srijeda, 27.08.2008.
Danas sam plakala u polusnu...
Ležeći pred tv-om odjednom me udarilo, bjelinom oslijepilo i mirisom omamilo...
Sunčana ulica moje bake, bijeli šumarak prekoputa njene kuće pun visibaba mirisnih...
Došle smo ti u posjetu, moja mama i ja, bako...
Bila je nedjelja. Ti si bila kod kuće (a gdje bi drugdje bila). Susret je bio prilično topao i bilo mi je ugodno.
Ta mi je slika opalila šamar jučer (ili danas?) - bilo je kasno u noć / rano jutro - znam da je bio 27. u mjesecu.
Danas je 4 mjeseca od tvoje smrti. Samo 4.
Razmišljala sam o danu kad se to sve dogodilo. Želim da mi se ureže u mrežnicu oka i da to nikad ne zaboravim.
Je li samoubojstvo znak poremećenosti ili samo glas razuma?
- 11:30 -
