petak, 27.06.2008.
Baki V
Danas je točno 2 mjeseca od tvog samoubojstva. Čini mi se da te nema već stoljećima. Ubrat ću u vrtu crvenu ružu, onu koju ne ubirem nikad, koju ljubomorno čuvam i odnijeti je tebi na grob. Ako stanem i sjetim se svega neka će me neobjašnjiva sila pritiskati u grudima i osjećat ću se loše.
Preplavit će me tuga, možda čak i očaj...
Nekad u životu, kad vidim da raspravljanje o nečemu vodi začaranom krugu, jednostavno prihvatim neke stvari kako jesu, jer razglabanje o njima neće pomoći. A opet neke stvari jednostavno mi nedaju mira...
Stvorila si zavjesu misterije i uzrok svoje smrti odnijela sa sobom u grobnu tišinu.
Pitam se, ako si negdje gore, ili sveprisutna oko nas, je li ti sad lakše, osjećaš li se bolje, muče li te one zemaljske brige ili si jednostavno sretna ploveći na oblaku spokoja...?
Uvjerena sam - da je tvoj očajni čin bio zapravo vapaj u pomoć...ili jednostavno bijeg od svega?
Tisuću pitanja, a ni jednog jedinog odgovora.....
- 14:40 -
