Noć stotinu večera kao sisačka inačica velike svjetske akcije «Noć tisuću večera» koja traje već pet godina ostaje za nama na kraju naše 3. (zapravo četvrte) rotarijanske godine. Sinoć sam zbog više razloga bio zadovoljan, a zbog dva osobito:
Kada sam prije gotovo pet godina krenuo s inicijativom da osnujem Rotary klub u Sisku i ulagao dosta vremena i truda da u tome i uspijem, priželjkivao sam akcije koje smo doista i uspjeli pokrenuti. Imao sam viziju okupljanja uglednih Siščana različitih profesija, usmjerenih ka radu za opće dobro, ljudi koji vole Grad i koji imaju senzibilitet za njegove probleme, koji su dovoljno obzirni da vide i jadne i gladne i koji su spremni dio svojega vremna i novca staviti u službu pomaganja drugima, bez osobne koristi od toga. Jedina korist je vlastiti dobar osjećaj kojega imaju ono koji pomažu, a nije nevažno niti druženje. Rotarijanski pokret mi se učinio prikladnim, jer ima dugu tradiciju i okuplja milione ljudi diljem svijeta, djeluje po jedinstvenim pravilima i univerzalno je filantropski nastrojen. Nakon nekoliko mjeseci razgovora sa većim brojem ljudi u Sisku, uspio sam okupiti dovoljan broj uglednika iz različitih profesija, različitih nacionalnosti, vjeroispovjesti i političkih opredjeljnja i stekli su se uvjeti za formiranje RC Sisak. Nekolicina iz utemeljiteljske ekipe nije izdržala i otišli su, ali su po strogim rotarijanskim pravilima došli drugi. Sinoć sam bio zadovoljan jer se pokazalo da se ta moja vizija doista i ostvarila i da sisački rotarijanci idu uz bok svima drugima po aktivnosti i živosti. Pokazalo se da se Siščani mogu okupiti oko nečega vrijednoga, a svojim radom i nametnuti kao vrijedan urbani element ove sredine.
Drugi razlog za zadovoljstvo leži u činjenici da smo organizirali (ja zapravo vrlo malo) uspješnu večer na kojoj smo prikupili dosta novca namijenjenog razminiranju, koji će se udvostručiti sredstvima američkog ministarstva vanjskih poslova i pomoći da se ovaj teški problem društva rješava, a što je još važnije da se javnost na toj temi i dalje senzibilizira, jer kako vrijeme prolazi od rata, postoji tendencija zaborava na ovo opako oružje koje nosi živote i zdravlje velikog broja potpuno nevinih ljudi. Osobno sam bio zadovoljan jer se minskim problemom bavim već pet godina intenzivno. Kao predsjednik Hrvatskog centra za razminiranje, upoznao sam se sa svim elementima i dimenzijama ovoga problema i u nas i u svijetu. Stotine sati sam proveo u tom poslu i gotovo da nema nikoga relevantnoga u svijetu tko se bavi razminiranjem, a da se sa njim nisam sastao. Od predsjednika Ujedinjenih naroda i njegove supruge koja nas je posjetila u Zagrebu, do članova i osnivača velikih svjetskih zaklada i fundacija za razminiranje do javnih osoba, pjevača, glumaca, sportaša, poslovnih ljudi. U sjećanju mi je ručak u UN u New Yorku sa Lauren Bacall, Amandom Assantijem i Michelom Yorkom. Organizirali smo međunarodne donatorske konferencije i dosta novca donijeli u Hrvatsku.Kao zastupnik sam prije mjesec dana izišao pred Sabor sa prijedlogom zaključka da se obaveže vlade Hrvatske da se u svim budućim proračunima za razminiranje osigura 0,5% proračuna ( sada je to samo 0,2%), ali ta moja inicijativa nije prošla. A eto sada, i u mom Sisku, krasna večera za razminiranje i aukcija sa majicom Paula Macartnija, koju nam je poklonila Heather Mills, njegova supruga. Lijepo veče i odlična večera u sisačkom restoranu «Coctail». Kako sam bio sudionik svih do sada održani «Noći tisuću večera», od kojih sam prvu imao u Washingtonu, sa uglednicima iz cijeloga svijeta, sretan sam što se ona održala na naš način u našem Sisku i ovaj puta s uglednicima spremnim da daju nešto za druge.