Upravo se vratih iz Dubrovnika, gdje sam u tradiciji ovoga tjedna na tribinama I edukacijama naših aktivista govorio o SDP-ovoj mirovinskoj politici. Mislim da smo napravili dobar program I da doista imamo odgovore I rješenja za većinu ozbiljnih problema koji tište taj sustav. No, važno je uslijed silnih laži I obmana koje se javnosti upućuju od strane aktualne vlasti odgovoriti I najčešče postavljena pitanja. Neka od njih mogla su se pročitati I na ovom blogu. Kao podsjetnik, nudim odgovore na neka od njih. Bit će mi drago odgovoriti i na neka druga ukoliko ih bude. Na jednom od slijedećih postova predstavit ću naših pet novih projekata. Od kojih su neki već i predati u proceduru kao zakonski projekti. Evo par odgovora na češća pitanja:

Zašto SDP u svom mandatu nije osigurao povrat duga umirovljenicima?
- SDP je već u prvoj godini svog mandata, sukladno predizbornim obećanjima i dogovoru sa umirovljeničkim udrugama pronašao model povratka duga te donio Zakon o otklanjanju razlika u mirovinama nastalih u različitim razdobljima kojim se izvršava Odluka Ustavnog suda o povratu duga umirovljenicima. Tim je zakonom predviđeno da se svakom od 776 tisuća umirovljenika, na koje se Zakon odnosio, dug vraća povećanjem mirovina od 5 do 20 posto.
Tako su od 1. siječnja 2001. godine mirovine 667 tisuća umirovljenika povećane za maksimalni postotak. Već u prvoj godini za taj je oblik povrata duga osigurano dvije milijarde i 400 milijuna kuna, a povrat je određen doživotno, kao trajno primanje. Po isteku zakonske obveze (iz vremena Matešine Vlade) vraćanja duga kao dodatka mirovini od 100 kuna + 6 posto od 1. siječnja 2003. taj iznos smo trajno dodali mirovini u proračunu osiguravši dodatnih milijardu i 600 milijuna kuna. Ova su dva rješenja osigurala godišnji povrat duga u iznosu od oko 4 milijarde kuna, odnosno povećanje prosječne mirovine za oko 400 kuna u 2003. godini, a umirovljenicima je dosad osiguran povrat od oko 24 milijarde kuna.

Zašto niste odabrali model povrata kroz individualni izračun duga za svakog umirovljenika, pa bi ljudima bilo jasnije da su prije dobivali više povrata duga i imali veće realne mirovine?
- Više je razloga za to. Najprije zato što bi izračun trajao najmanje godinu i pol dana, a željeli smo odmah, a ne u zadnjoj godini mandata poboljšati sve teži položaj umirovljenika, a dug vratiti mirovinskom sustavu koji je i bio oštećen. Drugi razlog je u tome što se točan iznos duga nije mogao sasvim jednoznačno odrediti. Postojali su pristupi povrata samo glavnice (24 milijarde kuna), glavnice i kamate (oko 40 milijardi kuna) te revalorizirane glavnice i kamate (oko 70 milijardi kuna). U dogovoru s umirovljeničkim udrugama opredijelili smo se za povrat glavnice u 6 godina, a kamata kao doživotnog nastavka isplate kroz povećanu mirovinu. Treći razlog je svako i taj da tako velik iznos nije bilo moguće vratiti u kratkom vremenu. Kao mogućnost, spominjalo se izdavanje državnih obveznica naplativih u 20 godina - što bi bila svojevrsna prevara umirovljenika koji su pomoć trebali odmah - ili pak kroz dodjelu dionica pojedinih državnih poduzeća, čiji je ukupni iznos u državnom portfelju bio manji od izračunatog duga. Izdavanje obveznica ili dodjela dionica izazvali bi bez sumnje navalu špekulanata na umirovljenike da ih prodaju po minimalnim cijenama. Učinak bi bio i nepravedan i socijalno razarajući: umirovljenici bi ostali i bez povećanih mirovina i bez dionica, a manjinska bi tajkunska kasta još više ekonomski ojačala.

Koja je Vlada više učinila za povrat duga, koalicijska ili Sanaderova?
- Prema našim zakonima i modelu povrata duga već je dosad isplaćeno oko 26 milijardi kuna duga, a prema modelu Sanaderove Vlade 2,4 milijarde ili 10 puta manje. Njihov je model isključio iz povrata oko 350 tisuća umirovljenika, uglavnom s nižim i niskim mirovinama uz obrazloženje da im je našim zakonima dug u cijelosti isplaćen (što je točno) ali nije navedeno da će kroz nekoliko godina biti po tim zakonima isplaćen i preostalima (s visokim i višim mirovinama) te da su oni neopravdano privilegirani jer će dobiti i dodatno obeštećenje. Taj je model potpuno nezakonito ucijenio umirovljenike koji su tražili bržu isplatu da pristanu na polovicu izračunatog iznosa. Isto tako, taj model nije osigurao obračun mirovinskog duga kroz zakonito rješenje na koje se može uložiti žalba, nego umirovljenici dobivaju samo obavjest na znanje. To je dovelo do velikog broja grešaka i isključivanja brojnih umirovljenika koji su stekli pravo na dodatno obeštećenje, a nisu ga dobili.

Koliko su rasle mirovine u mandatu Račanove, a koliko u mandatu Sanaderove Vlade?
- Zahvaljujući upravo modelu povrata duga kroz povećanje mirovina u mandatu Račanove Vlade prosječne su mirovine povećane s 1159,47 kuna u prosincu 1999. godine na 1721,37 u prosincu 2003. godine, odnosno 562 kune ili 48 posto. Kad se od tog postotka odbije rast troškova života dolazi se do realnog povećanja od 33 posto ili prosječnog rasta od 8,25 posto godišnje.
U mandatu Sanaderove Vlade mirovine su povećane sa 1721,37 kuna na 1903,99 u prosincu 2006. godine, odnosno za 182 kune u tri godine ili 10,57 posto. Uz odbitak rasta troškova života riječ je o realnom povećanju od 1,97 ili 0,66 posto godišnje. Dakle, rast mirovina je u mandatu Račanove Vlade bio 12,5 puta veći no u mandatu Sanaderove. U našem su mandatu realne mirovine više rasle mjesečno no u Sanaderovu mandatu godišnje!