nedjelja, 16.11.2008.
Jedan od gorih dana
Dan kad sam zaključila da nedjelju definitvno mrzim više nego ponedjeljak.
Počelo je uobičajenom pomoći u kuhinji. Atmosfera između dviju ženki u kuhinji polako se zahuktavala. Postalo nam je tijesno, a posude su s vremena na vrijeme malo bučnije stavljane na svoje mjesto ili u sudoper... Pretjerala sam s ledom u piću pa sam naravno morala "platiti dug". Cijelo sam prijepodne posezala za maramicama, šmrcala i kihala...dok to nije preraslo u invaziju kihanja. U takvom razdražljivom stanju dočekala sam poslijepodne. Dan nisam iskoristila ni zašto.
Na tv-u kao za inat vrtile su se reklame o raznoraznim pomagalim protiv prehlade i gripe. U jednoj takvoj reklami zapao mi je u oči ljubavni par. Sjedili su zavaljeni u naslonjač dok je dragi dragu nudio napitkom, da brže ozdravi. Poželjela sam i ja svoj vlastiti kutak pod ovim Suncem. Pomislila sam kad bi se to konačno moglo ostvariti i računica mi je rekla - u najboljem slučaju za 6 godina! To me bacilo u očaj, jer sada živim u najboljim godinama koje mi prolaze u očekivanju svoje slobode i samostalnosti. Koga to ne bi natjeralo da se razboli od očaja?
Iznervirana savjetima "što bi mi puuuno pomoglo" otišla sam u sobu, spustila žaluzine i upalila tv. Nizala se slika do slike, no film nisam pratila. Ugasla sam tv i okrenula se u mraku sobe. Zaspala sam u dva pokušaja u kojima su me propudili sasvim obični, nimalo glasni zvuci - otvaranje vrata u hodniku i škripa ograde. Očekivala sam nekog i to me izluđivalo.
Zaspala sam, činilo mi se, tek na tren.
Otvorila sma oči u tu tminu i odjednom se osjetila tako usamljenom, jadnom i nesretnom da mi nije bilo do života. Suluda ideja - da popijem šaku tableta - prohujala mi je kroz misli. Sve me boljelo i nisam imala ni najmanje želje ni volje da još jednom ispušem nos ili kihnem. Osluškivala sam zvukove u dnevnom boravku. Sve je zvučalo tako spokojno. Tu idilu mogu narušiti samo kasni poslijepodnevni bučni gosti koji uzdrmaju cijelu atmosferu i sve nas dižu na noge u našim nastojanjima da ih što bolje uslužimo, a onda odlaze ostavljajući za sobom odvratni miris cigareta, gomilu suđa i nered.
Ne volim nedjelje jer uvijek svojim sunčanim ozračjem toliko toga obećavaju, a prvim sumrakom ubijaju uhite, želje i iluzije.
- 18:55 -
