. I bas to mjesto je pogodilo blato. I nakon sto smo ih izglancale s vodom i maramicama, zaputili smo se na nase odrediste. Idemo malo uzivati i zaboraviti na probleme. Zapravo, idemo se "najesti". I tako opet happy meal...Ali i MZ ga je uzela, pa nisam bila jedina budala tamo i Big mac. A MS je jela nesto... Ne znam kako se zove. Bilo je ludo druzenje. A razgovor je bio o ljubavi. Neizbjezna tema svakog razgovora. I nakon sto je svaka izblebetala svoje ljubavne dileme, polagano smo krenuli kuci. Ovakva druzenja bi mi trebale svaki dan. Samo malo da se opustim i zaboravim na skolu. I nesto "zanimljivo" je to sto sam "putovala kroz vrijeme". Nije to bilo pravo putovanje kroz vrijeme, jer to JOS nije moguce. Namjerno je naglasena rijec. Ali dok sam se vozila busom kuci, prolazile su mi svakakve scene kroz glavu. Neke izmisljenje, a neke koje su se stvarno dogodile. I saznala sam da je moj zivot neispunjen. Sve sto radim je skola, ucenje, visim na drustvenim mrezama i imam odredene potrebe koje moram zadovoljiti svaki dan (spavanje, jelo...). Trebalo bi mi nesto ili netko da mi ispuni moj neispunjen zivot.
Sigurno se sjecate onog decko s kojim sam stavila sliku. E pa... Njega vise nema. Bas na ovaj dan (24. 11. ) odlucio je napustiti moj zivot zauvijek, ali na "moj nagovor". Kako to mislim? Pa sve se promijenilo od onog dana kad smo se upoznali do sad. U pocetku je bio decko kojeg bi svaka pozeljela, a onda ga je nesto puklo i poceo je lagati i nesto mutiti s drugim curama. Iako mi je tvrdio da su mu to samo prijateljice i da nema nista s njima, nakon nekog vremena sam mu prestala vjerovati. I tad sam pocela razmisljati o tome da napusti moj zivot prije nego me povrijedi s necime. I kad je napokon dosao dan kad sam ja postala ravnodusna, izbacila sam ga iz svoj zivota. Nije da sam ga prestala voljeti, samo sam prestala razmisljati o njemu, postala sam hladna i pocela ga lagano zaboravljati. I svaki dan je sve "dalje" od mene i uskoro ce zauvijek otici. Ostati ce u mojim mislima zauvijek, ali vise nece biti medu ljudima koji su mi na neki nacin bitni. Vjecna uspomena s dubokim oziljkom negdje u mom srcu.
I ako ste citali moj prosli post, vidjeli ste da sam citala knjigu Greska u nasim zvijezdama. E pa, procitala sam je i mislim da je savrsena. Govori o stvarno zivotu i stvarnim problemima, dok su vecina danasnjih knjiga same izmisljotine (neke od njih su dobre, npr. Aprilynne Pike - Krila i ostali nastavci). I pocela sam gledati film, ali nakon 40. minute sam odustala jer mi je pokvario dojam o knjizi. Nisu to greske sto su oni napravili, ali nisu stvari koje su bile u knjizi. Znam da se filmovi na rade tako da bude sve po knjizi, ali ne moze se samo tako izbaciti neki ne toliko bitni likovi. Mogli su barem prikazati par sekundi scenu s tim likovima, bilo bi dosta. Ali izbaciti ih, ne mogu to podnijeti. I tako nisam pogledala film, a vidjeti cu hocu li ikad. Mozda s nekim tko bas bude htio gledati film, mislim na one koji ga nisu gledali. Ali vidjeti cemo.

To je to za ovaj pomalo depresivan post. Veliki mah mah i
P
U
S
A


MS je savrsena, a ja sam... Ne postoji rijec kojom bi se opisala.
MS1602 - pod tim imenom mi kamentira postove. Jedna od rijetkih "prijatelja" koji me citaju.