ponedjeljak, 21.04.2008.
Ključić oko vrata
Nedavno sam se sjetila jednog neobičnog događaja iz djetinjstva. I nije da se ponosim time - Bože gdje mi je pamet bila?
Bila sam kod bake na praznicima. Dan je bio topao i sunce je baš lijepo grijalo. S bakom sam pošla kod nekih ljudi, meni osobno nepoznatih. Krunili su kukuruz i baka im je pomagala, a ja sam za to vrijeme švrljala po dvorištu. Došvrljala sam do kuće i ušla u malu verandu. Tipična seoska veranda sa cipelama i metlama i teglom tipičnog starinskog cvijeća. Pogledala sam prema ulaznim vratima. U oči mi je upao ključ umetnut u bravu s vanjske strane. Izvadila sam ključ iz brave i sakrila ga pod neku spužvastu metlu i nastavila s besciljnim lutanjem po dvorištu. Ne znam točno sve detalje, no sjećam se da su ljudi htjeli ući u kuću i nisu mogli jer su vrata bila zaključana, a ključa nigdje. Ja sam stajala po strani i gledala svu tu zbrku bez ikakvih osjećaja. Nije me bilo strah da će me otkriti. Na neki način kao da me zabavljalo promatrati te ljude i vidjeti kako će se snaći u ovoj situaciji. A ljudi su bili na tisuću muka. Na sreću, ipak su se dosjetili. Prozor jedne sobe bio je otvoren pa je neki mladić, vjerojatni sin tih ljudi, ušao unutra i uzeo drugi ključ.
- 15:53 -