petak, 05.09.2008.
Pismo
Draga moja prijateljice!
- Po posljednji put - oprosti što te svojatam i dopusti da te još jednom nazovem tako. Pretpostavljam da je ovo moje pismo, upućeno tebi, posljednje na svijetu što bi očekivala - i ja mu se čudim.
Već sam nekoliko puta mislila sastavljala pismo upućeno tebi, ali bih uvijek nakon prvotne omamljenosti glas razuma / strah od ismijanja prevladao i pismo nikad ne biva poslano.
Zašto baš sada? Otvaram svoju dušu i pokazujem emocije ovaj put posebno samo za tebe, a ti čini što te volja. Bojim se da ćeš me ismijati zbog toga, rugati se, možda i pružiti nekome drugome da ovo čita. - Možda - ali ipak ću se kockati. Osjećam se kao da na koljenima puzim prema tebi, a ti si uvijek bila toliko iznad mene u svemu... Ne molim te ništa. Otvaram ti dušu...
Svaki slučajan susret s tobom preokrene me naglavačke i unosi kaos u prividan red i opet iznova naviru sjećanja i svi oni trenuci u kojima glavnu ulogu igra tvoj lik. Dugo već nismo popričale onako iskreno, a osjećam da ovoj našoj priči treba prikladan kraj.
- Simbolika ili ne - pišem ti pismo kao u ona vremena kad smo bile prijateljice samo je sad razlog drugačiji. Kukavica sam i ovako ću ti najlakše reći ono što je davno trebalo biti izgovoreno.
Hvala ti za sve, ama baš sve trenutke koje smo provele zajedno. Ti si predivna osoba i sretna sam što sam imala prilike upoznati te i neko vrijeme biti dio tvog života. Hvala ti od srca!
I oprosti! Oprosti za sve one dane koje sam ti upropastila i stvari koje sam svojom mladošću, glupošću i bahatošću uništila. Ništa me ne opravdava. Znam da ne mogu vratiti vrijeme i da ne mogu biti dio tvog svijeta (jer smatram da sam previše štete napravila) zato želim, zbog sebe, da zatvorim ovo poglavlje u mom životu.
Ti si mi predivna uspomena i pamtim samo sretne dane prisjećajući ih se s osmjehom na licu. Nema ti ravne i nikada nikoga i neće biti! Imam prijatelje i svi su oni posebni na svoj način, no samo sam tebi iskreno otvorila svoje srce. U meni postoji praznina, zaključana vrata prijateljstva i više se, na žalost, ne mogu vezati za nikoga na onaj način kojim smo mi bile vezane...
U mom srcu ti imaš posebno mjesto, no želim prihvatiti da "mi" više ne postojimo, naši se svjetovi razilaze pa stoga i želim završiti ovu "našu" priču i pri našim susretima biti sretna što te vidim, a ne nesretna jer sam te izgubila.
Od sveg ti srca želim svu sreću ovoga svijeta.
Zagrljaj ti šaljem...
UPDATE:
Pismo nisam poslala ni ovaj put. Niti ne znam dal ću ga ikad poslati...
- 16:59 -
