|
Nije me bilo dosta dugo na blogu i zao mi je sto prije nisam pisala post , ali zadnjih tjedan dana je bilo totalno isplanirano.
Krenuvsi od subote 20. 12. kad sam isla u kino u Zagreb. Ne idem bas cesto u Zagreb, ali htjela bi cesce ici kako bi ga bolje upoznala.
Bili smo u Areni i imali smo jedno vrijeme slobodno za kupovanje. Kao i uvijek, ja sam skrta pa ne kupujem nista sto mi ne treba. I tako sam prosla po trgovinama i nisam nasla nista sta mi se svida. To je bilo nesto drukcije. Inace kad idem uvijek nadem 2-3 stvari koje mi se svidaju. Najcesce si te stvari ne mogu priustiti. Nije da nemam novaca, samo ne dam 300 kn za nesto sto cu obuci jednom i vise nikad.
I poslije napornog obilazenja trgovina imala sam dogovor s AK i GK da se nademo i vidimo. Nisam ih vidjela oko 90 dana. Stvarno su mi falile. I naravno ne bi one bile one da ne kasne. I kasnile su pola sata i usput su me jako razocarale. Nije zbog kasnjenja, nego sam ja trebala ici u kino na film (zbog toga sam i dosla) i one su me nagovarale da ne idem nego da ostanem s njima. To je bilo nesto sto me sokiralo. Bila sam jako razocarana, nisam se to nadala od njih.
I napokon idem gledati film. Gledala sam The Hobbit: The Battle of the Five Armies. Film mi je bio predobar, iako nisam gledala prva dva djela , shvatila sam radnju. Jos bolje je to sto smo bili u 4D kinu. Stvarno nevjerojatno iskustvo. Mislim da bi ga svi barem jednom trebali iskusiti. Sjedala koja se micu, vjetar i voda koja ti ide u lice... Nesto sto na neki nacin ozivi se sto se dogada u film. Kao da je to nesto ispred tebe. Stvarno je predobro. Predlazem da pogledate film i da ako imate mogucnost gledate ga u 4D kinu. Ja nisam skidala oci s filma.
Nesto sto se dogodilo izmedu ova dva dana je to sto sam razgovarala s "prijateljem" 6 sati na mob. Razgovarali smo od ponoci do 6 ujutro i onda otisli spavati. Morala sam ga spomenuti, jer ce me sada vjerovatno poceti citati.
U nedjelju 21. 12. sam isla s MZ na klizanje. Isle smo u Sk jer je MZ dobila nove klizaljke i htjela ih je tamo isprobati jer je tamo "bolji" led (tamo je tanji led, ali ne moze se reci i bolji ). Kao i uvijek ona ne moze sama klizati, ali ne moze ni brzo klizati. I onda ja idem polako s njom krug-2 pa otklizem 5 sama brze. I tako sam ja opet sama klizala. To mi je vec postala navika. I tako klizajuci sama mora se netko zabiti u mene. I naravno, jedan nadobudni klizac koji zudi za brzinom i adrenalinom u krvu, okrzne me ramenom i prode dok ja padnem na led. Ovaj put se decko okrenuo i vidio da sam pala, ali nije ga bilo briga. Zasto bi ga uopce i bilo briga? I ja nastavim klizati kao i uvijek, ali sam vecinom klizala sa MZ, ne sama. I napravila sam jedan moj mali rekord. Otklizala sam 100 velikih krugova. Bilo je tesko i naporno i stvarno sam se namucila da to otklizem. I uspjela sam i ponosim se sobom. Nazalost, nakon toga mi je bilo lose, jer sam bila dehidrirana. Ali na kraju sam bila dobro nakon 2 boce vode.
U ponedjeljak 22. 12. opet skola. Nije meni lose u skoli,naprotiv ja se tamo uvijek s necim zabavim , ali vise mi se nije dalo ici jer je Bozic skoro tu. Ali opet sam isla na klizanje. Drago mi je da je izmisljeno klizanje jer ja to jednostavno obozavam. Ovaj put sam bila u svom gradu na klizanju. Tu je manje klizaliste, ali nije lose. Svaki put kad idem na klizanje ne mogu docekati da stanem na led. I tako ja opet klizem sama jer me MZ usporava. I tamo sam vidjela presmijesne decke. Jadni ne mogu ni stajati na ledu, a ja kraj njih prodem kao vjetar. Bilo je zanimljivo gledati kako netko ne zna klizati i kako je "smotan". I jos nesto slatko, klizala sam s curicom od 4 godine. Mala je preslatka i nije mi htjela pustiti ruku. To mi je nesto preslatko.
U utorak 23. 12. sam poslije skole isla s curama na caj. Meni nije bilo dobro. Tresla sam se od zime i nisam mogla gutati koliko me grlo boljelo. Kad sam popila caj, bilo mi je bolje, ali jos uvijek mi je bilo hladno. Kad sam dosla kuci, popila sam tabletu i malo kasnije sam isla s curama na pizzu i na klizanje. Prvo smo se nazderale , a onda isle klizati. Meni je jos uvijek bila visoka temperatura, pa sam za vrijeme klizanja cesto isla sjedati. Prijateljica AMZ nije znala klizati pa sam ju ja naucila. MZ je cijelo vrijeme klizala s svojim "bratom" (njezinim najboljim prijateljem, mojim bivsim deckom). Stoga sam ja klizala ili s AMZ ili sama. Zapravo i nisam puno klizala jer me je ta temperatura i mucnina ubijala u pojam. Ali ja sam tvrdoglava pa se nisam dala. Na kraju sam jos morala trpiti MZ-inog "brata" jer je isao s nama doma.
24. 12. Badnjak. Nesto prekrasno. Inace na taj dan radimo kolace i dekoriramo kucu, ali ove godine smo samo dekorirali. Mojoj majci se nije dalo peci kolace pa smo ih narucili. Bor nam izgleda grozno, barem nije po mom ukusu. Sav je crven.
I kao i svake godine idemo pjevati po kucama. Ovaj put smo se dogovorili samo mi djeca da idemo, bez starijih. Bilo nas je 8. Obilazili smo kuce samo poznatih kao i uvijek. I obisli smo oko 20 kuca. Skupili smo 900 i nesto sitno. Mi ne idemo po kucama zbog novaca nego da razveselimo ljude. Iskreno mi je drago da smo poceli s time, barem kod poznatih ljudi. To je nesto cemu se veselim svake godine.
I napokon Bozic (25. 12.). Prekrasan dan za sve. Veselim se Bozicu. Iako mi i ne prode nesto posebno ( mislim, ne radim nista posebno na Bozic) ipak ga jako volim.
26. 12. mi uvijek dolaze sestricne, tako i ove godine. Nazalost, zbog manjka novca, nismo razmjenile darove. I tako smo krenule u setnju. Uvijek po istom mjestu tj. nasipu. I nase druzenje je uvijek ludo. S njima se uvijek dobro nasmijem. Nazalos, nisu ostale dugo, samo par sati. Alex je bio tu. Alex je njihov preslatki pas. I jos je nesto obiljezilo taj dan, prekrasno nebo s prekrasnim oblacima.
27. 12. ovaj dan ce pamtiti svi ljudi koji zive u mom gradu. Na Bozic se dogodila nesreca i jedan decko koji je moje godiste je poginuo. Na ovaj dan je bio sprovod. Isla sam s MZ na sprovod. Bilo je grozno. Iako decka i nisam bas poznavala, bilo mi ga je jako zao. A najgore je bilo kad su ga pokapali, a njego vama majka ga zove. Suze su samo isle niz moje obraze. Poslije sprovoda sam isla s curama do mjesta gdje se dogodila nesreca. U auto nije bio samo taj decko, nego jos dva decka i vozac. Jedan decko je u bolnici i bori se za zivot, a ovaj drugi nije jako ozljeden. Vozac je zavrsio u zatvoru. U krvi su mu nasli alkohola i droge. To je bila velika tragedija i biti ce jos veca ako ovaj decko koji se bori za zivot ne prezivi.
28. 12. Pao je prvi snijeg ove zime. Ja se inace jako radujem snijegu. Poceo je jos padati u subotu navecer, ali ne jako kako je padao u nedjelju tj. danas.
29. 12. opet klizanje. Iskreno, bez tog klizanja moj zivot nebi bio ispunjen. Stvarno volim klizati i jos uz to me opusta. Spojeno ugodno s korisnim. Na klizanju sam opet bila sa MZ. Ona je jedna od osoba koje idu na klizanje. Tamo je opet bilo likova koji ne znaju klizati. Ovaj je stvarno bio specijalac. Ali bas je slatko kad tamo netko ne zna klizati, barem meni. I ne, nisam zla. I MZ je pala tako da se zabila u tog decka. Jadan je ostao stajati ukocen jer da se pomaknuo moga je i on pasti. Ja sam se smijala kao i uvijek kad MZ padne. I onda se dogodila nesreca. Jedna moja prijateljica KJ se zabila u mene i ja sam poletjela i pala i onda je jos ona pala na mene. Jadna sam sada sva slomljena.
30. 12. isla sam s MZ u grad u kojem idem u skolu (Sk). Isle smo po trgovinama jer je ona htjela sebi kupiti ogrlicu, a nigdje je nije mogla naci. I onda smo isli kupiti poklon njezinoj majci. Kako je bio velik snijeg, a nije bilo ocisceno, ona je "zapela" u snijegu. Ona je isla jednim putem, ja drugim. Niti jedan nije bio ociscen, a ja sam isla onim putem koji nije bio jako blizu ceste, a ona onim koji je bio u cestu i kako je tu prolazila gralica i nagurala snijeg, ona nije mogla proci. Ja obozavam snijeg, pa sam ja skakutala i bacala snijeg na nju. I na kraju smo isle u McDonald's. Tamo idemo cesto u zadnje vrijeme. I na kraju idemo doma raditi kolace. Barem sam ja radila kolace.
To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A
Naocale.
Nebo 27. 12.:
Decko koji je poginuo.
|
, ako to nikad ne probas.