srijeda, 22.10.2008.
Unknown
Već danima me muči nešto...Željela bih napisati novi posti, ali jednostavno ne mogu. Ne želim više kukati, a neke stvari ne želim reći na glas jer ih se bojim.
U krizi sam - dani su mi čudni.
Moja glumačka sposobnost dosegla je najvišu razinu. Lažem samoj sebi, lažem dragoj osobi i silim se na nešto samo da bi bilo bolje - da bi bilo sve u redu i sve po starom.
Bojim se da svoju dragu osobu prestajem voljeti. Svi oko mene puni su strasti i zaljubljenosti, gotovo da mogu osjetiti njihove emocije, a moje jadne još se od stida pokupile. Osjećam se prazno. To je kao da se udaraš u koljeno i pitaš "Boli li me to? Osjećam li to ili ne?" Nekako razmišljam da bi mi par dana izolacije dobro došlo i da bih shvatila da ga volim više od ičega, ali nemam snage za to. Zaboljelo me u srcu od same njegove izjave "..da mi može dati nekoliko dana, ako ih trebam samo za sebe..." Bojim se da bi to izazvalo krah, a to ne želim. Nije da sama na ovome svijetu ne mogu opstati, ali znam da ne želim provesti ni dana bez njega, a opet treba mi malo odmaka od svega. Svi naši otvoreni razgovori ostaju nedovršeni je je uvijek kasno i jer nisamo sposobni funkcionirati u tako sitne sate, a to me ubija. I dalje se pravimo da je sve u redu. On se doista trudi. Vidim to u njemu i po svakoj ma i najmanjoj sitnici koju čini jer sve čini s ljubavlju i za mene, a ja - ja nisam sposobna vratiti mu na isti način, ja sam njegov dužnik - sve što želi od mene je malo ljubavi, malo pažnje, trenutak samo za njega, a ja mu to ne mogu dati. ubija me ta tuga. Ubija me želja da poletim, da živim negdje daleko, da se maknem iz ovih utvrda. Želim slobodu od ograničenosti. Ne želim više glumiti. Želim da na mom licu bude osmijeh, a ne samo maska.
Želim da u mojim očima bude ljubav, a ne laž.
Mogu li to umjesto poklona poželjeti za Božić??
- 14:37 -
