Pa konačno! Rečenica predsjednika Mesića, naoko banalna i samorazumljiva da je „vlada tu radi građana a ne radi izbora na kojima dobiva ili gubi mandat, a izbori postoje radi građana a ne radi stranaka koje se na izborima natječu“ vrijedi biti ponovljena onoliko puta koliko je potrebno da se tzv. politička elita prizove elementarnoj svijesti o odgovornosti za građane ove zemlje. U cijelom mandatu ove vlade, nije ključno pitanje kako riješiti neki od gorućih problema zemlje i njenih građana već je ključno pitanje, kako navabiti glasače. Legitimno pitanje, želja i napor. No, dokle i gdje ta legitimnost prestaje i postaje beskrupulozna, surova i društveno neodgovorna pojava, a akteri se pretvaraju menagere opsjenarstva, proizvodnje laži, iluzija. Promoviranje izborne pobjede u pragmatični cilj, nije nerazumno, no društveno je opasno i neodgovorno pretvoriti taj cilj i u svrhu političkog djelovanja.Zadržavanje vlasti jedini je djelatni imperativ aktualne političke pozicije. Cijeli je mandat aktualne Vlade zapravo bio niz marketinških akcija, kampanja, predstava, dodvoravanja, uljepšavanja i najobičnijeg laganja. Sitne su profite u obliku neke povlastice ili jednokratnih davanja imali samo oni koji su se našli u nekoj od tih kampanja. I cijeli je mandat pretvoren u izbornu kampanju u kojoj se, kao u tzv. akciji povrata duga umirovljenicima, koju su financirali porezni obveznici, umjesto upaljača, šibica, balona ili kišobrana, umirovljenicima podijeljeni neki novci, a da nitko nikada nije saznao po kojem ključu, kojem zakonu, u okviru koje to politike. A mirovine i plaće su realno manje, nedovoljan je gospodarski rast, nezaposlenost se ne smanjuje, korupcija raste… Iako je manji problem, nije utješno da je i opozicija prihvatila zdušno nametnuta pravila igre i gotovo se isključivo posvetila temama koje bombastično zvuče, aferama (koje su posao medija), uljepšavanju vlastitog lika i djela, estradizaciji politike, eliminiranju sdaržaja pred dojmom i slično.
U Hrvatskoj je do apsurda dovedena priča o tome tko ima ljepšeg, višeg, plavijeg ili odlučnijeg lidera, a da se te iste lidere ne pita kako oni vide budućnost ove zemlje, kakve vizije imaju, iza kojih vrijednosti stoje, kako će rješavati konkretne probleme i izazove pred kojima stojimo. Samo, slike, dojmovi, predstave i prikazanja. Kažu da je tako i drugdje. Ali tamo se nešta i čuje, a ovdje vlada muk - pa bi građanski zahtjev moga biti "Dajte da čujemo!".

P.S.
One koje to zanima obaviještavam da ću sutra gostovati u talk showu na OTV-u u 20 sati. Vjerojatne teme razgovora će biti promjene u svijetu rada, fleksibilizacija i prekarizacija rada, položaj radništva, moje viđenje rješenja, mirovine, dug prema umirovljenicima, rješenja za izjednačavanje mirovina, osobe bez mirovina, ocjena političke scene ...