LoveDigimons&Pokemons

Nije me bilo dosta dugo na blogu i zao mi je sto prije nisam pisala post, ali zadnjih tjedan dana je bilo totalno isplanirano.

Krenuvsi od subote 20. 12. kad sam isla u kino u Zagreb. Ne idem bas cesto u Zagreb, ali htjela bi cesce ici kako bi ga bolje upoznala.
Bili smo u Areni i imali smo jedno vrijeme slobodno za kupovanje. Kao i uvijek, ja sam skrta pa ne kupujem nista sto mi ne treba. I tako sam prosla po trgovinama i nisam nasla nista sta mi se svida. To je bilo nesto drukcije. Inace kad idem uvijek nadem 2-3 stvari koje mi se svidaju. Najcesce si te stvari ne mogu priustiti. Nije da nemam novaca, samo ne dam 300 kn za nesto sto cu obuci jednom i vise nikad.
I poslije napornog obilazenja trgovina imala sam dogovor s AK i GK da se nademo i vidimo. Nisam ih vidjela oko 90 dana. Stvarno su mi falile. I naravno ne bi one bile one da ne kasne. I kasnile su pola sata i usput su me jako razocarale. Nije zbog kasnjenja, nego sam ja trebala ici u kino na film (zbog toga sam i dosla) i one su me nagovarale da ne idem nego da ostanem s njima. To je bilo nesto sto me sokiralo. Bila sam jako razocarana, nisam se to nadala od njih.
I napokon idem gledati film. Gledala sam The Hobbit: The Battle of the Five Armies. Film mi je bio predobar, iako nisam gledala prva dva djela, shvatila sam radnju. Jos bolje je to sto smo bili u 4D kinu. Stvarno nevjerojatno iskustvo. Mislim da bi ga svi barem jednom trebali iskusiti. Sjedala koja se micu, vjetar i voda koja ti ide u lice... Nesto sto na neki nacin ozivi se sto se dogada u film. Kao da je to nesto ispred tebe. Stvarno je predobro. Predlazem da pogledate film i da ako imate mogucnost gledate ga u 4D kinu. Ja nisam skidala oci s filma.

Nesto sto se dogodilo izmedu ova dva dana je to sto sam razgovarala s "prijateljem" 6 sati na mob. Razgovarali smo od ponoci do 6 ujutro i onda otisli spavati. Morala sam ga spomenuti, jer ce me sada vjerovatno poceti citati.

U nedjelju 21. 12. sam isla s MZ na klizanje. Isle smo u Sk jer je MZ dobila nove klizaljke i htjela ih je tamo isprobati jer je tamo "bolji" led (tamo je tanji led, ali ne moze se reci i bolji). Kao i uvijek ona ne moze sama klizati, ali ne moze ni brzo klizati. I onda ja idem polako s njom krug-2 pa otklizem 5 sama brze. I tako sam ja opet sama klizala. To mi je vec postala navika. I tako klizajuci sama mora se netko zabiti u mene. I naravno, jedan nadobudni klizac koji zudi za brzinom i adrenalinom u krvu, okrzne me ramenom i prode dok ja padnem na led. Ovaj put se decko okrenuo i vidio da sam pala, ali nije ga bilo briga. Zasto bi ga uopce i bilo briga? I ja nastavim klizati kao i uvijek, ali sam vecinom klizala sa MZ, ne sama. I napravila sam jedan moj mali rekord. Otklizala sam 100 velikih krugova. Bilo je tesko i naporno i stvarno sam se namucila da to otklizem. I uspjela sam i ponosim se sobom. Nazalost, nakon toga mi je bilo lose, jer sam bila dehidrirana. Ali na kraju sam bila dobro nakon 2 boce vode.


U ponedjeljak 22. 12. opet skola. Nije meni lose u skoli,naprotiv ja se tamo uvijek s necim zabavim, ali vise mi se nije dalo ici jer je Bozic skoro tu. Ali opet sam isla na klizanje. Drago mi je da je izmisljeno klizanje jer ja to jednostavno obozavam. Ovaj put sam bila u svom gradu na klizanju. Tu je manje klizaliste, ali nije lose. Svaki put kad idem na klizanje ne mogu docekati da stanem na led. I tako ja opet klizem sama jer me MZ usporava. I tamo sam vidjela presmijesne decke. Jadni ne mogu ni stajati na ledu, a ja kraj njih prodem kao vjetar. Bilo je zanimljivo gledati kako netko ne zna klizati i kako je "smotan". I jos nesto slatko, klizala sam s curicom od 4 godine. Mala je preslatka i nije mi htjela pustiti ruku. To mi je nesto preslatko.


U utorak 23. 12. sam poslije skole isla s curama na caj. Meni nije bilo dobro. Tresla sam se od zime i nisam mogla gutati koliko me grlo boljelo. Kad sam popila caj, bilo mi je bolje, ali jos uvijek mi je bilo hladno. Kad sam dosla kuci, popila sam tabletu i malo kasnije sam isla s curama na pizzu i na klizanje. Prvo smo se nazderale, a onda isle klizati. Meni je jos uvijek bila visoka temperatura, pa sam za vrijeme klizanja cesto isla sjedati. Prijateljica AMZ nije znala klizati pa sam ju ja naucila. MZ je cijelo vrijeme klizala s svojim "bratom" (njezinim najboljim prijateljem, mojim bivsim deckom). Stoga sam ja klizala ili s AMZ ili sama. Zapravo i nisam puno klizala jer me je ta temperatura i mucnina ubijala u pojam. Ali ja sam tvrdoglava pa se nisam dala. Na kraju sam jos morala trpiti MZ-inog "brata" jer je isao s nama doma.


24. 12. Badnjak. Nesto prekrasno. Inace na taj dan radimo kolace i dekoriramo kucu, ali ove godine smo samo dekorirali. Mojoj majci se nije dalo peci kolace pa smo ih narucili. Bor nam izgleda grozno, barem nije po mom ukusu. Sav je crven.
I kao i svake godine idemo pjevati po kucama. Ovaj put smo se dogovorili samo mi djeca da idemo, bez starijih. Bilo nas je 8. Obilazili smo kuce samo poznatih kao i uvijek. I obisli smo oko 20 kuca. Skupili smo 900 i nesto sitno. Mi ne idemo po kucama zbog novaca nego da razveselimo ljude. Iskreno mi je drago da smo poceli s time, barem kod poznatih ljudi. To je nesto cemu se veselim svake godine.


I napokon Bozic (25. 12.). Prekrasan dan za sve. Veselim se Bozicu. Iako mi i ne prode nesto posebno ( mislim, ne radim nista posebno na Bozic) ipak ga jako volim.


26. 12. mi uvijek dolaze sestricne, tako i ove godine. Nazalost, zbog manjka novca, nismo razmjenile darove. I tako smo krenule u setnju. Uvijek po istom mjestu tj. nasipu. I nase druzenje je uvijek ludo. S njima se uvijek dobro nasmijem. Nazalos, nisu ostale dugo, samo par sati. Alex je bio tu. Alex je njihov preslatki pas. I jos je nesto obiljezilo taj dan, prekrasno nebo s prekrasnim oblacima.


27. 12. ovaj dan ce pamtiti svi ljudi koji zive u mom gradu. Na Bozic se dogodila nesreca i jedan decko koji je moje godiste je poginuo. Na ovaj dan je bio sprovod. Isla sam s MZ na sprovod. Bilo je grozno. Iako decka i nisam bas poznavala, bilo mi ga je jako zao. A najgore je bilo kad su ga pokapali, a njego vama majka ga zove. Suze su samo isle niz moje obraze. Poslije sprovoda sam isla s curama do mjesta gdje se dogodila nesreca. U auto nije bio samo taj decko, nego jos dva decka i vozac. Jedan decko je u bolnici i bori se za zivot, a ovaj drugi nije jako ozljeden. Vozac je zavrsio u zatvoru. U krvi su mu nasli alkohola i droge. To je bila velika tragedija i biti ce jos veca ako ovaj decko koji se bori za zivot ne prezivi.


28. 12. Pao je prvi snijeg ove zime. Ja se inace jako radujem snijegu. Poceo je jos padati u subotu navecer, ali ne jako kako je padao u nedjelju tj. danas.


29. 12. opet klizanje. Iskreno, bez tog klizanja moj zivot nebi bio ispunjen. Stvarno volim klizati i jos uz to me opusta. Spojeno ugodno s korisnim. Na klizanju sam opet bila sa MZ. Ona je jedna od osoba koje idu na klizanje. Tamo je opet bilo likova koji ne znaju klizati. Ovaj je stvarno bio specijalac. Ali bas je slatko kad tamo netko ne zna klizati, barem meni. I ne, nisam zla. I MZ je pala tako da se zabila u tog decka. Jadan je ostao stajati ukocen jer da se pomaknuo moga je i on pasti. Ja sam se smijala kao i uvijek kad MZ padne. I onda se dogodila nesreca. Jedna moja prijateljica KJ se zabila u mene i ja sam poletjela i pala i onda je jos ona pala na mene. Jadna sam sada sva slomljena.


30. 12. isla sam s MZ u grad u kojem idem u skolu (Sk). Isle smo po trgovinama jer je ona htjela sebi kupiti ogrlicu, a nigdje je nije mogla naci. I onda smo isli kupiti poklon njezinoj majci. Kako je bio velik snijeg, a nije bilo ocisceno, ona je "zapela" u snijegu. Ona je isla jednim putem, ja drugim. Niti jedan nije bio ociscen, a ja sam isla onim putem koji nije bio jako blizu ceste, a ona onim koji je bio u cestu i kako je tu prolazila gralica i nagurala snijeg, ona nije mogla proci. Ja obozavam snijeg, pa sam ja skakutala i bacala snijeg na nju. I na kraju smo isle u McDonald's. Tamo idemo cesto u zadnje vrijeme. I na kraju idemo doma raditi kolace. Barem sam ja radila kolace.

To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A


Naocale.


Nebo 27. 12.:












Decko koji je poginuo.

I napokon je dosao vikend koji sam ocekivala. Zapravo i nisam bila toliko nestrpljiva, ali jako sam se veselila odlasku u Bec.

Bila je to 13.12.2014., prelazak s petka na subotu.
Pocetak puta je bio dobar za neke. Jedna cura je izgubila cijeli novcanik i nije mogla ici. Jako mi je zao sto nije isla. Svi smo bili tuzni sto nije isla, ipak je ona organizirala to putovanje, mislim otisla je u turisticku agenciju i skupljala novac.
Putovanje je proteklo relativno mirno. Samo je jedna cura povracala. Ja sam cijelo vrijeme bila budna i slusala sam glazbu i promatrala prekrasnu Hrvatsku, Sloveniju i Austriju. Jedno vrijeme je bila tisina u busu, jer su svi spavali, ali nakon nekog vremena su se probudili kad je sunce izlazilo.
Oko 8 smo stigli u Bec i krenuli s razgledavanjem. Prvo smo bili u jednom velikom parku s dvorcem. Prekrasan je.Od tamo se mogao vidjeti cijeli bec, koji je ogroman i prekrasan. A sto je jos najslade, ima puno vjeverica koje su recimo pripitomljene. Ne boje se ljudi i jako im se priblizavaju. Kada smo zavrsili obilazak, krenuli smo prema sredistu grada. Prvo smo cekali bus 15 min. Svi smo se smrznuli.
Kad smo stigli u srediste, prvo smo razgledavali s vodicem, a onda sami. Vodic nam je pokazao razne crkve i prekrasan trg. I na kraju nas je odveo do sajma koji je bio u parku.
Dalje smo isli sami. Ja sam isla s MZ. Dogovorile smo se da cemo ici na sajam, u Mc Donald's i u prirodoslovni muzej.
Na sajmu je prekrasno, a i ima puno stvari lijepih, ali skupih stvari. Prosle smo cijeli sajam i ja sam kupila jedan magnet na kojem pise Vienna, dok je MZ kupila puno ukrasa i privjesaka. Ja sam magnet platila 5 eura. Iskreno, mislim da je to preskupo. Onda smo isle nesto pojesti u Mc Donald's. I tamo je skuplje nego kod nas. Kao i uvijek, jela sam Happy Meal, a MZ Big mac. Poslije smo krenule prema muzeju. Bile su dvije slicne zgrade i nismo bile sigurne koja je muzej, pa smo krenuli u prvo. Bila je zakljucana i kad smo pozvonili, MZ (kojoj ne ide bas engleski) rekla je: "It had museum." umjesto "Is it here a museum?" Ja sam umirala od smijeha, ali onda smo vidjeli da to nije muzej i otisle smo u onu drugu zgradu. Na ulazi je bila recepcija i ovaj put sam ja razgovarali. Nazalost, nisam razumjela covjeka sta mi je rekao. Sve sto sam razumjela bilo je "red door". I onda smo prvo isle traziti wc i krivo smo skrenule i dosle smo u podzemnu zeljeznicu. Iskreno mi je drago da smo krivo skrenule, jer nikad prije nisam vidjela uzivo podzemnu zeljeznicu i cinila mi se prekrasnom. Rado bi se vozila, ali ne zelim se jos vise izgubiti. I onda smo napokon nasli wc. Naravno, placa se. Poslije toga isle smo traziti ulaz u muzej i nasli smo ga, ali nasli smo i veliku guzvu i skupu kartu. Stoga smo odustale i setale smo po sajmu i okolo mjesta gdje smo se trebali naci s ostalima. Sjedile smo 2 sata na hladnoci.
Kad smo se napokon svi skupili, krenuli smo prema busu, kojeg smo cekali sat vremena. Kad je napokon dosao, svi smo utrcali u njega. Ja sam bila umorna i smrznuta, pa sam legla spavati. A dok sam ja spavala neki su se napili. Pili su oni i u Becu, ali neki su imali alkohol kod sebe i bojali su se da ce ih pregledavati na granici pa su bili prije. Tako su se dva decka napila. Jedan je samo zaspavao, a ovaj drugi je pisao u boce i povracao. I na granici su na pregledavali samo kad smo ulazili u Hrv. I jos nas je policija zaustavila kad smo bili blizu doma. Napokon smo dosli doma u pola 1 . I sad treba jos putovati do kuce.
Cim sam dosla, isla sam spavati, jer sam bila umorna, a i sutra ujutro mi je dolazila prijateljica da joj pomognem nesto.

To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A

Kao sto sam naslov kaze, opet klizem. Oni koji voli klizanje razumjeti ce me, ali oni koji nisu nikada klizali, napisite to kao jednu od novogodisnjih odluka.

Ovaj put sam bila u svom gradu na klizanju, jer se bas 6. 12. otvorilo klizaliste. Nisam isla sama. Isla sam s "deckom" i prijateljicom MZ (ako ste citali moj post Mc Donald's onda znate zasto je pod navodnicima). On nije htio klizati, pa je nakon nekog vremena otisao. Ja sam isla po klizaljke s MZ, jer ih ona mora iznajmiti, a ja imam svoje. Stajele smo u redu 50 minuta. Nakon 50 min cekanja, napokon se idemo preobuti i ici na led. Imala je jedna mala "prostorija" gdje smo se preobuvali i svi smo bili stisnuti. I napokon trenutak... Napokon cu stati na led. Led je deblji nego na ovom klizalistu gdje se inace klizem, a i manje je povrsine. I tako ja klizem s prijateljicom MZ jedno vrijeme. Ona ne klize bas najbolje pa smo stalno zastajale i isle smo jako polako. Onda smo se dogovorile da cu jedan krug napraviti s njom, a onda 2 sama. I tako sam ja uzivala u klizanju, kod je ona stajala sa strane. A onda se dogodilo nesto strasno. MZ je pala. I nakon toga vise nije htjela klizati. Klizaliste nije na istoj visini, pa se na jednom djelu malo penjes, a na jednom malo spustas. Ona je pozurila na tom dijelu gdje se spustas i pala. I onda sam opet sama klizala. Napravila sam par krugova s par prijateljica, ali one su bile s drugim ljudima, pa sam na kraju opet ja sama klizala. Nazalost, klizala sam samo 1 sat. To mi je bilo premalo. I na kraju sam isla doma s MZ.

To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A


Klizaliste u mom gradu.


Klizaliste u gradu u kojem idem u skolu.