Brod u boci

Prije partence...

27.06.2008.

Potaknut jučerašnjim čudnovatim snom, a uzevši u izbor mnoge čimbenike od krucijalnog značaja za razvoj uzmorske populacije s posebnim naglaskom na rast kukumara, pomidora, a posebno fažoleti, čvrsto sam odlučio barem jedan dio spomenutog sna provesti u djelo.
Vrime je za partencu…

Triba napunit baterije!
Samo…sad se mislim da u zadnje vrime možda i previše punim baterije, a o njihovom trošenju bi se još dalo razgovarat…
A lako je moguće da sam izmiša punjače, pa onda bateriju od mobitela punim na misto digitalca, a onu od onoga na ono drugo ono...
Ma ono ono ne ovo ono, e!

Lipo mi je…
Baš mi je lipo!
Nemam pojma šta se događa u svitu i okolici.
Ima li digod koja dežgracija, je li se dogodija koji škerac, joli batuda…
Ma ima stoposto, bit će da se događa puno toga, samo me apasolutno ne interesira!
I ono europsko u balunu – je li to još uvik traje?
Ko je pobjedija?
Pihhh, otkad nema naših – neš ti događaja!

E da, čuja sam da se u Peručkom jezeru pojavila nika zvir nika koju narod zove Karakonđula!!!
Ajme!
Navodno je zmijolikog oblika, brza ka Schummi, ladna ka Kimmi…
Ne znam, valjalo bi poć na lice mista pa utvrdit činjenice…

Meni se samo učinilo da sam jutros na trogirskoj rivi vidija jednu sličnu zvir.
Nema baš zmijoliki oblik, nego mi više pari ka nika roketa, ali nema šta stvarno izgleda stani-pani.

Pogotovo kad triba ulit bokunić pogonskoga goriva u ovu zvir.
Ali…to neka brine gospodar o’ zviri, meni ne pada na pamet!
Daklen, kako san ono reka, iden ća!
Na jedno lipo misto
Puno lipo misto
Bit ćete izvješćeni, bez brige…
Ali…
Ne ide s bezveze
Samo u znanstvene svrhe!
Idem proučavat uticaj strujanja vjetra maestrala na prosječnog Dalmatinca u trećoj dekadi lipnja mjeseca!

Nisam vam ovih dana od velikih riči.
Ma uostalom, ko ih to može i smišljat na ovu vrućinu!?
Dobri moji ljudi, lito je, guštajte, bacite sve brige ća, nije vrime za njih!

Pa iznova ispit čašu
zapivat za dušu bisnu
sritan zaspat ispod skala
čekat dašak maestrala,
maestrala ...

... čekat dašak maestrala,
maestrala...

komentiraj (23) * ispiši * #

dordora2, 27.06.2008. 13:55 Dobro ti more, brode!
Vrati nam se s prekrasnim slikama - čekamo te. ))))))))))))))))))))

Šima, 27.06.2008. 14:10 šta je sad ovo? Kud bižiš sad kad se triba dogovorit za limune?
A možda je i bolje da budeš odmoran, jer bi moga past sa stabla ako ti koncentracija nije na nivou....

more~snova, 27.06.2008. 14:43 evo se pusem na poslu i pokazujem tvoje danasnje slike. puno pozdrava a ja cu sutra i sama uzivat u rivi i brodicama. hura!

Opatija bajna, 27.06.2008. 14:58 Boze,koliko ljepote u tvojim postovima,koliko lipih rici,koliko prelijepih slika....uzivaj..a mi jedva cekamo da se vratis....

dalmacija moja inspiracij, 27.06.2008. 15:32 na drveniku su lipa lita...po miri broda... dalmacija moja inspiracija

Avrilovka...=)..., 27.06.2008. 15:44 Ovo sam isprobala i stvarno nevjerovatno sta se dogodilo. Pridrzi se >
pravila, >
inace nije zanimljivo!! > > > >Koliko ludo zvucalo?funkcionira.
Isprobajte!!! > > >
>Tema: kineski horoskop > > > >godina zlatnog zmaja zeli ti bogatsvo i
srecu > > >
pridrzavajte se instrukcija. Nemoj ovome da se smijes, inace ne >
>funkcionira i
pozelit ces, da ovo nikad nisi uradio > > > >odvoji 3 minute i pokusaj ?
zaprepastit
ce te > > > >osoba koja je ovo poslala, pricala je, da se zelja ispunila,
10 minuta >
>nakon > >sto je procitala mejl, ali se nije smijala ovome!!! Igra ima
smijesan > >kraj.
>Nemoj unaprijed da citas, jednostavno uradi. Treba ti samo 3 minuta ? >
> > >vrijedi
>pokusati. > > >Prvo uzmi obicnu olovku i papir.

DODATNA INFORMACIJA: kada dodjes do tocke kada moras da biras imena, >
obrati > >paznju, da su to ljudi koje trenutno poznajes I slijedi svoju
> >prvu > >ideju.
> > > > > > > > > >Citaj samo po jedan red ? nemoj da
> >citas
> >unaprijed, inace nije > >zanimljivo. > > > > > > > > > >Kreni sada! > > > >

> >Prvo pisi brojeve od 1 do 11 u jednom redu na dole. > >npr. > >2 > >5
7 >
8 > >1 > >4 > >3 > >6 > >9 > >10 > >11 > > > > > > > > > > > > > > > > >

>Onda pisi pored 1. i 2. dva broja (od 1-11) koja god zelis. > > > > > >

> > > > >Pored 3. i 7. napisi imena osoba drugog spola. > > > > > >
>
> >Nemoj da gledas unaprijed, inace nece biti ispravno. > > > >

> >Napisi bilo koje ime (od prijatelja ili iz obitelji?) pored 4.,
> >5. i > >6. > > > > >
> > > > >Nemoj da se smijes ovome, inace ces da se ljutis sto si to uradio. >
> > > > > > >
> >Napisi 4 imena pjesme pored 8., 9., 10. i 11. > > >

> >Sada zamisli zelju. > > > > > > >
> > > > >I sada
> >dolazi kljuc za igru: > > > > > > > > > >Treba tolikom
> >broju ljudi (koji
> >je na poziciji 2.) da ispricas igru. > > > > >Osobu koja se
> >nalazi na 3.
> >poziciji volis. > > > > > >Osobi pod brojem 7 se divis,
> >ali nekako
> >ne uspjevate. > > > > > > > > > > >Najvise se brines za osobu pod
> >4. > >
> > > > > >Osoba pod 5 te vrlo dobro poznaje. > >

> >Osoba pod 6 je tvoja sretna
> >zvijezda > > >
>Pjesma pod 8 najbolje se uklapa uz osobu pod
> >3. > > >
> > > > > > > >Naziv pjesme pod 9 je pjesma za osobu pod
> >7 > >
> > > > > > > > >Pjesma pod 10 najbolje pokazuje tebe. > > >
>I 11. je ta pjesma, koja pokazuje, kako
> >razmisljas o
> >zivotu. > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > > >Posalji ovo 10 osoba u
> >roku od sat
> >vremena od kada ovo citas. Kada > >to > >uradis, ispunit ce ti se zelja,
> >ako ne,
> >ispast ce suprotno. Prilicno >cudno, > >ali > >izgleda da funkcionira....samo posalji dalje

Big Blue, 27.06.2008. 18:36 Proučavaj, isražuj, uživaj... :-) Uhhhh...diši, Blue, diši...to su samo fotografije...samo fotografije...

so far away..., 27.06.2008. 18:59 ajme zviri....bome,ova je neka prava.takvu još ne vidjeh....sad mi dođe da se sakrijem sa onim svojim malim gliserćičem....al,kad on popije prosjećnu plaću za malo vozikanja,kolko li tek ova beštija pije....jaooo....uživaj brode,i ja ću brzo...još 7 dana :)

turimti, 27.06.2008. 19:47 brode sretno! ja ,odoh u sarajevo na 40.godina mature. pun mi je nježnik mog Tukca i one balavurdije, ustaške iz crvene Makarske. Nek se Makarani srame što su odgojili; obitelj,
škola & crkva, uzoritog Bozanića...
Smrt fašizmu-sloboda narodu!

Juliere, 27.06.2008. 19:57 ajme zviri oli bestije...
ja se jos kuvan i kuvan i uskoro cu uskuvat...

Koraljka, 27.06.2008. 23:45 Mislin da mogu pogodit di si krenija :)

gogoo, 28.06.2008. 01:37 Treba svako toliko napuniti baterije, a nisu loše ni ove tvoje beštije. Vidim da si uživao na Velebitu, mene Vaganski još čeka

www.cesarica.net, 28.06.2008. 03:52 www.cesarica.net

umorno_oko, 28.06.2008. 13:19 Zna san da se nećeš nigdi maknit do jeseni ... sritan ti put, i očekujemo detaljno izvješće ...

Elyca, 28.06.2008. 15:59 i lipo on prazni baterije na znanstveno istraživačkom radu
lipo je to...puno lipo :-))
uživaj!

stara brokva, 29.06.2008. 01:33 Pa niz obraz pustit suzu,da iznova sol poteče,zbog lipote nike davne,ća je rekla da me neće....

Shelly Kelly, 29.06.2008. 12:24 uživaj! mi stižemo za deset dana na Srenji Jadran, pa - ona kava.... ako... negdje... ;-)

Trag stopala, 29.06.2008. 15:30 E da, riči i ne tribaju prijatelju! Ove slike osvježavaju i dobro je, dobro! Diš bolje, ubili bi se od dobrote da je bolje. Ajde neka i vlasnik one rokete uživa! Neće se valjda zamislit koliko ljudskih radnih snaga triba za ulit gorivo! Ma, i on isto more leć samo na jednu posteju - one druge posteje i bazeni vataju plisan... Možda se nađe i djelić duše koji vata plisan kod onih koji bi tili imat sve sve i baš sada - odmar! Bilo bi in bolje a se češće prozraču.
Ali ima jedan zajeb!!! Neznadu ti vlasnici skupih igračaka da sam ja bogatija od njih... Neznadu, nije ni važno (mislim nije za mene to važno). Naime, ja sam NAJBOGATIJA NA SVITU! He, he, moj je svemir, ne mori me briga za održavanje.
E sad sam zalutala, kako me ne mori briga - kad su mi probužali ozonski omotač...?
I šta ja to hoću po ovoj vrućini pa razmišljati?!
Dobro ti more, u boci i bez nje..! Ja sam blogerski koliga sa blogera

Ineida, 30.06.2008. 09:01 evala brode, zvir se zove "baglietto"(informacija od Kaje) i ja sam je gleda s mosta o ciova, po noći je puno dojmljivije. krasan primjer sklada starog i novog, ka da je došla doma, u garažu. lipo se odmori. pozdrav ineida.

londra, 30.06.2008. 09:56 a doploviće valjda kakva jahta i u nas pa ću tebe i Čiovku odma obavijestit da dođete slikat:)

Koraljka, 30.06.2008. 19:45 Potvrđeno, pogodila san :)

KOSJENKA, 10.09.2008. 16:37 Slike su ti u svakom pogledu odlične,al tekstovi ponekad malo iskaču iz te ljepote.

Otovnica

26.06.2008.

Ostala su mi četiri dana starog godišnjeg odmora, a kako ih “po zakonu” moram iskoristit do 30.lipnja tekuće godine, taj mi zakon ujopće i apasolutno ne pada teško, pa sad uživam ka prasac, jer su ti blaženi dani konačno došli na naplatu!
Aaaa, ča mi je lipo!

U stvari tija sam reć – ajme ča mi je lipo, ali kako ne bi ispalo da u istoj rečenici ajmečem i guštam, usvajamo gore navedenu rečenicu kao konačnu, važeću i zakonitu…
Ne triba mi puno toga – lipa ladovima u dvoru ispod odrine, čitam neke zvizdarije, svira mi Radio KL Eurodom, taman sam marenda malo murtadele i kruva pa se samozadovoljno lupkam po trbuju…

E, ma znate li šta je nevolja?
Ma dobro ajde, nije baš nevolja, to je u stvari jedan mali poremećaj, koji se ogleda u tome da, iako se sad mogu naspavat koliko mi duša želi, ovo tilo ima ugrađeni mehanizam koji ga u pet uri ujutro obavezno budi!
Međutim, u tome nema ničeg lošega, upravo suprotno,
jer ovako samo proškiljiš jednim okom prema leroju, okreneš se na drugu bandu i produžiš putovanje carstvom snova…
E!

Ma ima još toga!
Ne znam kako je to kod vas, ali ja kad tako malo produžim to blaženo stanje,obavezno počnem sanjat, šta mi se u “normalnom” stanju spavanja, gotovo nikad ne događa.
I tako, zamislite šta mi se jutros sve izmišalo!

Najprije sam se naša, ne znam ni sam kako, u Pločama, na ušću Neretve, ma razumimo se, znate di su Ploče…
Stoposto sam se mora nać sa ModestiBlejz na jednoj blogerskoj kavi.
I sad, računam ja, neš ti Ploča, nemam se di izgubit, idem doli do Rive, tamo su svi kafići, lako ćemo se nać…
Kad ono…
Ploče ogromne!
Paru ka Newyork!
Kad su se ovoliko izgradile!?
Gledam isprid sebe dva ogromna nebodera.
Gospe moja koliki su, imaju barenko šeždešet katova…
Zautavljam jednoga čovika pa ga pitam: “Ma šta je ovo, kad se ovo sve izgradilo, nema godinu dana da sam zadnji put bija, a sad ne mogu ništa pripoznat”
A čovik mi odgovara: “Je, puno se toga izgradilo, uša vama je kapital iz Saudijske Arabije, ovi neboderi vam se zovu “Ploče towers” i u njima vam ima mista za trideset i dvi ijade ljudi…
Gospemoja…

Inšoma dela šoma, Modesti nisam vidija, a ko će je nać u ovome velegradu, e…
Idem ja dalje.
Evo me najedanput u Beograd.
Ma di u Beograd?
Kako sad Beograd?
Kraj jedne trafikice zaustavija me jedan čovik, sve nešto govori,viče, maše rukama, lampa ušima, ali ga ništa ne razumim. A ja sve izbjegavam razgovor da ovi ne bi skužija da sam ja Hrvat, pa da me ne istambura na licu mesta, nasred Terazija, jebote...
Tek sam ga na kraju nešto razumija:
- Gospodine – kaže on - zašto vi hodate bosi?
- Ma ko je bos!?
- Pa vi, pogledajte..
I stvarno, pogledam ja doli na noge, kad ono stvaaaarno - nemam postola, ni bičava, nema ničega, totalno sam bos!!!
Šta ću sad?
Moram uteć!
Vidim u daljini vlak kako prolazi.

Potrčim prema vlaku onako bos, uskočim na vrata i nastavim put dalje. Sićam se da je vlak (ili je ovo bija “voz”) ogromnom brzinom zalomija onu ćošu di rijeka Sava utiče u Dunav pa smo nastavili pičit dalje prema Adi Ciganliji….
Ne znam ni sam koliko je ta vožnja trajala, a za pravo reć, nisam ni primjetija kad se vlak pretvorija u trajekt!
Nisam se pravo ni snaša, trajekt već pristaje u luku na jednom od dalmatinskih otoka.
Čekam da brod akošta doli u garaži među autima i kamionima koji već pale svoje motore i kroz minut-dva, otvara se ona velika rampa na provi ka ogromna usta.
Izlazim vanka.

Na samoj obali dočeka me neki uniformirani službenik sa ogromnom kapom.
- Dobar dan, molim vas Otovnicu na uvid….
- Molim??? – ja se naša u čudu
- Otovnicu?
- Kakvu Otovnicu, šta vam je to?
- Hm…gospodine, pa naravno da morate imati Otovnicu, kako će te inače doći na naš otok?
Kad putujete u inozemstvo imate Putovnicu, nije li tako, a kad dolazite na otok morate imati Otovnicu! – neumoljiv je uniformirani službenik

-Ali…gospodine dragi, kakve su to zawebancije, pa te Otovnice ne postoje, eto sa mnom je i deset mojih prijatelja, nitko od njih nema Otovnicu!

-Hm…jeste li sigurni – upita me pobjednički uniformirani službenik
Okrećem se iza sebe i čoviče imam šta i vidit – njih deset, svi imaju u ruci spremne Otovnice!!!

U stvari te Otovnice izgledaju ka neki CD, onako su okrugle, a na tom CD-u su nacrtani obrisi otoka.
- Šta ću sad?
- Ništa gospodine, morate se vratiti na kopno, bez Otovnice ne možete na otok!
Uhhh, ovo je bilo previše, probudija sam se u znoju lica, I ne samo lica svog…

Ploče, Beograd, vlak, trajekt, Otovnice, jebate….

Sad je dobro
Šta sam ono još tija reć?
N’da, pala je i prva đita ovega lita vilovita!
U stvari, prije je to bija jedan običan đir nego đita, ali i to se računa.

BIžim ća opet na more...
Samo nikako ne smin zaboravit Moreplovnicu!

komentiraj (20) * ispiši * #

°°just yours°°, 26.06.2008. 12:02 Ovo su stvarno predivne slike =))
A stvarno si imao lud san, svugdje si putovao.
I jos ono-otovnica?! Hehe....
Uzivaj na moru.
Pozdrav!

londra, 26.06.2008. 12:28 i u snu ti je do putešestvija:)...a ili se dignit ujutro u 5h ili izvadit otovnicu-nema druge

dordora2, 26.06.2008. 14:23 A eto mi lijepo i bez otovnice i bez moreplovnice imamo pekrasnu slikovnicu i sanovnicu - hvala na tom lijepom daru.....)))))))))))))))))

Big Blue, 26.06.2008. 14:27 Haha, koje su to nemoguće kombinacije, stvarno, kad se nakon takvog buđenja ponovno zaspi obično dolaze nekakvi ekstračudnovati snovi. Sad znaš što ti treba, prije putovanja - otovnicu u ruke i - đelem, đelem... Uživaj, Brode. I zagrli mi more... :-)

Shelly Kelly, 26.06.2008. 17:42 ????????? Ti.... NEMAŠ................. OTOVNICU ????????
idem Te prijavit.

gustirna, 26.06.2008. 17:42 Moran priznat, baš zanimljiv san. Triba se dobro zamislit.
Ima vrimena za dešifrirat ga, temeljito. :-)))
Opusti se, svi će donit otovnice, važno je da ti imaš Moreplov nicu.

lion queen, 26.06.2008. 17:45 kakve krasne fotke, jedna ljepša od druge!!!

carla, 26.06.2008. 22:38 Hahaha, je si opaljen,,,sto gradi!
Mašta ti je skroz podivljala, ne znaš više ni di bi, ni kud bi pa ti se izmišali i neboderi i mala mista i otoci i otovnice...hahaha, e, brode, brode!

wholeagain, 26.06.2008. 22:42 eto imaš pozdrav iz selina....vidila sam neš da imaš rodbinu u vinjercu....moja baka tam ima sestru mislim....zapravo...njih je bilo 6 sestara i 1 brat pa znaš kak to već ide... a ja se odmaram tu na moru i guštam uz ovaj svježi zrak

Bugenvilija, 27.06.2008. 00:10 Krasne su ti slike! Uživaj u godišnjem, što se mora nije teško, a mani se dugog spavanja vidiš kako nezdravo utiče na tebe :)))))

Šima, 27.06.2008. 07:30 Najbolji su snovi kad se navečer najedeš ili kad pred jutro udari vrućina. Sve su to u biti male noćne more, a tvoja konkretno govori da si se uljuljka i da moraš na put.
Jel onaj limun misečar ili rađa samo jednom godišnje?

brod u boci, 27.06.2008. 09:03 @oko: Može li proć škverska pokazna ka Mašovnica?
@tražeći sebe: Ajmo onda skupa izvadit Otovnicu!
@carla: Opaljen sto gradi! Pogotovo jer sam jučer vadija kumpire po onemu zvizdanu!
@wholeagain: Veeeeliki pozdrav Selinama
@mojchatroom: Ma bravo, baš ti hvala ;-)))
@čiovka: Eh...nešto!? Ajde, gukni golubice da čujemo šta je to "nešto" ;-)
@Bugenvilija: Da, za mene je očito samo aketski život ;-)))
@Šima: A to ti je neki mezo-misečar! Ima i sad plodova na njemu. A isto si mogla koji put svratit pa da ti štrukam limune, oupsss :-)))))

Pjedra, 27.06.2008. 12:05 Ima bit da te je svrbija taban, pa si ima potribu otputovat!
Lipo, lipo...

VVV Velebit

23.06.2008.

Ne mogu ni sam više biti posve siguran nije li moja fasciniranost Velebitom zapisana negdje u genetskom kodu ili je pak posljedica doživljaja iz najranijeg djetinjstva kad bi naša putovanja starom Jadranskom magistralom prema sjeveru trajala puna “tri dana jahanja” a pogotovo na dionici između Masleničkog mosta i Senja koja je predstavljala pravu epopeju a sve zbog te ogromne, moćne, velebne Planine, koja je je svojim divljim krajobrazima formirala more opasnih zavoja i zastrašujućih prizora, pa sam uvijek strepio neće li se sve te silne gromade, klisure i litice, potpomognute olujnom burom koja čini se, ovdje vječno puše, jednom srušiti na nas…

Pa čak i ako uzmem u obzir činjenicu da je ljudska očaranost nekim ili nečim u pravilu snažnija što se “objekt” obožavanja manje poznaje, zar niije neobično da kroz sve te godine u kojima sam razne načine upoznavao i otkrivao Planinu sa velikim “P”, moje fascinacije, misli i osjećaji prema njoj nisu nestajali već naprotiv – sa svakim novim otkrivenim kutkom postajali su neizmjerno snažniji i bogatiji pa čak i dodatno garnirani neupitnom dozom strahopoštovanja.

Stoga i nije posebno čudno da moja dilema nije trajala niti jedne mikrosekunde kad sam prije nekoliko mjeseci, u Mosorovom planu izleta za ovu godinu, ugledao uspon na Vaganski Vrh. Usprkos činjenici da u svoj svojoj velebnosti, raznolikosti i bogatstvu, najviši vrh možda i nije uvijek najvažniji, a pogotovo kad se uzme u obzir da je poslije Sinjala na Dinari i svetoga Jure na Biokovu, Vaganski vrh “tek treći” na toj ljestvici, mnoge činjenice bilo one racionalne ili emotivne prirode, govore u prilog tezi kako se ovdje ipak radi o svojevrsnom hrvatskom Olimpu.

Iz Splita smo na put krenuli u rano subotnje jutro, gotovo svi još pod dojmom konfuzno prospavane noći u kojoj su nešto ranije, potomci Sulejmana Veličanstvenog, izvjesni Turci palci, srušili naše kolektivne snove u jednoj jedinoj sekundi pa je onda sasvim logično i simbolično izgledalo da naše muke i jade isplačemo upravo na vrhu Svete Planine…
Dva sata vožnje ovaj put iznenađujuće dobrim “Prometovim” autobusom do ulaska u Nacionalni Park “Paklenica” brzo su prošli. Idemo sada u pravu akciju, ruksake na leđa i goni kume uzbrdo Velikom Paklenicom.
Dokle?
A dokle god možeš izdržat…

Šalu na stranu, nevolja je kod ovakvih dvodnevnih izleta što moraš ponijeti masu stvari kako onih neophodnih tako i onih za koje sumnjaš da bi mogle biti potrebne ali ih ipak nosiš za svaku sigurnost.
I tako, taman kad promisliš da je to-to, tek onda uvidiš da još moraš strpat i spizu, vodu i koješta još, tako da te naše naprtnjače postanu tako prokleto teške da to jednostavno rečeno - nije humano, pogotovo zbog toga što je zavrućilo do daske. Spašava nas i umiruje žuborenje potoka uz koji vodi naša staza.

Bez obzira na sve poteškoće, korak po korak, brzo smo svladali taj najlakši dio puta i stigli do našeg baznog logora broj jedan, točnije rečeno do “Borisovog doma” u Paklenici. Nakon (ne)običnog raspoređivanja po apartmanima i zajedničkim spavaonicama, očekivao nas je poslijepodnevni trening – uspon na Crni Vrh!

Crni vrh, sa svojih 1110 metara prava je šala mala za nas nabrijane i poletne planinare. Međutim, ovoga puta nije bilo baš sve tako jednostavno. Iako je put vodio kroz šumu, vrućina i sparina bili su značajni “remetilački” faktori, pa smo vrlo brzo morali uvježbavati tehniku “pij pametno”. Iako te žeđ vuče da nagneš onu bocu vode, spremno otvoriš ralje što je moguće više i saspeš najmanje 0,75 decilitara u svoje pritrujeno tilo, iskustvo i razum govore nešto skroz drugačije – vodu valja piti lagano na gutljaje, kao lijek…

Ipak, za otprilike dva sata uspona s povremenim stankama, dolazak na Crni vrh malo nas je razočarao, u prvom redu zbog bezveznog ružnog stupa ili antene, sam vrag zna čemu to služi, koji je potpuno okupirao sav prostor na vrhu. Dobar ekvivalent svemu tome jest činjenica da je pogled koji se pruža na sve strane – fantastičan. Opet sam u problemu da zbog ograničenih performansi svog aparatića ne mogu sve to vjerno prenijeti u digitalni oblik.

Sa sjeverne strane s blagom nevjericom pogledavamo prema ogromnom planinskom zidu kojeg sutra moramo svladati i na kojem su se smjestili svi najviši velebitski vrhunci.

Slijedi brzopotezni povratak do baznog logora jer nas očekuje večer ispunjena bogatim sadržajima, uostalom kao i uvijek kad se zajedno u društvu nađu ovakva ekipa pustolova.

Nedjelja ujutro – ustajanje u pet!
Ambicioznija skupina kreće na Vaganski vrh za koji će nam trebati otprilike pet i po sati uspona, a oni koji se danas nisu osjećali najspremnijima za takvo nešto, idu sat kasnije na “lakšu” turu do prijevoja Buljme, pa možda i još malo dalje. Ako se po jutru poznaje dan, ovo bi danas mogla biti jako vruća tura…

Put nas prvih sat-dva vodi kroz spasonosnu zelenu šumu dok s lijeve strane, iz dubine osluškujemo brzake potoka bez imena, u stvari zove se upravo tako – Brezimenjača. Za razliku od potoka, kolona planinara prilično bešumno uz tek povremena potiha stenjanja, otpuhivanja i obavezna samopropitkivanja u stilu “ma šta meni ovo triba”, korak po korak grabi sve više i više. Nije lako, nije niti malo lako, a samo nas donekle može utješiti činjenica da će nam kasnije biti čak i teže! U svakom slučaju, eto nas konačno i na tom famoznom prijevoju zvanom Buljma (hm, nije mi baš neko ime…)

Možda jedna od tajni privlačnosti Velebita leži upravo u tome da se na mnogim mjestima naglo mjenjaju krajolici pogledi i prizori tako da sve to planini daje neke nove posebne dimenzije. Tako samo i sada nakon prijevoja naišli na široke zelene livade i pejzaže znatno drugačije od onih koje smo gledali do sada.

U planinarskom skloništu “Struge” uzimamo kratak predah prije završnog udara. Uspon je po ovoj vrućini više nego iscrpljujući pa nam se zalihe vode brzinski troše. Na svu sreću, na nepuna pola sata hoda od Struge nalazi se bunar Marasovac, pun bistre, hladne, izvorske vode. Nikad mi u životu neka voda nije tako prijala! Sad kad malo bolje analiziram, čini mi se kako je ovaj bunar možda bio ključni moment za naš uspon.

Osvježeni i ohrabreni putokazom koji kazuje da do našeg cilja ima još “samo” sat i po, krećemo u nove pobjede. Visinu već imamo u svojim nogama, blagi i nešto strmiji usponi izmjenjuju se s položenijim dionicama. Sunce prži ko ludo, tuče mi u vrat svom žestinom a za nevolju, prati me neki roj mušica koji mi ne da mira. Neću reć šta sam promislija. I bolje je tako…

Kolona planinara se prilično razvukla, nema više “organiziranih” stanki za odmor pa svoj spas svatko nalazi po vlastitom nahođenju i ritmu hodanja. Ipak, sad kad već vidim cilj pred očima, skupljam zadnje atome snage, još samo malo i konačno sam tu!

Vaganski vrh, eto i mene konačno tu!
Osjećaji su zbrčkani i turbulentni pa ih nije lako prenositi u rečenice, jer znam da sam želio doći na ovo posebno mjesto odavno odavno, praktički otkad znam za sebe. Čak i onda kad nisam niti slutio da ću jednog dana biti aktivni “diplomirani” planinar, vrh Velebita je bilo nešto što se pod obavezno “mora” u životu napraviti.

Na vrhu smo bili točno u podne, sunce visoko na nebu sija i prži, definitivno ima više od plus trideset u zraku, a jedan krajnje neodgovoran oblak na nebu nikako se nije htio pomaknuti par stotina nebeskih metara da ga barem malo prekrije.

Stoga se nismo predugo zadržavali, jer koliko god osvajanje vrha predstavlja nekakav emotivni vrhunac, veliki dio puta, ništa manje zahtjevan tek je pred nama. Spuštanje s planine nikako ne spada u kategoriju pukog kotrljanja.
Gojzerice mi na nogama postaju preteške, sto kila je u njima, tabani su mi tako nabijeni da imam osjećaj kako hodam bos, a dobro poznati put se sve nekako produžuje i nikako da stignemo do cilja…
Ipak, upornost se isplati, a također se zna kako sreća prati hrabre, pa konačno nakon više od četiri sata spuštanja stižemo do baznog logora.
Spas!

Nakon polusatnog dolaska k sebi i pronalaska osvježenja u potoku Paklenice, opet nemamo vremena na bacanje jer nas očekuje povratak do Starigrada. Iako smo i sad naprćeni ko tovari, spuštamo se lagano, s noge na nogu. Ostvarili smo naš cilj, to je najvažnije…

Velebit…
The Planina…
Svaki put me satare, izmuči,samelje, ubije Boga u meni…
Ali isto tako, svaki put daruje mi dio sebe, neke skrivene kutke namjenjene samo za rijetke sretnike, daruje neopisive osjećaje zadovoljstva, ushićenja, poštovanja i ponosa…
Kad ostarim, možda počnem zaboravljat – zato sad pišem još samo jednu rečenicu
22.lipnja 2008. godine bio sam na Vaganskom Vrhu…

Vrhu Velebita
To je to!

komentiraj (25) * ispiši * #

posoljeni zrak, 23.06.2008. 20:54 ne znam bih li mogla, ali predivno je ovo što si donio pred nas....

iskren pozdrav!

prekobrojna, 23.06.2008. 21:10 Izvrsno opisano, svaka ti (ča...)dala!
Ponovo sam sve preživljavala, baš kako si opisao.
Nikad golemiji osječaj zadovoljstva, a bogami i iscrpljenosti. Čak sam zašutila u busu...
valjda je to dovoljan pokazatelj umora! I meni je Velebit tiha patnja...bio! :-)
p.s. onaj dio opisa gojza pri silasku di kažeš: "kao da je sto kila u njima"...čemu ono KAO?

prekobrojna, 23.06.2008. 21:11 E hebiga, sad vidim da i nema "kao", ali si sigurno to mislio...

Vinci, 23.06.2008. 21:18 i kad isključimo nesnosnu vrućinu i predosadne muhe bilo je to jedno nezaboravno iskustvo za sve nas, a srećom bit će ih i još mnogo u našim planinarskim životima :)

dordora2, 23.06.2008. 21:23 Divim se i krajoliku i planinarskoj hrabrosti i izdržljivosti. Iako znam da slike ni izbliza ne mogu pružiti istinsku ljepotu doživljaja, ja ipak definitivno glasam za
"slikovno planinarenje".
Svaka čast !

Big Blue, 23.06.2008. 22:44 Iako nisam planinarka, pentrala sam se nešto malo na Veliku i Malu Paklenicu i to su mi neizbrisivi doživljaji. Vjerujem da je ovaj tvoj post zapravo samo ta milisekunda svega onoga što si tamo doživio, jer- i ovo je lijepo, a tvoj je osjećaj još tko zna koliko puta jači... :-)

Šima, 24.06.2008. 07:22 Nisam bila na Vaganskom vrhu :-( možda to i ispravim jednom... ali Paklenicu obožavam. Korak po korak se penjem do Borisova doma i uživam u svakom udahu i svakom koraku ponovo i ponovo.

barakokula, 24.06.2008. 07:47 kakvo lipo putovanje si ti meni priustija,ma super si....:-))

primakka, 24.06.2008. 07:59 svaka vam čast, to se zove vikend :-))))))))))))))

file, 24.06.2008. 08:09 I ja san bila planinar! I to samo po Velebitu. I najdalje do Buljme san stigla. Jedva. Ali i danas se sićan tih prizora koje si mi ti sad vratija. Predivno! Baš ti fala, dragi brode!
Mi smo nekad planinarili sve od grada Starigrada i samo do Borisovog doma tribalo je dva i po sata. Jednom mi je gojzerice kod doma pogrizla mazga, jedva san se vratila.
Lipo je bilo na Velebitu...ah....a mi tako mladi...
Velebit - sveta planina - na mene ima neki hipnotički učinak i di god da sam, pogled biži prema njemu.... ima ga i na zadnjim slikama kod mene.
U njega gledan svako jutro s prozora da vidin kakvo će vrime. Velebit je moj barometar.

čiovka, 24.06.2008. 08:29 Osmijeh na licu govori sve! :-))

Suncokreta2, 24.06.2008. 09:02 Ne mogu reć da ti zavidim, mogu samo reć da će i suncokreta sigurno jednog dana osvojiti Vrh Velebita!!!

Tražeći sebe, 24.06.2008. 09:21 Osmijeh od uha do uha.....predivno!

Pjedra, 24.06.2008. 09:54 Sto reci? Ti i Vinci ste, svaki na svoj nacin majstori od rijeci.
Bila, vidjela, prozivjela.
I opet cu. Na jesen, da mogu uzivati i u jesenjim bojama Velebita.
Sad znam sto me vuce planinama.
A Velebit je na prvom mjestu.

londra, 24.06.2008. 09:55 bravo!! ..sviđa mi se raznovrsnost Velebita! mi gremo krajen rujna, kad malo padne sunce:)

dalmacija moja inspiracij, 24.06.2008. 11:19 pijen kavicu...ovod u NL ...čitan tvoj post a sidin jedno 8 metri ispod razine mora...a i to su gušti...

dalmacija moja inspiracija

brod u boci, 24.06.2008. 13:10 @lapidarij: Nadam se da sam uspio ;-)
@prekobrojna: Kad sam se vratija do doma reka sam "nikad više" :-)))
A sad, nešto odmorniji mislim - nikad ne reci nikad više!
@vinci: Naravno!
@dordora: Da, dobro si rekla, treba hrabrosti i izdržljivosti...i malo ludosti, dodao bih ;-)
@Big Blue: Ma znaš ti sve ;-)
@Šima: Lipo je u svakom slučaju...
@barakokula: A baš ti fala, znaš kako mi je drago :-)))
@odmaknuta: Da, to se zove supa tupa mega cool vikend :-)))
@filipinka: Pa to je kompliment! Mislim to sa mazgom! Oću reć, tvoje su gojze najlipše mirisale od sviju pa ju je vjerojatno to privuklo... A za svakojutarnji pogled ti malo zavisim ;-.)
@čiovka: Misliš, na mome licu ;-)))
@suncokreta: I ja sam u to uvjeren!
@tražeći sebe: Super :-*
@Pjedra: Baš mi je drago da si tu :-*
@londra: E, to je idealno vrime! Samo naprid...
@dalmatinac: Naravno! Gušti su u čoviku...samo ih triba znat pripoznat

gustirna, 24.06.2008. 13:20 Ma nemoj?! I kod tebe 3 V-e?
Je,je, čula san da je bija vrući vikend i na Velebitu. :-)))))
Znaš da je bila i ekspedicija na Jabuku proteklog vikenda? Trefila ja kvartet Mosoraša na Hektorovića. Iznenadila se! I baš na Jabuku! :-)))

Pasikarka, 24.06.2008. 13:54 Ja san se umorila samo Vas gledat kako se penjete gori ;-)) Ti izgledas ka da si djir priko rive ucinija ;-))) Pozdrav

Kašeta, 25.06.2008. 20:39 meni je komotnije ovako uživat kroz tvoje treće oko, a ti se samo i ubuduće lipo pentraj za Pešku i mene

Stara maslina, mlada grlica i cvit kapara

21.06.2008.

Nakon intenzivno proživljenog stanja osobne i kolektivne eu(ro)forije, koje je na nekim područjima za posljedicu imalo učinak sličan nuklearnom udaru, idealno je vrijeme za lagano opuštanje i otrežnjenje . Uostalom, ne valja predugo biti u euforičnom stanju jer postoji vrlo izgledna mogućnost da se misli, osjećaji i štošta drugo još, iznenada počnu gibati vremenom i prostorom na potpuno turbulentan način…

U neke od mojih omiljenih načina opuštanja, pogotovo u razdoblju velikih vrućina i snenih popodnevnih mamurluka, svakako spada pronalaženje pogodnog mjesta za sveobuhvatno kontempliranje, a pri tome se kao idealna “destinacija” obavezno nameće ugodna atmosfera u sjenama krošnji stoljetnih maslina.

Stare masline zrače nekom posebno dobrom energijom pa se u okružju tog plemenitog drveta osjećam zaštićeno i spokojno, dok iz kvrgavog debla iščitavam mudrost i dugovječnost, a iz mladih vazdazelenih grana crpim snagu i pokušavam dokučiti tajne sastojke eliksira vječnog života…

I tako, upravo dok se se pitam postoji li u toj kategoriji išta bolje od terapeutskog učinka stoljetnih maslina, zaključak se nametnuo sam od sebe – naravno da postoji - terapeutski učinak tisućljetnih maslina!

A takvo čudo prirode, na svu sreću postoji vrlo blizu, na svega nekoliko kilometara udaljenosti, u Kaštel Štafiliću. Za one slabije upućene, to vam je onaj prvi od Kaštela ukoliko se krećete od Trogira prema Splitu, a posve logično – posljednji u nizu, ukoliko se vozite suprotnim smjerom, ahhh kako ovo dobro objašnjavam…

Di smo ono stali…
A – ha, dakle mjesto radnje je Kaštel Štafilić, vrijeme radnje, bilo današnje, bilo ono prije tisuću i pet stotina godina, sasvim je relativno za ovo možda najstarije živo biće na području Lijepe naše!
Maslina kao posebno sretno i sveto drvo, stoji ovdje kao živi spomenik i podsjetnik na neka jako jako davna vremena i prohujala stoljeća. Uvjeren sam kako upravo ova maslina pamti i ima upisano negdje među svojim godovima bezbrojne generacije ljudi kojima je pomogla, koje je othranila i podigla.

Na koji način onda sakriti radost, poštovanje i onaj jedinstveni osjećaj koji te prožme dok svojim dlanovima dodiruješ to staro deblo i pod svojim prstima osjetiš toplinu života kroz više od petnaest stoljeća….

Maslina iz Kaštel Štafilića uvedena je u registar zaštićenih spomenika prirode Hrvatske 1990. godine i na svu sreću danas se nalazi se jako dobrom stanju u prvom redu zahvaljujući ljudima koji se brinu o njoj…

Da, ova maslina je na svoj način istinsko čudo prirode, ali na svu sreću, čudima danas još nije kraj, iako se ovo slijedeće čudo ne može podičiti tolikim stoljećima u svojim žilama.
Dakle, slijedeće čudo u čudnovatim zgodama ekološko-hedonističkog bloga odaziva se na ime - kapari!

Ovaj bujni grm koji raste samo u područjima okupanim morem i suncem, čudo je svoje vrste, jer za razliku od mnogih drugih biljaka, on može rasti doslovce iz kamena. Dobro, ajde da ne pretjerujem, iz golog kamena baš i ne, ali čim se u pukotinama daju naslutiti trunčice zemlje pa čak i same prašine – to je kaparu dovoljno za njegov korijen.
O gastronomskim mogućnostima korištenja kapara za sada ne bih, hvala, ali razlog zašto je to malo čudo upravo danas aktualno je njegov možda najljepši dio – cvijet!

Svaka čast ruži, orhideji, magnoliji i ostalim kraljicama i princezama, ali tek kad kapari cvitaju onda je to prava fešta od…cvitanja!
Mislim da mi ne triba puno palamudit, slike govore puno više…

Sve ča je lipo kratko traje pa eto, taj naš famozni cvit kapara koliko god je ima sriću bit tako raskošan i neodoljiv, s druge strane mora trpit pokoru (pre)kratkoga sjaja…
Za sam kraj ove današnje priče, uletilo je, potpuno neočekivano, još jedno malo čudo.
I to baš uletilo, a di – u moju ostakljenu verandu! A ko – mala grlica!

Iznenada čujem, nešto čudno lepeta u verandi, šta je-di je-kako je, uletila bidna grlica unutra, ali nikako ne može pronać izlaz, pa nasrće izbezumljeno na prozorska stakla, udara u njih pa joj ništa nije jasno.
Znali su u moju verandu ranije često ulijećat i grajaši, ali oni ka stari snalažljivi barufanti najčešće uspiju pronać izlaz prije nego ih spaze mačke.

Nakon kratkotrajnog prijateljskog uvjeravanja i pokušaja dokazivanja određenih fizikalnih zakona, mala grlica se već umorna i izmučena odlučila prepustit sudbini ludoj pa šta bude neka bude.
Oprezno sam je uzeja u ruke da joj slučajno ne slomim krilo, a ona se na svu sriću potpuno primirila.
Da samo znate kako joj je srce lupalo!?
Bum-bum, bum-bum,bum-bum!!!
Sto na sat!
Ma šta sto na sat, sto na minut!

E sad, lipo smo se dogovorili kad je već tako iznenada uletila, da se mora strpit još samo minut-dva, da ovjekovječimo ovaj događaj. Nije bilo baš jednostavno, jer je nisam smija ispuštat iz ruku, ali eto - malo nosom, malo zubima, malo hm…nije sad važno, uglavnom uspija sam uključit digitalac i evo kako vidite- rezultat je tu.

Nakon kratkog i nadasve uspješnog foto-sessiona, grlica je svečano i uz prigodne zvukove fanfara puštena u nebeske visine di joj je i misto. Neka joj je sa srićom…

Toliko za danas!
Stara maslina, mlada grlica i cvit kapara…
Pa…kad malo bolje pogledam...lipo je ovo…

komentiraj (22) * ispiši * #

Tražeći sebe, 21.06.2008. 12:05 Mislil Brode :) prečesto me takneš u srce...Kapari restu i na zidu stare kuće moje matere i na Izvanju po škrapama...

dordora2, 21.06.2008. 13:29 Prekrasnu sliko-priču si nam ispričao, a grlica kao da je znala kad treba
zalutati u tvoju verandu, da upotpuni ovu čaroliju,,,,,,,,,,,
Lijepo te pozdravljam i ugodan vikend ti želim ))))))))))))))))

dalmacija moja inspiracij, 21.06.2008. 13:53 finila je i ova...ajmo sad malo o jubavi... dalmacija moja inspiracija

latte macchiato, 21.06.2008. 14:24 baš si nas otriznija, ali lipo.. :)))
slike, kao i uvijek, odlične, osvjžavajuće i rječite.. drago mi je da vrelo tvoje inspiracije nikad ne presušuje.. ;))))

lionne, 21.06.2008. 14:56 a lipote na ovome blogu.... :) dovoljno je samo slike pogledat :)

MODESTI BLEJZ, 21.06.2008. 18:03 brode, nakon one drame sinoć - ovo je melem za moju dušu. hvala ti.

Sanja, 21.06.2008. 19:10 Nešto se bavim mišlju da obiđem uskoro onu maslinu... :)

umorno_oko, 21.06.2008. 22:26 Hm, nije ti ni to loša ideja, kapari ka likarija posli onega sinoć, ne znan kako bi nazva :-(
Bad luck, Destiny ... da se zadržin na ingleškome jerbo bi to po naši zvučalo puno brezobraznije ... bolje se rodit bez nike stvari nego bez sriće ...

gost, 21.06.2008. 22:34 su to oni jestivi kapari iz staklenki!?

gost, 21.06.2008. 23:18 ajme znam ovo dvoje sa zadnje slike........sad je potvrđen lokalni trač :)
hvala ti ;)

stara brokva, 21.06.2008. 23:30 Obožavam kapare!I na zid i u pjat!Divan post!

Elyca, 22.06.2008. 16:53 tu sam...i obožavam gledat kapare kako rastu iz kamena :-))

so far away..., 22.06.2008. 18:39 lijepe su ti fotke,a masline su stvarno zanimljive za fotkanje,moram pronać pokoju...ovaj cvijet kapara nisam nikad vidjela....a lijepi je...i grlica je lijepa....
btw,kak ti s photoshopom stojiš?jer...fotke ti bi mogle biti još dosta bolje s pravom obradom...

Big Blue, 22.06.2008. 21:52 Lijepo je, neću brbljati. Samo šutim i promatram... :-)

Pasikarka, 22.06.2008. 22:01 Koje superr slike. A ti si stvarno odlican fotograf

donin svijet, 22.06.2008. 22:33 Grlica je imala sreću da je baš k tebi doletjela. :
Nisam znala kako izgleda cvijet kapara. Hvala ti na slikama i novim saznanjima.
Maslinu... izboranu staricu... imala sam prilike vidjeti na Brijunima. Nisam znala da ova postoji.
Pozdrav....

piskaralo Tixi, 23.06.2008. 09:09 Stara mi je maslina dobro poznata, a kaparima se odavno nemogu nadiviti!

file, 23.06.2008. 09:25 Utješne slike, fala!

Suncokreta2, 23.06.2008. 10:03 Kad je čovik bezbrižan u svemu može nači nešto lipo. A kamoli ne u ovako lipim stvarima. Reci mi molim te jesu li ovo tvoje ruke???

brod u boci, 23.06.2008. 10:44 @tražeći sebe: Ne znaš di su lipši, na škrapama ili na kućama...
@dordora: Hvala lipa, vikend je zaista bio ugodan Izvještaj slijedi ;-)
@dalmatinac: Sve je to jubav...
@latte: Ja sam ti ko gorski potok :-)))
@lionne: A e :-)))
@Mod: Nema na čemu i drugi put!
@Sanja: Dobra ideja!
@oko: Kapari sa slanim inćunima, mmmm....
@gost: Da, to su ti kapari, preciznije - u staklenkama su pupovi kapara
@stara brokva: Jeli tako da je ;-)
@Ely: Zar to nije čudo!?
@so far away: Iskreno - nemam photoshop i ne obrađujem slike na taj način. Mislim da nije ni potrebno za "moje" motive. Ovako idem metodom slučajnih uzoraka i uzaludnih pokušaja ;-)
@Big Blue: Moja Bigica ostala bez riječi!? Neka neka, i šutnja zna biti rječita :-*
@Pasikarka: Trudim se, trudim i puno mi je drago kad to netko primjeti
@Dona: Hvala i tebi na podršci
@Tixi: Čista lipota, je li tako
@filipnka: Zato sam tu :-)
@Suncokreta: Zašto tri upitnika??? A čije će bit ruke nego moje ;-)))

gustirna, 23.06.2008. 12:04 Lipi smirujuće-osvježavajući post. Baš cili vikend pričamo koji je tačan omjer salamure u koju se stave kapari. Niko neće da reče - tajna se čuva sa kolina na kolino.
I stvarno su ono tvoje ruke??? :-))))

barakokula, 24.06.2008. 08:00 "ruka ruku mije" tako ti i priroda oko tebe....ma ne samo priroda ,nego sve sto je lipo,odise ljubav iz svega di god pogledas......prekrasno....:-))

Za našu Hrvatsku

20.06.2008.

IMAŠ SNAGU ZLATNOG ŽITA

IMAŠ OČI BOJE MORA

IMAŠ SVU NAŠU LJUBAV
I VELIKO SRCE
KOJE KUCA SAMO ZA TEBE

IDEMO SVI ZAJEDNO
KAO JEDNO

TO JE NAŠA ZEMLJA!!!

komentiraj (23) * ispiši * #

Šima, 20.06.2008. 09:26 hmmmmmmmm
pjevala bi skupa s tobom da jučer nije izašao zadnji broj Feral tribune-a, da nije poskupila struja, da me nije šokirala vijet o silovanom dječaku, da na putu do posla opet nisam vidjela ljude koji kopaju po kontejnerima.... i tako dalje... i toliko gorčine ne može isprati meni najsporednija stvar na svijetu!

posoljeni zrak, 20.06.2008. 09:52 pridružujem se! iako mi je jako jasno o čemu @šima govori...

iskren pozdrav i sve dobro, brode :))

brod u boci, 20.06.2008. 10:19 @Šima: Ma znam, sve to stoji, ali znaš kako se kaže u onom filmu - o tome ću razmišljati sutra...
Ako čemo stalno razmišljat o grubim stvarima, onda nam se nikad neće navuć osmjeh na lice. A ovo je idealna prilika da barem jedan dan budemo okupirani najsporednijom" stvari na svitu.
A znaš da i mene stalno "lupaju" po blogu kad padnem u neke tmurne misli. Triba se borit, nema nam druge! (ne mislim sad na balun, naravno)
@Lapidarij: Meni je puno draži taj osjećaj zajedništva kojega osjećamo tako rijetko, nego sama utakmica. Ma razumimo se mi...

MODESTI BLEJZ, 20.06.2008. 10:42 ALE ALEEEEEE ALE ALEEEEEEE!!! ;0)

makedo, 20.06.2008. 11:07 iako osporavana, podrška sunarodnjaka iz susjedne države je toliko jaka da nam i policiju šalju :D
nek pobjede tursku i zauvijek su me dobili, makar vec sutra opet sve poskupjelo i otislo u q---tz...ionako ja tu nista ne mogu :)

file, 20.06.2008. 11:17 U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ!
Obranimo Hrvatsku od Turaka u Beču!

piskaralo Tixi, 20.06.2008. 11:31 Pjevam s tobom: la la la la laaaa!

sinhronizirano plivanje, 20.06.2008. 12:03 Ja ću večeras na televiziji gledat koji film, i nadam se da tada neće bit nijedna reklama na temu najprimitivnije sporedne stvari na svitu. Ma hajde, molim te, koji Portugal, koja Turska i Hrvatska, koji Japan i Njemačka, evo sad idem platit ratu kredita.

Matti, 20.06.2008. 12:45 ja sam to zajedništvo, ujedinjenost i veliku pozitivu osjećao u akciji "Odluka narodu - NATO na referendum!" Sad kad toga više nema sve mi je depra. Hoće li u nogometu dobit Hrvatska ili bilo tko drugi sasvim svejedno, što mi imamo od toga, lova od pobjede ionako ide onima koji je najviše i imaju, a onaj Niko i njegov brat Robert također, sve same hadezenjare. Bljuh.

čiovka, 20.06.2008. 12:58 Nadan se da ćemo večeras na rivi slikavat feštu, veselje i kupanje! :-))))))))

Pasikarka, 20.06.2008. 14:08 A ja san zaplakala ;-)) super ti je ovi post :-))) Aj veceeras samo da bude ovo sta je Ciovka napsiala :-))

Juliere, 20.06.2008. 14:43 FORZA CROAZIA!!!
Cut ce nas veceras Talijani!

Big Blue, 20.06.2008. 18:04 Tc, tc, tc, tc...žito, ha? %-) ;-))) Sjetila sam se sad i one Banove: Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj... Baš volim tu pjesmu. :-) Idem se sad upjevavati. ;-) Treba navijati. :-)

°°just yours°°, 20.06.2008. 19:51 Naprijed Vatreni !!!

dordora2, 20.06.2008. 21:31 Meni je prekrasna ta radost oko mene i ljudi koji se stvarno vesele, makar meni samoj i nisu baš sasvim jasni ti razlozi, ali veselje je tako zarazno i širi tako pozitivne vibracije, da ga ne možeš ne osjetiti i sam

slaven178, 20.06.2008. 23:13 vatreni! vatreni!

brod u boci, 21.06.2008. 06:21 A šta se sad može reć? Eto nisu nam ni ova mantranja pomogla :-(
Falilo nam je hrabrosti...
Pičimo dalje!
A di je Južna Afrika? A di je...
Ma, to je ipak samo - igra!

Tražeći sebe, 21.06.2008. 07:36 Ipak je sve samo igra...i treba uživti u njoj :)

turimti, 21.06.2008. 08:38 oholost se plaća...ako je do jučer svaki drugi hrvat mislio kao h. marušić u rubrici sms u sd-i:
-opet će hrvati spriječiti turke u pohodu na beč , allah tako ne misli...tko pokreće križarske ratove i mać, mora znati da i njegova glava ima vijek trajanja...bio to i sam thompson...

dalmacija moja inspiracij, 21.06.2008. 10:06 znači sad čemo počet o struji...svi u kockaste maice i započet demonštracjune...oli čemo se uvatit wimbledona i olimpijade...jaki smo za potrošit lovu na pi.darija sa nacionalnin nabojem...

dalmacija moja inspiracija

prijatelj, 21.06.2008. 13:55 Iskazano emocionalno jedinstvo Hrvata oko nekih stvari (sporta posebno) me svaki put iznova fascinira,... gotovo isto koliko me razočarava nemogućnost postizanja tog istog (jedinstva) kada je u pitanju racionalno.

Im loving it........helllo, 23.06.2008. 18:44 aj posjeti nas
great

svetaobitelj, 11.07.2008. 15:03 Hvala ti za našu Hrvatsku. Jadre

Srdela blues

19.06.2008.

Kad god se u našim malim i velim mistima održavaju fešte za široke narodne mase, obavezno se čuju grintanja o ponuđenoj spizi i počnu žestoke rasprave kontra neupitne vladavine jednog, koliko omraženog toliko i obožavanog – njegovog veličanstvena ćevapčića!!!
I uvik su iste priče, klepetanja i ronzanja – e zašto nema ribe, to bi bila prava stvar, i tako dalje i tako bliže. Onda dođu “ribarske noći” na kojima niko ne muma ribu!?

Ima već dosta vrimena otkad je taj bidni ćevapčić pribijen na stup srama, yes little duck bilo bi vrlo poželjno da se distanciramo od tog neuglednog mesnog valjuška, jer to ka ono nije naše, nije autohtono, jer sam njegov spomen nekim pametnjakovićima izaziva asocijacije na balkanske gudure, osmanlijski imperij i svašta nešto još, sa čime mi naravno nikad kroz povijest veze nismo imali.
A zašto!?
Triba priznat da su ćevapčići u lepinji, pa još ako usput uvalimo one razne dodatke ka šta su kapula, ajvar ili kajmak, naprosto neodoljivi, toliko neodoljivi da to nije zdravo!
A upravo činjenica da to nije zdravo, to je ono pravo!
Di ćeš većeg gušta od one mašćurine koja ti se cidi niz obraze, pa onaj vonj zagorenog mesa, ona musava ljepljiva atmosfera ćevabdžinica, koje se barem u Dalmaciji obično zovu “Hajduk” ili “Naprid bili”…
Jer, hebeš ti spizu koja je zdrava a neukusna!
Nema ni šušta ni gušta!
Pari ti se ka da jiš stiropor…

Ćevap kontra srdele.,
Srdela kontra ćevapa..
Nepotrebna dilemma!
Dobro je i jedno i drugo…

Prije par godina, prilično se ambiciozno krenulo u ostvarenje jedne dobre zamisli, sa osnovnom idejom da se diljem obale, otoka pa i kontinenta, ustanovi čitav lanac ribljih brzogriznih zalogajnica s jedinstvenom ponudom i da onda to s vrimenom postane šta bi se po modernome reklo “brand”. E sad, dobra ideja je jedna stvar ali napravit marketinški uspjeh, to je već drugi par postoli
Nakon početnog uzleta, na žalost, brzo je došlo do nesnalaženja i “objektivnih poteškoća” tako da danas od pompoznog projekta nazvanog “Srdela snack” nije ostalo niti jedno “s”.

Najprije…ime mi je bezveze… neš ti atrakcije!
Srdela pa “snack”, poala lipe kombinacije!?
Jerbo, bez obzira na sve njezine nutritivne i druge objektivne vrijednosti, čim čuješ rič “srdela”, odma te mislli odvuku na sirotinju, neimaštinu, tašelane kratke gaće i bižanja u Jamerike..
E ali zato, kad rečeš komarča, škarpina oli zubatac… to je već druga pisma!

E sad šta je to, po mom skromnom mišljenju naravno, najveći hendikep ovako zamišljenog ribljeg brzogriza i glavni razlog zašto “srdela snack” nije zaživila a tribala je…
Pa nezgodno je brate!
Nezgodno za jist!
Jerbo, ako je to brzogriz, onako s nogu, onda u jednu ruku moraš držat pjat a u drugoj fitu kruva, pa ako čašu s vinom i uspiješ negdi privremeno odložit, još uvik moraš imat slobodne ruke za odvajat draču, pa ti se onda prsti počnu lipit, a lako se može dogodit da se cili izmaćaš i upropastiš i košuju i gaće i mudante i postole…Benti, šta ti vridi da si lišo proša ako si se cili išporka!

Pa se mislim…
Oli je jedini način spremanja ribe da se baci na gradele ili tavu i posli toga direktno u pjat?
Je priznajem, pečene srdele na gradele pa još ako je na lozje - mmmmm...
Ali...
Ka da se ne može sve, pa i srdela, lipo filetirat, odvojit meso od drače, uredit kako Bog zapovida i posli sve to lipo servirat ne u pjat, nego u lepinju, bublicu, bilo šta!
I nema više zawebancije kako jist! Nema!
A sigurno postoji još mali milijun načini kako se sitna plava riba može spremit a da bude ukusna i atraktivna i zgodna za ne izmaćat se. Oli se ne mogu radit i mali sendviči ili forneti od ribe? Onako za jedan zalogaj. A šta fali!?
Skuše su još bolje od srdele!
Lokarde, palamide, lice!
Pečeni filet od tunja, a di ćeš bolje…
Mogućnosti ka u priči!

I onda mi mudrijamo zašto ljudi vole ćevape a ne vole ribu. Triba samo prominit način serviranja!
Eto, znam da nisam kuvar iako imam prave kuvarske gene e, možda ovo sve zvizdim bezveze, ali sam mora reć.

Ajme, šta sam sad ogladnija...
Dosta je bilo...
U stvari nije još!

Prizori koji sad slijede nemaju direktne veze ni sa srdelom ni sa ćevapima, ali eto budući da se u zadnje vrime malo šlepam sa slikama, a ove su skroz friške, eto mi idealne prilike za popravak ocjene za umjetnički dojam…

Aj sad lipo marendajte...

komentiraj (27) * ispiši * #

so far away..., 19.06.2008. 09:37 evo ga na....i sad sam ogladnila...a taman sam mislila malo smanjit količine papice koje trpam u sebe...hm,neće to ić tak lako :)

makedo, 19.06.2008. 10:08 sreća pa čitam ovo marendajući inače bih ogladnila odmah :)
volim ćevap, ali...više volim ribu...meni bi takav jedan "brzogriz" (zašto ga ne nazvati RRGR-odnosno Riba ribi grize rep :)) čuda učinio jer mi je pomalo dosta klasične brze hrane :D
riba. njam.

piskaralo Tixi, 19.06.2008. 10:14 Treba je samo filetirati, a to je zbilja čas posla.
Malo povaljati u bijelo brašno ili još bolje kukuruzno, pa na vrelo ulje.
Nema onda zezancije sa čišćenjem ili nepotrebnim šporkavanjem.
Volim i ja ćevap, no srdela im ipak za tri stepenice draža. ; )))

Šima, 19.06.2008. 10:32 taman sam zagrizla u marendu i počela čitat post. Nije ni srdela ni čevapčić, samo neki masni kruv :-(

čiovka, 19.06.2008. 10:39 Pari mi se da bi ti i da te ko pitá ka tića ludaša samo da se ne ispaštročaš! ;-)))))
( E, sad samo neznan jesan li pogodila naglasak. )

lionne, 19.06.2008. 13:03 ajme..... srdele, lokarde, palamide, skuše... sve što si lipo nabroja. sve bacit na gradele. pa još uz to papat krumpir na salatu. malo zelene salate, malo kupusa, kukumara... rekla bi i pome, al kako njih ne volim, ne hvala. ti baš znaš što treba pisat pa da čovik još uz sve to čitanje ogladni. dobro da mi je ručak uskoro :))))

londra, 19.06.2008. 13:03 imaš pravo! do načina je...nisan ljubitelj srdela al kad bi servirali gavune, pa i bilo kako, ja bi hodočastila taj fast food..

dordora2, 19.06.2008. 13:37 I od ćevapa i od ribica mi rastu zazubice.
Oblaci su ti ljepši nego Canalettovi.
Hvala ti na posjeti - čitat ću te svakako i ubuduće, jer mi se ovdje baš sviđa.
Pozdrav

file, 19.06.2008. 13:37 Evo san marendala kruva i paštete gavrilovićke...
A s tobon se sve slažen, iman samo nešto dodat. Jesi kad prova srdele s ražnja? E, to ti je nešto senzacionalno. Neman riči da ti opišen.

Koraljka, 19.06.2008. 14:10 Koji oblaci, predivni !
Ode se moran pofalit, plavu ribu znan spremit na mali miljun načina i sveopće zadovoljstvo, dogodilo se da ekipa pojide plavu, ostavi bilu, eto.

brnistra, 19.06.2008. 14:30 Eto čime bi se moga bavit ako dobiješ nogu u brodogradilištu, otvori
Brod u boci srdela snack i para ko u priči. Samo onda ne bi moga klatit okolo po izletima. Baš danas kad sam ja samo na vodi ti si izabrao temu.

buba, 19.06.2008. 14:52 Kako je dobra ova zadnja slija!!!! Ćevapćići su bljak, a sve ostalo, ma kako spremljeno je super. Ali... inćuni kad ih priredi naša ŽOM, priznaj da su zakon.
PS : guštajte na Velebitu i za mene

Zvrk, 19.06.2008. 15:30 Ja uvijek kad sam u Zagrebu idem na srdelice kod Mimice u Jurisicevoj. Brzo gotovo + kruh + neko pice i pojede se s nogu (doslovno , uz visoke stolove).
I to je tamo vec godinama, isla sam kao mala. I dan danas je puno ljudi za vrijeme rucka .

gustirna, 19.06.2008. 16:15 Srdele na ražonj - zakon!
Nego, evo čitan šta je @Zvrk napisala i naravno prisjetila se malih friganih papalini, šija, girica, koje su posluživali u škartocima ka ponfri, kraj spliske ribarnice, prije 30-tak godin. Nije bilo nikakvih problema za papanje papalini tako serviranih. Samo u Splitu više nema malih friganih papalini, a na kontinentu tradicija se čuva. Evala in!
I još jedna naša morska priča, čak iz ribarske Komiže! Jedna moja poznata (inače Zagrepčanka) šta živi uz Komiži i muž (Komižanin) joj se bavi dopunskim ribarstvom - tražila je dozvolu za prodaju friganih ribica na komiškoj rivi u sezoni - dobila je odbijenicu - nema potrebe za takvom djelatnošću. Pa sad ti meni reci ko je ovde lud?

fotkam, kuham, putujem..., 19.06.2008. 17:35 imam gotovo identicne fotke oblaka :)))
volim ti ja to sve, i cevape i srdele. ideja za razne srdela snackove ali nema sluha za provodjenje. kad vidim ove moje austrijance...pa ti bi uvijek od nicega stvorili biznis. a nasi kao da samo zele blokirati one koji su poduzetni.

Elyca, 19.06.2008. 17:36 od cile ove priče ostao je jedan riblji fast food u Salima....ali radi samo priko lita...
puno ljudi se angažiralo da to proradi i da....al neće dugo...al to nema veze s ribom...nego s troškovima
P.S. ma sve bi bilo ok kad bi se srdela pekla na ražnju...kako to gustirna kaže ...pa još s mladom kapulicom...pa da je sve to na Klisu ili na Boraji...di bi nam kraj bio???

pojedinac, 19.06.2008. 17:41 Ja se nahaliso ćevapa s lukom(neznam jel ovo s ima uzase a ili nema)pa naveće u Brelima na ples.
Pleso sjednom stranjkinom neki rok enrol a ona oće stiskavac
.Ja mislim -gotovo je leće ona.Kad ona bogami nedase pipat.
-Što si se onda priljepila kad nedaš?
-Volim ,kaže muške kad mirišu na ćevape i luk-originalni su .
I malo pomalo ja je smoto.
A da sam miriso na ribu mogo bi se j.bat.

brod u boci, 19.06.2008. 18:18 @u svijetu tajni: Oće oće ;-)))
@makedo: Njam, njam, evo još malo pa će i vrime od večere, idem ubrat malo blitve u vrtal!
@Tixi: Kad sam ja iša filetirat srdelu onda su mi rekli da ča činin makakade ;-)))
@Šima: Eh da je kruv - pravi kruv, bilo bi dobro. Ovi "moderni" su puni kemikalija...
@čiovka: A šta ću ka san taki paštroćast ;-)
@lionne: Ajmee, još smo samo gof zaboravili!
@londra: Gavuni mmmmm...
@dordora: Drago mi je, dobrodošla!
@filipinka: Ma da je barenko "Argeta" ;-)
@Koraljka: A jesi li sinjala onoga galeba kako leti ispod oblaka...
@brnistra: Da znaš da oću :-)))
@buba: Živila naša ŽOM! I svi mi :-)))
@Zvrk: Visoki stolovi - e to je dobro za ovakvo nešto!
@gustirna: Na komišku rivu prodavat ribice!? Ma kome to uopće triba ;-)))
@lipa mare: Zamisli. isti oblaci u Beču i Trogiru ;-)))
@Ely: Daj oma kilo pečenoga! I kapul'ce ofkors
@pojedinac: Uh čovječe, i meni se nešto slično dogodilo u Zaostrogu kampu :-)))

dalmacija moja inspiracij, 19.06.2008. 18:39 čevap i lepinja pobjednička konbinacija...možda bi tribalo provat srdela sa ajvarom... dalmacija moja inspiracija

stara brokva, 19.06.2008. 20:42 Umjetnički dojam-čista desetka!A što se tiče sardela,sa sve dračama,ne bi ih nikad mijenjala za ćevape!Mada nemam ništa protiv ćevapa.Ali kod nas je već godinama sardela misaona imenica!Nema,pa nema!A bukve na tone,ma šta na tone,na metre!

Big Blue, 19.06.2008. 20:51 Sjećam se te ideje, baš mi je žao što to nije zaživjelo. A kad je riječ o tim asocijacijama koje neki imaju - čim čuješ rič “srdela”, odma te mislli odvuku na sirotinju... Meni odmah padne na pamet kako je ta sirotinja (sirotinja - uvjetno rečeno) zdravije živjela. Ljudi su jeli lakšu i zdraviju hranu, a ono što bi pojeli - potrošili bi radeći. Oni su jeli da bi živjeli. Danas mnogi žive da bi jeli. A oblaci su...hmmmmm ;-)))

Tražeći sebe, 19.06.2008. 22:46 Sinoćnji izbor: hobotnica na salatu, marinirane srdele i tunjevina....
Ajde lipo reci-oli nije bilo lipše prin kad su na ribarskima šetali upravo tako kako si reka :) pijat, feta kruva i čaša vina...
Ipak je miris pečenja srdeli lipši od mirisa dima ćevapa...inače s ajvarom volim ćevape :))...ćevapi!!!

snoopyshist, 19.06.2008. 23:41 Taj projekt je pokrenuo jedan od mojih bivših profesora s faksa...Iskreno, žao mi je da to nije zaživjelo kako spada...Ja sam ljubitelj i ribe i čevapa i finog vina, pa se uvijek snađem ma gdje otišla....

carla, 20.06.2008. 00:54 bilo bi najbolje da u toj fast srdela food bude i jedan uposlenik koji čisti pečenu ribu i stavja ti je na pijat...onda bi i ovi food bija fast!
Onda lipo moš u drugoj ruci držat kruv a vinčinu moš pit i kasnije...oli moraš zalit svaki zalogaj! aj živija!

Matti, 20.06.2008. 00:59 dobro kažeš, malo mašte, filetiranja, ima raznih recepata, di ćeš bolje nego srdele, i zdravo i ukusno, riblji fast food, toga fali, pogotovo to što kažeš sa srdelama i slično. ima nešto samo smrznuto ono oslić i to u zagrebu a po dalmatinskim gradovima slabo. a ti pokreni brand hehe

Matti, 20.06.2008. 01:05 a ustvari, sjetih se sad i vegetarijanskog fast fooda, i toga nažalost fali. hamburgeri, čevapi na svakom koraku a riba samo u skupim ribljim restoranima, dobra ideja to što kažeš za srdele a ja bih još nadodao i fast food od recimo sojinih polpeta, i staviš unutra malo salate i pomidora i di ćeš bolje, ma dok je pomidor i kukumar u kruhu već imaš osjećaj slasnog fast fooda, samo što i u tu soju trpaju GMO pas mtr

brod u boci, 20.06.2008. 07:00 @dalmatinac: Triba probat! Nikad ne znaš di se krije iznenađenje :-)
@stara brokva: Ajmeeee! Bukva se usmrdi u roku hića...
@Big Blue: Točno! "Siromaštvo" je zdravo :-)))
@tražeći sebe: Dobar izbor! eeee sad si me podsjetila na ribarske noći u Maslinici...Ahhh...
@dijana: Pa možda je problem u tome šta riba "ne trpi" brzo jedenje...To triba polako, za gušt...
@carla: Može i to!
@Suden Joiku: O pa vidim da i ti imaš dobrih ideja :-)

Prosjaci i pinovi

17.06.2008.

…a ponovo počinje kiša kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova…

N’da, sve bi to bilo lipo i nadasve romantično da je ovo stvarno listopad u pitanju, ali ako me zdrav razum još uvik nije izda, sad bi po nekim simptomima triba bit misec lipanj. Ove štrapave kišice već su dosadile i Bogu i judima, pa uzimajući u obzir okrutnu činjenicu da se još uvik nismo pošteno okusili mora, uzdamo se u onu staru narodnu mudroliju kako nema lipoga litnjeg vrimena dok dan ne počne kratit.

Kako nas od tog famoznog litnjeg solsticija dili još svega tri-četiri dana, a većinu tog razdoblja ćemo provest u iščekivanju još jedne povijesne bitke sa Turcima palcima, onda nam ne bi tribalo bit teško pokazat još samo pinkicu strpljenja. Bit će to sve OuKej, bez brige…

Vengo, ja sam danas tija o nečemu drugome(n)…
Jučer-prikjučer sam, nakon ko zna koliko nedilji provedenih u skitanjima, lutanjima, tumaranjima i sličnim radnjama koje se mogu svest pod zajednički nazivnik “poć bilo di, samo da mi guzica vidi puta”, napokon osta doma… Ma da se razumimo, nisam baš cili dan proveja između četiri zida, ali to se tako reče, je li…

I kad su okolnosti takve kakve već jesu, di ćeš lipše, nego učinit jedan đir do grada, obnovit ritual zvan “kavica na trogirskoj rivi”, pa ka ono usput pogledat je li došlo koliko furešti, ima li šušura ili kako se to već na moderni naš jezik reče – muvinga…

I tako, zauzeja sam strateški povoljan položaj na jednome(n) od štekata, pa skroz zadovoljan pregledom situacije koji je bija više nego dobar, krajem oka sinjanjen i škiciran zanimljive prizore i pojave.
Kad u nika doba, usrid tog šarenog šušura i light ćakulanja, iznenada mi u vidno polje i to u totalu ujezdi neka nepoznata ženska osoba, musavog izraza lica i patničkoga držanja. U ruci drži bokunić karte sa nikim pečatom i potpisom i sve nešto mrmlja sebi u bradu u kukulele stilu. Iako ništa ne razumim šta govori, namjere su jasne – oće pineze!

Ajme šta ne volim ovakve situacije, prvo zbog toga šta se nikad ne znam snać, a drugo nikad ne moš bit siguran je li prid sobom stvarno gledaš osobu koja je doživila neku veliku tragediju i sad nema za koru kruva ili se radi (a najvjerojatnije je da se radi) o još jednom u nizu "profesionalnih prosjaka" koji na ovakav način užicaju u misec dana više nego prosječan radnik koji pošteno radi svoj posal u nekom poduzeću…

I šta ću joj sad reć!?
Glupo mi je reć da nemam, jer ako nemam kako to da sidim u kafiću i pijuckam piće, ne bi tija ispadat drzak i bezobrazan, a opet s druge strane, a zašto bi se ja sad njoj triba opravdavat!? Na svu sriću, samo sam slegnija ramenima, i bez puno riči joj pokaza kako se od mene danas neće baš usrićit…
Prosjakinju to nije puno zbunilo ni omelo, nego je s istim izrazom lica samo odzibala i nastavila dalje, obišla sve stolove okolo, molećivo pokazujući oni komad karte s ko zna čijim potpisom i pečatom.

Brrr…opet govorim, nikako mi nisu drage ove situacije jer me uvik ostave u nedoumicama, nikad ne moš bit siguran, uvik ti u krajičku misli ostaje neki crv sumnje koji te kopka jesi li učinija pravo ili krivo.

Ne znam, ne bi tija grišit dušu, ali moja razmišljanja i takvi bliski susreti s prosjacima po ulicama, uvik me podsjete na jednu scenu šta sam na svoje oči vidija prije desetak godina.
Iza zgrade suda, kod čiovskoga mosta, izašla je iz nekog prilično velikog i luksuznog auta zatamnjenih stakala, jedna Romkinja zajedno s ditetom od možda kojih dvi-tri godine.

Došli su u jednu sporednu uličicu blizu crkve svetoga Ivana Krstitelja. Iznenada, nasrid ulice, dok je mislila da je niko ne gleda, ta žena je na brzinu skinila i odbacila robu koju je do tada imala na sebi, strpala je u torbu koju je nosila priko ramena, razbarušila kosu i ka nekim čudom, u svega nekoliko sekundi preobrazila se u zapuštenu jadnicu i siroticu, odjevenu doslovno u same prnje i dronjke.

Isto tako, to malo dite koje je do tog trenutka bilo skroz živahno i veselo trčkaralo oko nje, popelo se materi u naručaj i u hipu bespomoćno oborilo glavu, nevoljno zaklataralo rukama i nogama, bacilo pinu na usta, zauzelo takav položaj da je sve upućivalo kako božemiprosti može ispustit dušu svakoga trena! Tako su zajedno krenuli prema glavnom gradskom trgu udaljenom svega dvadesetak koraka da započnu još jedan “radni” dan…

Malo je reć da sam osta “paf” i koliko god sam moga razumit transformaciju odrasle osobe, toliko me zapanjilo to dite koje je majstorski odigralo svoju ulogu…

I na kraju, kad tako nešto vidiš, shvatiš da je to posal, zanat ka i svaki drugi, u stvari i nije ka svi drugi, usudija bi se reć da je to uz oni "prvi drugi” možda i najstariji zanat na svitu. Uvik je toga bilo i očito će uvik bit. A ko zna, možda se i taj zanat osuvremeni, pa kako ljudi danas općenito imaju sve manje gotovine u žepovima, možda bi bilo najbolje da se prosjacima milostinja direktno uplaćuje na tekući račun u banku.
Samo onda bi prosjaci dobit i kartice.
I PIN-ove…
E tako je, prosjaci I PIN-ovi…
A ko zna…

komentiraj (22) * ispiši * #

Tražeći sebe, 17.06.2008. 19:00 Uvik ostane neki grubi osjećaj u stumiku da nisan dala nekome kome triba...
Virujen da većina njih profesionalno prosi a nešto slično sam vidjela prošle godine isprid Tommy-ja na Ravnim njivama-žena koja je izgledala kao netko sa bolesnom nogom kad sam ulazila u dućan je 30 minuta nakon toga veselo otrčala u neko dobro auto.
Svejedno je osjećaj grub-a to im i jest namjera

prekobrojna, 17.06.2008. 19:09 Svojevremeno me prosjakinja zatekla u proljetnom velikom pospremanju.
Kad sam joj ponudila da mi opere tapet da ću joj (dobro) platiti,
posprdno me pogledala i odjezdila.
Od tada mrtvo-hladno ne dajem prosjacima a bome ni ne pravim proljetna spremanja...hehehe:-))

MODESTI BLEJZ, 17.06.2008. 19:10 istina, u takvim situacijama se ni ja baš ne znam snaći. teško je odijeliti profiće od pravih. pogotovo kad su kao ta romska ekipa savršeno organizirani.
prije par godina sam promatrala jednu ženu kako svaku subotu po kafićima (kad se božemoj zna da je svita najviše po kafićima) kupi svoju ´lemozinu´. bila je uistinu profesionalka u izazivanju grižnje savjesti sa onim svojim prijekorno patničkim pogledom. dok je jedno popodne nisam ugledala kako blaženo fuma i sa štekom Marlbora pod miškom piči doma gradskim busom. ja sam doma klipsala na noge da uštedim na karti.
malo je reći da sam se osjećala kao idiot.

Big Blue, 17.06.2008. 19:19 Danas je stvarno teško procijeniti tko prosi jer ga je zaista muka na to natjerala, a tko to čini iz kakvih drugih (pa čak i sumnjivih) razloga. I teško je svima njima pomoći. Zapitam se ne bi li neki od njih mogli štogod i zaraditi kakvim poslovima? I čemu, uostalom, služe neke državne institucije? Aha, da, država i socijala... Proljetos je k nama došla jedna prosjakinja (mlada) ne tražeći bilo kakvu pomoć, nego je lijepo izvoljevala što bi ona... Baš se u to vrijeme radilo u vrtu. Ponudili smo joj da nam pomogne prekopati mali komad zemlje. Za pristojan novac. Misliš da je htjela? Taman posla. Boli je grlo, boli je srce, teško diše... Ipak, kad se pojave, nekako se čovjek mora zapitati, ne možeš ostati hladnokrvan. Nekad pomognem - pa ako nisu čista posla - neka to bude njima na savjesti, a nekad, iskreno rečeno, učinim baš kao što si i ti reagirao.

umnjak!!!!!!!!!!!!!!!!!!!, 17.06.2008. 20:06 blog ti je baš fora

čiovka, 17.06.2008. 22:40 Najvažnije da si ti zadovoljan pregledom i da si uspija bacit pogled i škicnit! ;-))
A prosjaci..... sve više se pravin da ih ne vidin!

dalmacija moja inspiracij, 17.06.2008. 23:20 znači štekat je bija iza onega broda...a jeli se prosjakinja popela na brod...?... dalmacija moja inspiracija

Koraljka, 18.06.2008. 08:01 Mnogi su "prosjaci" umrli ka miljuneri, a mnogi potrebiti nisu nikad dobili pomoć.
Mene ubija i zvonjava po kućnin vratima u svaka doba, osobito vikendon.
Sad će poplaviti Dalmaciju, i oni radu sezonski :)

snoopyshist, 18.06.2008. 08:59 Ja samo znam da nikome ne dajem više pare otkad mi je prijateljica koja radi u banci rekla koliko dnevno oni dolaze promijeniti u krupno....Jedna od tih poznatijih prosjakinja koja ordinira po centru već godinama je prosjačenjem digla viletinu, pa si ti misli koliko dnevno uberu...Uvijek ću radije uplatiti pravim nesretnicima novac u neku udrugu nego dati ovim folirantima koji se prave gluhi...

zveki, 18.06.2008. 09:45 Odlična priča...Super pišeš. Šteta kaj sam te otkrila tek kad si me privukao sa Zrmanjom...

brod u boci, 18.06.2008. 10:26 @tražeći sebe: Jel' tako da je baš grub osjećaj...
@prekobrojna: Proljeće nije dobro za velika pospremana ;-)
@Modesti: A ti moja Mod klipši na noge i cilo lito se muči radeći...A šta'š kad je to tako...
@Bigica Bluica: E nu! Ko se to usrićija od kopanja ;-)))
@umnjak: nadam se da je!
@čiovka: Apasolutno, najbitnije je pregled sutivacije...
@dalmacija: Nije se popela, tamo ne smi!
@Koraljka: Istina je, prosjaci su najbolji indikatori sezone!
@Dijana: Potpuno se slažem! Puno je bolji osjećaj kad se točno zna kome i zašto se pomaže.
@zveki: Nećemo to računat ka štetu. Dobro je da si me otkrila! A svi moji postovi su i tako arhivirani u ovim sličicama sa desne strane ekrana, pa se uvik mogu pogledat!

alkion, 18.06.2008. 12:03 Ne znam, ali ja baš ne razmišljam puno na taj način. Ako imam dam i nastavim dalje. A njihovu savjest prepuštam njima samima.

londra, 18.06.2008. 12:33 moja mater u Splitu dala malome 10kuna jer mu je "falilo za kartu do doma"...pa ga nakon 3dana ponovo vidila u Splitu..još živi u uvjerenju da mu je pobiga bus i propala mu karta

umorno_oko, 18.06.2008. 14:37 Ajde, priznak. ko je pri sinja modre jahte u luci, ti oli @ciovka? ;-P
A prosjaci i PINovi, uvik i je bilo, uvik će i bit, i uvik će bit oni koji će nasest na jeftine priče tipa "Nigerija" ili čatigajaznanokleiodakle koje nan svakodnevno zatrpaju mailbox. Ko je spomenija Novu Gradišku i milijunske dobitke ako kupiš samo još ovu sitnicu?
Pozdrav, i čuvaj živce za petak uvečer:
Forza Croazia!

Peška, 18.06.2008. 14:55 neće oni pinove, oni će, koliko sutra, zakupit 060 i doć na svoje!

primakka, 18.06.2008. 17:20 bila sam prevarena, pa ih sad glatko odbijem. ja to gledam ovako: puno je sirotinje i bez prosjaka, ali prosjaci imaju petlju tražit, ne hranu, robu, nego - novac! još kad se zalipe isprid crkve, pa za svaki kantun di možeš past priko njih. njih novac neće spasit jer ionako ide dalje- bossu. trebalo bi reagirati i maknuti ih s ulice, pa tako doć do organizatora.
ma, nisan tako bešćutna. na vrata mi nekidan došla neka mlađa žena, traži bilo šta. e, njoj sam dala i par komada robe i novac. ona se sigurno nije organizirala. ali na ulici je. to je najveći problem. čovika neće usrićit koja kuna koliko čupanje iz toga šljama.
mene ne peče savjest ako im uskratim novac. kad procijenim da trebam dati - dat ću. i ne osvrćem se. oni i igraju na kartu savjesti. samo tuđe.

gustirna, 18.06.2008. 17:21 Evo, san baš jutros zanemarila jednu prosjakinju i sve mislin kako san joj mogla dat koju kunu.
Na iljade je takvih situacija. Kojiput udijelim, kojiput ne, iz razloga koje si sam spomenija.
Nije čovik pametan. Nažalost, na kraju ne dobiju oni kojima stvarno triba.
Nego, opet se zahuktalo kod tebe?! :-)))

sarcastic bitch, 18.06.2008. 21:48 ako vidim da ima obojanu kosu, ili da puši, ma nek se nosi u tri pizde materine -_-

gogoo, 19.06.2008. 01:53 Od doba "Prosjaka i sinova" i red je da su se malo modernizirali, he. Vidio sam pred malo u RI kako je neki tip izašao iz skupog auta (mislim onaj Dodž ljutica ili sličan) i sa psom koji vrijedi više od moje plaće prosio na Korzu. Možda ima i web stranice uz PIN. Svit ide naprvo, pa i oni moraju, zar ne?

Shelly Kelly, 19.06.2008. 08:20 Savršen naslov; i da si samo na njemu stao, bio bi super post... :-)
Pitam se malo, jesli li zapravo "skinuo" uvod Mad Maxa; ne bi me čudili da je i tamo krenulo sa dobroćudnim likom u kafiću, PINom, pa ode srednji sloj, pa frka nafta, frka voda...
Ufff.
Štekat ljubit.
Dok se može!
P.S.
A mene sjetila Tvoja priča na neku Cigančicu kraj Modriče; imam li marku, da ne, nemam, pa pita - oooćeeeš meeeneee za peeedeeeseet...? ......

brod u boci, 19.06.2008. 08:59 @alkion: MA ni ja, ali ovog puta mi je dobro došlo za napisat post ;-)))
@londra: Poala dobre duše u matere!
@umorno oko: Ha ha, oli nisi primjetija kako je Čiovka tajnstvena u onome postu ;-)
@Peška: E to, baš to!
@odmaknuta: Eh ta savjest...
@gustirna: Da zahuktalo! Ka parni valjak!
@sarkastic bitch: Ma šta u tri!? U četiri najmanje!
@gogoo: Ko je nama kriv šta nismo moderni, ha ha
@Shelly: Ha ha i šta je onda bilo, ajde šapni :-)))

Peripheral, 19.06.2008. 11:43 eh da ja bar mogu izdrzat da ne dam XD

Glava u balunu

16.06.2008.

Ah da, nikad ne reci nikad!
Koliko god sam u proteklom razdoblju odolijevao sveprisutnoj kolektivnoj kuglasto-kockastoj euforiji pa onako s relativne visine i apsolutne veličine s popriličnom dozom sprdnje promatrao sav taj šareni svijet oko sebe, bila su dovoljna sam dva blitz-krieg udara srne i vuka u protivničku mrežu i dok si rekao «Mertesacker», nekoć smireni, ugledni građanin pače lucidni bloger kojeg je karakterizirao blago ironični odmak od bilo kakvih masovnih pokreta, pretvorio se u gotovo neprepoznatljivog, razularenog pripadnika krda u sveopćem stampedu prašnjavim prerijama i pustopoljinama starog kontinenta.

Naoružan kolekcijom dresova hrvatske nacionalne vrste na čijim se etiketama doduše vješto skriveno ali ipak izdajnički kočoperi «made in Vietnam» i zastavicama na maloj «Plavoj Ptici» koja je uzgred budi rečeno, proizvedena u... ček ček malo da vidim, dakle proizvedena je u...ček ček još malo (upravo tražim onu kesicu u kojoj je bila zapakirana)... a bemti ne mogu je sad nigdi nać, bit će da sam je već bacija u smeće...
Kesicu sam bacija u smeće heeeej, ne zastavicu!!!
Eno mi zastavice žive i zdrave na autu, joooj da vidite kako samo lipo leprša na hrvatskom povjetarcu!

Šta sam ono tija reć...sad me smantalo ovo traženje...ah da, zastavica!
Ma ne znam di je zastavica proizvedena, ali sad za ovu priču i nije više važno...

Dakle, može svatko mislit i govorit šta god oće, ali meni je draga ova atmosfera koja je zavladala nakon još jedne «povijesne» pobjede. Pa zar u tome i nije sva veličina sporta, jer kako god uzeli, čisto sumnjam da postoji iti jedan sličan razlog koji je u stanju trenutno ( neki bi rekli – sekundarno, tz...tz...) potaknuti takvu lavinu radosti, bujicu ushita i kišu patriotskih igara.

Ma znam ja dobro da mi običnjaci i bezveznjaci nećemo živit bolje njanci za «dz», da ni struja, ni benzin, ni spiza neće pojeftinit samo zbog toga šta je tamo neka slavonska lola zabila pogodak na pravo misto ili šta naša dalmatinska gracija moćno leti priko one letvice pa izgleda ne da skače, nego ka da je nekom čudnovatom silom katapultirana s tleja...

Ali...šta oću reć...
Taj osjećaj radosti koji nas preplavi svaki put kad zabijemo je li... tako je realan i opipljiv, pa iako smo svjesni da je to u jednu ruku budalasto, naivno i blesavo, jer božemoj šta se sad tu tribamo kreveljit, mavat bandirama i arlaukat, a sa druge strane opet razmišljam – pa zašto se tome jednostavno ne prepustit i uživat dok traje!?

Uostalom, pa čemu recimo služe umjetnička djela? Neka lipa pisma, simfonija, opera, vrhunska slika ili skulptura...
Pa služe upravo zato, da u nama probude nekakve emocije, da nas jednostavno ispune iznutra, da nas potaknu da prepoznamo lipotu u nečemu o čemu ranije nismo ni razmišljali. Stoga isto tako, ako nas sportski uspjeh nekog «našeg» toliko razveseli da sutradan idemo orni i čili na svoje radno misto, da smo svi nasmijani i dobro raspoloženi – u čemu je problem?

Možda zvuči paradoksalno, ali mislim da je ona čuvena izjava barona de Coubertina «važno je sudjelovati», sasvim neočekivano svoju potvrdu pronašla upravo u okvirima vrhunskog sportskog profesionalizma, cirkusu koje je puno više show-business nego li ima veze sa iskonskim sportom i «fiskulturom». Jer, i te kako je važno biti tu!

Lipo je, puno je lipo, barem na ovakav način bit dio tog velikog svita. Lipo je osjetit tu atmosferu kad se pobjednici raduju a «poraženi» ipak samo kratko tuguju, jer se bez obzira na sve, vrlo brzo dođe do zaključka kako nije u balunu sve!
Sve je u glavi!
Osim kada glava nije u balunu...

Prema tome, ako me netko večeras ili u petak navečer slučajno prepozna golog i euforičnog u nekakvoj fontani ili na rivi kako se nakon utakmice derem i promuklim glasom arlaučem «samo je jedno u mom životu vrijedno da suzu s oka pustim...», neka se pravi da ništa nije ni čuja ni vidija. Ta osoba nema nikakve veze sa mnom, to je neki sasvim drugi tip...
Ne bi ja e ka ono e...

komentiraj (18) * ispiši * #

Suncokreta2, 16.06.2008. 09:57 To je to! Savršeno opisano, a ja bi baš volila da te negdi pripoznam, odma bi ti se pridružila- znaš da bi. Gole je uvik gol, pogotovo kad je dobro zabijen i u pravo vrime i u pravu mrižu:-))
Bijelo crvena polja Hrvatska na dresu sjete me da ja volim te...

Šima, 16.06.2008. 10:16 A mene još nije uvatilo....

maslina Oliva, 16.06.2008. 11:12 Malo veselja još nikome nije naškodilo!

makedo, 16.06.2008. 11:30 Lipo je, puno je lipo, barem na ovakav način bit dio tog velikog svita.

da, da...upravo to...uz cinjenicu da me sportske manifestacije, a osobito nogometne tekme toliko odmore psihicki od svijeta oko mene, kako ne moze nista...jednostavno se iskljucim skroz...recimo sad, protekli tjedan, stari i ja smo gledali sve tekme...i veli on - joj, pa ne gledasmo mi nikakve vijesti ovih dana :):):)
a lipote...makar malo, zaboravit...ionako nista ne mozemo ucinit!

gustirna, 16.06.2008. 11:57 A je lipo doša ovi produženi vikend!! Nego, apropo navijačkog štimunga, mislila san da me neće čapat, ali sinoć san gledala zadnjih 15 minuta utakmice Turska-Češka iiiiii, moran priznat da san se sad zagrijala za petak. Baš jedva čekan vidit kako će naši sredit Turke! Bar u ime onih 300 godin turske okupacije u našim krajevima. I znaš, lipo te je vidit i čitat vako odmornog i čilog. :-)))

čiovka, 16.06.2008. 13:17 Stat ću atento.... možda te uspijen slikat! :-)))))

Hajduk sampion, 16.06.2008. 13:39 Dobar blog.Ako ti se bude dalo dođi na moj blog

zveki, 16.06.2008. 13:49 A ja zvala svu rodbinu okolo da vidim tko ima tu zastavicu za auto iz "Večernjeg lista". Našla je. Dobila je. Još sam da si je negdje prikačim...

baluncana, 16.06.2008. 14:09 meni je dosta nogometa...i zastavica koje lepršaju kao predsjedničke...i urlika iz kafića u prizemlju zgrade...i debilnih reklama za pivo...
jedino mi nije dosta Slavena Bilića...ajme šta je zgodan. i neophodan...

dalmacija moja inspiracij, 16.06.2008. 14:15 sritno nan bilo...o balunu ka i o mrtvima...a o struji nakon 29.lipnja... dalmacija moja inspiracija

brod u boci, 16.06.2008. 14:43 @sunčica: Apasolutno!
@Šima: čekaj čekaj, zgrabit će i tebe virus ;-)
@Oliva: E, to je to!
@makedo: Super rečeno, tj. napisano, sad bi najrađe ovaj komentar "pejsta" u post!
@gustirna: Koji Turci koji *urci ;-))) Ima da ih nabijemo :-))))
@čiovka: Ha ha, samo ti neću reć oću li bit u Splitu ili Trogiru!
@hajdukovac: Oću! Sritno u bloganju!
@zveki: Ima zastavica na sve strane! I neka ih!
@baluncana: Urlike iz kafića ignoriraj! Ili još bolje - ti viči još žešće! Reklame za pivo - totalna debilana, ali za to vrime okreneš na drugi program... A Slaven? Eto barem nešto :-)))
@dalmatinac: Liti je dug dan, lako ćemo za letriku!

Big Blue, 16.06.2008. 17:16 Horugvica! Lijepa stara hrvatska riječ za zastavicu. :-) Baš se vijore...Horugvice ćuhte! :-) Unatoč svemu što se u sportu događa (a što prečesto i nema veze sa sportom), važno je sudjelovati, ustrajati, sačuvati taj sportski duh. A pobjeda je osobito slatka. Taj je navijački duh - kad naši sportaši postižu uspjehe na velikim natjecanjima - emocija koja ujedinjuje Hrvatsku u nečem dobrom i pozitivnom. Da je barem više takvih poticaja i na drugim područjima... Hehe, samo ti navijaj, pa još ako Čiovka bude u blizini da to i snimi... ;-))

MODESTI BLEJZ, 16.06.2008. 20:38 a inače smirena ja zgrabila onu zviždu iz Slobodne pa trčeći i zviždeći po kući i balkonu izvodila kerefeke ko´ petogodišnje dite ;0) ajme ludila, ajme gušta!

Elyca, 16.06.2008. 21:11 moja je fontana na rivi!!!!
ja sam malko "jača"...pa mi triba više prostora :-))

brod u boci, 16.06.2008. 22:41 @Big Blue: Aleeeee alleeee nek se vijore Horugvice ćuhte! :-))))
@Mod: Ideeeeemooooooo!!!!!!
@Ely: Sve su fontane naše ;-)))

Tražeći sebe, 17.06.2008. 07:44 svi neke rekvizite nose :))) ma moran se barem namaškarat :))
Ja ti uz urlike iz birca u prizemlju znan kad su naši blizu gola a urlik koji se podigne u nebo iz okolnih zgrada u trenutku zabijanja gola...eh to je neprocjenjiv doživljaj moga Splita. Tia ili ne osmijeh je tu, onaj oko glave..
Slažen se brode...izvuče ovo iz nas osjećaj pripadnosti a to je lipo :)

podloga, 17.06.2008. 08:58 moram priznati da su me "maskare" na tribinama ugodno iznenadili. napredak se vidi, naucili su pjesme i prate navijanje.palac gore, malo reda i rada i bit ce jos bolje
idemo 'rvatcka ;)

čiovka, 17.06.2008. 12:55 @Bigice, možda ga nagovorin za petak! ;-)))
Slušaj @brode.... ostavi se fontani......
Ako pobjedimo Turke skačen s tobon na rivi umore, ako triba i naglavu.... hehe... ako obečaš da ćeš me izvuć na kraj. Da ne moran plivat do Čiova. :-))))
Iman ja još prijedloga ali pametnije mi je da iden pisat novi post! :-)))))

Intermezzo

12.06.2008.

Dogode mi se prečesto tako neki blesavi dani u kojima mnoge stvari krenu naopako, gotovo sve šta dotaknem katapultira se u bespuća povjesne neozbiljnosti i ništa, baš ništa mi ne polazi za rukom, ni za nogom, niti za vijugastim ćelijama cerebralnog labirinta. I naravno, kao uzrok i posljedica istovremeno, zahvati me vrtlog tmurnih misli i turbulentnih osjećaja, pa mazohistički i kvazimelanholički perverzno uživam u vlastitom koktelu samosažaljenja, neshvaćenosti, zdvajanja i prenemaganja...

I tako...navučem na sebe odoru, štit i koplje a preko očiju i lica masku viteza tužnog lika, pa opet nalazim onog drugog sebe kako jurišam na imaginarne vjetrenjače na čijim je krilima velikim slovima ispisano dobro i zlo, pravda i nepravda...

Postajem kivan, bjesan i ljut na ovaj svoj "pijani brod" i počnem doživljavati taj blog kao stranca, kao neprijatelja, kao izdajicu...
Ma tko si ti, obični blože jedan, da ti se povjeravam, da ti otkrivam sve svoje tajne, tko si ti...
Ne želim te više, ne želim više pred svojim očima gledati krunski dokaz svog duhovnog egzibicionizma! I zar itko uopće mari za te tvoje nesuvisle komplicirane rečenice, za nekakve kvaziumjetničke prizore mora, brodova, rijeka i planina...
Koga to zanima?
Da to išta vridi, već bi se uspija prodat...

Odluka je donešena!
Dosta je bilo...
I dok grozničavo po blog-editoru tražim onu spasonosnu ikonicu na kojoj piše "izbriši blog", ali baš ko za vraga sad je nigdi ne nalazim, krajičkom oka spazim rečenicu:

Naposljetku, iz dana u dan i bez nekih velikih pretenzija, ovaj moj "niskoprofi(tabi)lni" kutak virtualnog svemira, naučio me je kako se ljepota, ljubav, prijateljstvo i još mali milijun najboljih stvari u životu u pravilu nalaze jako jako blizu...

Ko je to napisa?
Ja?
Ma nije moguće…

A onda se film malo zavrti unatrag…
Prepoznam neke znakove.
SMS poruku
Iznenadni poziv
Pogled pravo u oči
Osmijeh
Dodir...
I mnoge stvari postaju jasnije!

Sinoć mi se dogodilo nešto lipo
Puno lipo...
Neočekivano lipo
Ne, nije ništa spektakularno
Nije ni “to”
Ni “ono”
Tek nekoliko sitnica koje su me “vratile”…
O tome ću neki drugi put…
A možda i neću…

Ane naša, ne daj se!
Danice, sritan ti rođendan!
Svim mojim remorkerima i ljudima-dupinima…hvala!

La vita e bella

komentiraj (27) * ispiši * #

Koraljka, 12.06.2008. 12:36 Ma da, baš su ti i tekst i slike grozni :)))))))))
Bit će koji predak Vlade Bagata bija kovač, kova bakrene bagatine i zaradija prezime pa se to prinilo na bagaticu.

prijatelj, 12.06.2008. 12:56 Nije sve baš tako kako izgleda niti išta izgleda baš onako kako jest......
... a i nije baš svaki dan kišovit....

bakin spomenar, 12.06.2008. 13:58 lijepi pozdravi za tebe i ovaj odlični blog čitamo se

dalmacija moja inspiracij, 12.06.2008. 14:06 čitan i zaključujem...triba napravit životnu inventuru...ovi mi je post triba da se sam odlučim ča ču daje...evo dok ovo pišen pa je sa suprugon dogovor...gremo u inventuru... dalmacija moja inspiracija

Tražeći sebe, 12.06.2008. 14:10 La vita e bella...s tobon i ovim ričima a nijansu još više..
Ma znaš ti to jel da? :)

coolrafa, 12.06.2008. 14:26 Zakon, zakon post. Ponekad se i ja osjećam čitav dan smotano i blesavo, nije to niš čudno. Posjeti moje blogove na:
coolrafa.blog.hr
coolrafa.wordpress.com

Big Blue, 12.06.2008. 14:55 Pročitah ja i jučerašnji i današnji post, ali nisam baš u stanju napisati štogod suvislo, malo mi se povećala "radna temperatura" , krijese mi se oči...pa bih mogla početi trabunjati. A sve te misli, zbivanja, usponi i padovi... tješim se - da se sve to uvijek događa s nekim razlogom. Da sve ima smisla i reda... Ipak sam počela trabunjati... Uglavnom... :-* ;-)

Peška, 12.06.2008. 15:14 aj, nemoj zahebavat, pa nan mazat oči su: nije ni ovo, nije ni ono!!! je, je, priznaj, "ono" je posridi!

so far away..., 12.06.2008. 15:50 pa dobro,brode,kad ćeš ti napokon doć pameti????već sam ti hrpu puta rekla da te tvoje depre i tmurna raspoloženja nikud ne vode i da se treba okrenut na pozitivu jer onda sve i bude pozitivno kad ti tako razmišljaš....evo,gle mene...sjećaš se tamo negdje oko 2.mj. kako sam tmurna bila?ko olujni oblak...i nikad kraja depri,ne spavanju,samosažaljenju....vikala sam na sve strane da ja to ne mogu,da me strah da ovo da ono...a sad?gle me kako rasturam ispite, pri kraju sam s tim ooopakim faksom,tražim bolji posao od ovog koji imam i sve ide super...zašto?jer zanm da mogu,jer se smijem i uživam u svemu u čemu stignem....nadam se da shvačaš...
a brisanje bloga???pa jesi poludio još k tome?nemoj da ti to uopće pada na pamet...
još nešto....tvoj blog mi je uvijek bio mjesto na koje se dođem nasmijati....i ne sviđa mi se što me u zadnje vrijeme umjesto smijeha dočekaju žalopojke....
tolko od mene...

gustirna, 12.06.2008. 16:03 Oh, ne! Zar i ti?!?
Odmor - to je OK, ali konačno izbrisati blog??
Ajde uzmi godišnji, pa kad se lipo odmoriš, još jedanput promisli.
Ovo lito triba bit fraj, uživat ko cvrčak, ali i ne zaboravit skupit koju mrvicu za zimu,
pa kad dođe zima...bit će svježeg materijala ko u priči. :-)))))))

brod u boci, 12.06.2008. 16:19 @koraljka: To je sasvim logična veza - zadovoljan sam odgovorom!
@prijatelj: Nadam se da je tako
@bakin spomenar: Hvala ti!
@tražeći sebe: Ne znam ;-)))
@dalmatinac: Ne volim radit inventure jer me tek one bacaju u depresiju ;-)))
@coolrafa: Doći ću, bez brige
@Big Blue: Razumim potpuno!
@Peška: Ma nije "ono" nego ono drugo "ono" ;-)
@u svijetu tajni: Pa nisu moja loša raspoloženja vezana uz pad tlaka zraka ili vremenske prilike. Razlog su neki konkretni događaji i problemi ali ja o tome ne pišem, pa ispada da ovako stalno nešto grintam bezveze. Pusti, kad to "istresem" u post meni bude kasnije nekako lakše. A na svu sriću imam neke dobre ljude pored sebe
@gustirna: Ne mogu ja uzest godišnji! Ili sve ili ništa ;-)))

turimti, 12.06.2008. 16:27 dete, potrebniji si nam nego škver trogiru...ako obučem kožnu obleku & bič, dobit ćeš po turu...

Kašeta, 12.06.2008. 17:27 e viš kad ti ova tvoja omiljena kritičarka kita vilovita vako tepa, to ti je vrhunac uvažavanja, mi ostali više nakon tega nemamo šta za reć :))))

anonimka, 12.06.2008. 18:32 Ajde, ima još neko ko se osjeća slično meni... Eto vidila sam NOVI brod u boci od BUBE za kojega samm znala da je u izradi- od naše zajedničke prijateljice koja danas slavi rođendan! :))) Baš je lipo i neobično.
A da si još po ovom kišnom vremenu dobio paket sa MAX TV koji trebaš sam spojiti... Muko moja koliko žica i rupa (rupica) - ma onih tehničkih ;)) A ja ništa ne znam, tek otvorila blog a ni fotku ne znam ubaciti (pameti i novaca uvik malo).
Srdačni pozdravi vridnom blogeru!
tragstopala.bloger.hr

Zvrk, 12.06.2008. 21:21 Dobro je da blog.hr nr sljaka pa nisi nasao gumb za brisanje.

Milan, fanalista., 12.06.2008. 22:42 Ajme, moraću ponovo sve pročitat, blog ili post kako se to već kaže. Smantala me prva polovica teksta a i normalno je da dođe do zamora materijala.
A mi smo / uživali u tekstu i slikama/ bar nešto
naučili. Ja jesam. Uz pozdrav.

muir, 13.06.2008. 00:39 sinoć vidim da je u "otvorenom" tema zerp, naštelam se pred tv i naravno poslije pet minuta sam si već čupala kosu zbog nebuloza i besmislica a onda pomislih - što meni ovo treba; vidiš kako je brod udario na pozitivu umjesto da ujeda sve oko sebe pa lijepo vratim mužu daljinski (kako bog zapovijeda ;) i odem čitati nicka hornbya… a prošle sam godine, kad si napisao da "malteški sokol" kreće iz trogira prema dubrovniku cijelo vrijeme na plaži bacala poglede prema bračkom kanalu u nadi da ću tu zvir vidjeti u živo…i sad se on pita tko mari za prizore mora, brodova i planina…tztztz…

brod u boci, 13.06.2008. 06:50 @kita vilovita: Huuuuhhhh...kakvo iznenađenje!?
@Kašeta: Stvaaaaarno ;-)))
@trag stopala: Bubin brod u boci je fenomenalan! A tebi želim dobrodošlicu i samo hrabro naprid!
@Zvrk: Ma znam da je taj botun negdi bija, ali sad ga stvarno ne vidim ;-)))
@MIlan: Ne brini i mene je smantalo
@muir: Hvala na tztz :-)))

čiovka, 13.06.2008. 10:21 Baš dobro da si se sitija pogleda u oči i osmijeha!
Ali... šta učinit da ovi intermezzo potraje šta kraće????
Evo..... ako triba opiturat ću se u plavo!!!!! :-)))))))))))
A možda mi padne još štogod napamet! ;-))))

švrk, 13.06.2008. 12:26 Poslušaj "Gustirnu", lipo ti je rekla.
Malo si se prepunio, ka kaić. I ne govori "ne mogu", prije nego probaš "šekavati" more iz kaića.
Moj je moto u takvim situacijama: "sve će to jednom biti lani".
Možda i tebi pomogne, a do tada: Sretan ti rođendan!
Molim? Nije ti rođendan!
Pa što ima veze, bit će.
Šaljem pozdrav i podršku:)

buba, 13.06.2008. 14:26 Tako je Brode "sve ili ništa", a kako ti nisi tip od ništa, što ti preostaje: piši Mate - pišen ćaća, pišen... pa što da je koji post onako šmućmurast, pa kome su svi dani ajla-bajla, a da ćemo mi "čitači"malo ronzat, a koga briga....i da znaš od sada pa do daljnjeg ukida ti se godišnji odmor ( dobro,dobro samo ovaj blogerski). Ej, thanks

prekobrojna, 13.06.2008. 16:01 Znaš šta, Brode!
Samo ti piši o tmurnim raspoloženjima! Jeftinije je od psihijatra a zdravije od apaurina!
Pusti to što bismo mi voljeli da nas razveseliš.
Bogati, neka se malo i sami potrudimo! Samo ti pizdi, imaš moju podršku. A kad sve prođe, zajedno ćemo se smijati.
p.p. možda je došlo vrime da razbiješ brod i pustiš vitar u jidra :-))))

latte macchiato, 13.06.2008. 18:16 to je bilo krizno jučer, danas je već novi dan... i to petak, nema veze šta je trinaesti, jer znam da si danas skroz druga osoba od one jučer, vezano i nevezano za "ono-drugo-ono" šta ti se desilo i o čemu ćeš nam, nadamo se, ipak pisati... ;))))
ma koje brisanje bloga, šta bi mi bez tebe u blogosferi!!!??!!!

prijatelj, 13.06.2008. 18:34 Evo ću još jednu..... ja, ti brode, i mali milijun nas i njih svaki dan nešto našvrljamo ovdje ili negdje drugdje.... i malo zadovoljni, malo ne ... ali pišemo, veselimo se, ljutimo se, uživamo.... i šta sve ne..... no zaboravljamo kako je život lijepa stvar... i kako mnogi neće nikada više biti u prilici da kao mi ovdje,.. pa i virtualno (i stvarno) grintamo na ovo ili ono. Za neke stvari čovjek ima samo jednu priliku.... iskoristimo je!!

o kosjenki i regoču, 13.06.2008. 20:49 neka tebe.

pupak svijeta, 14.06.2008. 10:58 Odmori se, zaslužio si! Tako se zova ona serija. A onda se epizoda završi i ... ti se vratiš. Jer, moraš se vratiti.
Trebaš nam!!

Destination Unknown, 15.06.2008. 15:07 već sam pomislila da ćeš izbrisati blog...nemoj. ostavljam ti pozdar i pusu... ;)))

Haračenje nad džepovima vozača

11.06.2008.

Američki film “Samci” (Singles), zasigurno pripada među one čije me reprize na TV-u uopće ne smetaju i koje mogu s guštom odgledati više puta, ne samo zbog toga što se žanrovski može svrstati u moje omiljene “romantične komedije”, već i zbog ugodne, neobavezne atmosfere, koju uz sjajne glumce upotpunjuje glazbena podloga izvrsno dočaravajući atmosferu devedesetih godina prošlog stoljeća u američkoj grunge-prijestolnici, “kišnom” gradu Seattlu. U biti, priča je dosta jednostavna i nimalo pretenciozna – film prati šestero mladih ljudi na pragu “ozbiljnog” života koji stanuju u istoj zgradi i čije se priče i svakodnevne životne situacije isprepliću i nadopunjuju.

No, danas mi nije namjera baviti se filmskim recenzijama, ali dobro se sjećam lika kojeg je glumio Campbell Scott, mladog ambicioznog stručnjaka koji je radio u nekakvom urbanističkom birou i sjajno razradio ideju uvođenja vlakova u gradski promet koji bi u tom slučaju omogućili bolji protok i značajno smanjili gužve u centru grada. Sve je to bilo divno i krasno zamišljeno, ali gotovo svi prijatelji kojima je on izložio svoju ideju imali su isti spreman odgovor:

- Zašto bi odlazio na posao vlakom?
- Bilo bi brže, jeftinije i jednostavnije. I naravno - ne trebao voziti auto…
- Ali ja volim svoj auto!

Da, imam osjećaj kako definitivno postoji neka tajna veza, možebitno i sirove strasti, čak žešće od onih nogometnih, u tom famoznom odnosu između ljudi, to jest vozača i automobila. Ljudi naprosto obožavaju svoje aute!

Zašto?
Prvenstveno zbog toga što nam automobili daju osjećaj slobode, komocije, mobilnosti i sigurnosti u isti mah, pa je onda sasvim logično očekivati kako će se u ovim svakodnevnim poskupljenjima i divljanjima cijena prosječan, ne samo Hrvat već i “običan” građanin ostatka svijeta, najteže odricati upravo udobnosti svojih limenih ljubimaca.

Naravno, nećemo smetnuti s uma kako nam automobili ne služe za bezvezno vozikanje okolo-naokolo, već je automobil u današnjim vremenima postao više nego nasušna potreba.
E sad, zašto ja ovo uopće pišem?
Nisam siguran kako stvari stoje u drugim zemljama ali pretpostavljam da nisu bitno različite od situacije u Hrvatskoj. Naime, naši vrli vlastodršci mudro su zaključili kako se ta začudna čovjekova strast prema automobilima može i te kako dobro naplatiti, pa su upravo među populacijom “vozača motornih vozila” našli idealnu kravu muzaru za punjenje državnog i ne samo državnog proračuna.

Jer naravno, puno je teže otkrivati i procesuirati utajivače poreza, po njihovim sposobnostima gotovo je nemoguće suzbiti crnu i sivu ekonomiju pa naposljetku ostaje najelegantnije rješenje – opandrčiti financijskom toljagom po vozačima!
Kupiti vozilo danas je postala gotovo najlakša stvar u svoj ovoj priči, bez obzira na sve namete, zamete, trošarine i grošarine koje opterećuju njegovu cijenu. A gdje su još radosti oko osiguranja, tehničkog pregleda, naplate cestarina, naknade za okoliš,brokoliš I kiseliš, troškova za ovo i ono, kao i onih iritantno glupavih naljepnica. O cijenama goriva, a pogotovo o udjelu poreza, poreza na porez, dodatnih nameta i trošarina na porez na porez na porez, cvrkuću već i vrapci na grani.

A što reći o novom pompozno najavljivanom zakonu o “Sigurnosti na cestama” koji ovih dana čeka svoju primjenu? Od silne i velike “sigurnosti” najsigurnija činjenica jest upravo ta da će nas kažnjavati i besramno oderati ne samo zbog prekoračenja brzine već i zbog nepropisne frizure, loše vezane kravate, smrdljivih nogu i tko zna zbog kakvih još sve ne razloga…
Daleko od toga da nisam za to da se divljaci u prometu najstrože kažnjavaju!

Ali – nemojmo biti naivni, svima nam je i više nego dobro poznato kako oni mangupi koji rade najviše problema i prekršaja, vrlo lako pronalaze poznanike, rođake i prijatelje upravo u “institucijama sistema”, koji će vrlo rado priskočiti u pomoć ovim nadasve “nepravedno” osumnjičenim mamlazima i na koncu priče, od svih tih silnih kazni od njih neće dobiti niti jedne lipe.

Ako ste već promislili da auto najviše košta dok je u pogonu, opet vas moram brutalno razočarati!
Zar ste smetnuli s uma sve one muke, nerviranja i troškove oko parkiranja i garažiranja!? Upravo taj famozan “parking”, omiljena je zanimacija i izvor crnih fondova lokalnih moćnika kao i mračni predmet želja koji nerijetko nastoje zabarikadirati sve moguće prometnice i mahnito naplaćivati zauzimanje svakog centimetra kvadratnog prostora gradskih površina od nasrtljivih građana. Takva politika iznjedrila je čitavu novu kastu koja ogromnim koracima hita prema najcjenjenijim i najuglednijim društvenim krugovima. To su pogađate oni “djelatnici” odjeveni u fluorescentne prsluke koji naplaćuju parkiranje, a pogotovo oni koji neprestano pogledavaju na kazaljke sata potajno se nadajući da ćete upravo vi biti onaj nesretnik koji će za minutu-dvije zakašnjenja po isteku “carskog” vremena ostati prilično osiromašeni
Naravno – u prvom redu zbog drskog građanskog neposluha!

Na žalost, ovoj tužnoj priči o haračenju džepova vozača još se ne nazire kraj.
Svake godine, i to u pravilu s nailaskom toplijih dana, kao neizostavni dio kolorita “male zemlje za veliki odmor” započinju bezbrojna prekopavanja, rušenja, premještanja i ostale raznorazne građevinske perverzije, kojima je izgleda osnovni cilj unošenje totalnog kaosa i zbrke među vozače koji su i tako već na samom rubu živčanog sloma, a kao usput i na sve ostale neupućene građane. Vjerojatno su vam i previše dobro poznati prizori kada se jedna traka ceste zatvara za sav promet koji se onda preusmjerava naizmjenično na ovu drugu, bolje reći jedinu preostalu traku s priručnim semaforima. Na žalost ili na sreću - ne znam tko programira te famozne idiotske semafore, ali sam milijun posto uvjeren da bi taj posao neizmjerno bolje obavio prosječni Bušman s ruba pustinje Kalahari unatoč činjenici da u svome životu nikada semafora vidio nije.

Izvođači radova su tek posebna priča. Brzina puža golaća supersonična je fantastika za naše “rovokopače”. S priličnom dozom sigurnosti mogu iznijeti pretpostavku da brzina izvođenja takvih radova nije veća od jednog metra rupe/rova/ kanala po danu! Pa sad vi računajte!
I što je najgore – nikad, apsolutno nikad nisam vidio da su “odgovorni” predvidjeli neke alternativne pravce, privremene zaobilaznice za vrijeme izvođenja takvih “neizbježnih” radova. Jer što se sad događa? Formiraju se ogromne kolone automobila jer naravno – promet jednom trakom naizmjenice uzrokuje neopisive gužve i krkljance. Deseci, nerijetko i stotine automobila rade na minimumu i pomiču se mic po mic. I sad, možete li zamisliti koliko se tu ultraturbo skupog goriva nepotrebno troši!? Koliko tona ispušnih plinova odlazi u zrak? I koga je briga za to? Nikoga! Vrag odnija i prišu! Lako ćemo!
Najvažnije je da se troši. Trošarine naše svagdašnje!

Znam da će se mnogi pomisliti kao ovo sve i nije tako loše i da je bolje ako se već mora, da taj danak u zlatu, bolje reći harač u kunama, plaćaju ponajviše oni koji imaju! A oni koji imaju, po toj nakaradnoj logici - to su upravo oni koji voze automobile!?

Okanimo se takvih i sličnih kvazi-soc-realističnih klepetanja. Svi znamo da je automobil odavno prestao biti luksuz, suvremeni način života bez njega, jednostavno je nezamisliv, sviđalo se to nama ili ne. Daleko od toga da ne bi bilo poželjno da ljudi općenito manje voze svoje automobile, da više pješače, bolje koriste gradski prijevoz, voze bicikle… Apsolutno to podržavam!
Ali…nije li znakovito što takve ideje i inicijative nikada nećete čuti od “haračlija”!?
Oni se i tako vozikaju u svojim službenim crnim limuzinama, ne mareći previše za naše muke i u svakom slučaju - zna se na čiji trošak!

komentiraj (20) * ispiši * #

Tražeći sebe, 11.06.2008. 07:53 uh evo meni jedne dobre teme za rano jutro....
Jucer sam vozeći se na OMV-ovu benzinsku u Dujmovači razmišljala o cijeni goriva i o radovima na cesti tijekom turističke sezone. Neka bude benzin 12 kn ali neka se za tu lovu vozimo na normalnoj cesti a ne na ovim rupama koje se krpaju iz godine u godinu. I definitivno mogli bi napravit svi ponešto - ako nećemo nanoge ili biciklom mogli bi se dogovoriti s nekim pa se voziti barem u paru na posao....ovako kad na brzinu pobrojim...mislim da je prosjek jedan vozač po autu

čiovka, 11.06.2008. 08:22 Dobro te iznervira oni semafor put doma!
Nije ništa bolje ni na moju stranu, ali mi čak imamo alternativni pravac. Ali da vidiš ludnice kad se radi , kopa, betonira, stavljaju cijevi a vozači uza sve to oće doć prid vrata dućana!
A tek veliki most.... nisu imali kad skidat oni asfalt i popravljet!

zveki, 11.06.2008. 09:39 Ne se živcirati...Sjediš fino u autu na +30, klima ne radi, slušaš muziku i uživaš...

Bugenvilija, 11.06.2008. 10:53 Najavili su da će cijena dizela ovo ljeto doseći euro i pol. Sad ti meni reci ko je tu lud, a svi znamo da se dizel radi od otpada. Dovraga i bestraga!

pupak svijeta, 11.06.2008. 12:34 Živjeli vlakovi!!!
Evo, ja sam sad "vlačni" putnik, svako jutro u 6 h i 3 minute se stiskam pod maglovitim ježurcima moslavačkog jutra, skupa sa svojim sup(a)utnicima, čekajući da stigne (i zamisli, nikad ne kasni!!!) brzi za Zagreb, i vozim se kunjajući, čitajući, razmišljajući.... Otkako sam unaprijeđena iz vozača u putnika, preporodila sam živce, a moram priznat, i guze stanu u konfekcijski broj manje.... ;-)

x, 11.06.2008. 12:50 x

Peška, 11.06.2008. 12:54 sve si reka, niman šta nadodat. osin da je moj limeni ljubimac uvik žedan, ja mu svako jutro milo tepan i dajen mu na kapaljku da ne pokvari želudac. jerbo da ga nakljukan ovako jadan nenavika na pun stumak, stonasto bi dobija proliv! p.s. šta se tiče kapelina :-)) stvar i je u kapelinu! i to kacigi, šljemu, vrčini koju moran nosat okolo ako mislin ostat na poslu. teška vrimena, nije za zajebanciju!

Juliere, 11.06.2008. 14:44 evo kod mene dizel vec 1.5
parking 1 euro / sat u rimu
javni prijevoz ne funkcionira
biciklom se ne moze
pa ti vidi

latte macchiato, 11.06.2008. 15:59 kad su svi već komentirali cijene goriva i parkinga, ja ću, za promjenu, komentirat spomenuti film - odličan je!!! :)))
(snimljen na videu, odgledan dvoznamenkasti broj puta... )

dalmacija moja inspiracij, 11.06.2008. 17:57 oni semafor ina istočnome i zapadnemu ulazu u trogir su se mogli izbječ...da su se bili sitili probit malu zaobilaznicu uz more...na istočnemu dilu...sa dva buldožera se to mogo učinit u jedno popodne...i pitan se zašto nima nočnega rada ka ča je ovod u NL...gren nalit eurodizela...baj de vej...cina mu je taman ka u trogiru...ma ča je onima doli u glavu pa da je tako nabiju... dalmacija moja inspiracija

brod u boci, 11.06.2008. 18:39 @tražeći sebe: ma da barem imamo "normalne" ulice, ne bi bija problem ni pješice!
@čiovka: I ne samo semafor!
@zveki: Uživancija samo takva ;-)
@Bugenvilija: I sad mi koji vičemo i bunimo se, ispadamo blesavi!?
@pupak svijeta: Ha ha, sad si me podsjetila kako su ovi "naši", prije par godina, feratu od Kaštel Staroga do Trajektne luke priko noći prikrstili u "metro"!
@Peška: Jemaš prav, nemoj svaku moju obadavat ;-)
@Juli: Onda je parking u Rimu jeftiniji nego u Trogiru!? Još je vama dobro ;-)))
@latte: A fala Blogu da je netko primjetija i taj film!
@dalmatinac: To sam isto i ja reka! Zaobilaznica je mogla bit gotova u dva dana, pa neka kopaju onda cilo lito ako triba!

gustirna, 11.06.2008. 23:19 Šta bi tek bilo da svi voze max 40 na sat?
I motorizacija će doživit svoj kulmin, a nakon kulmina ide se šoto - i eto nas opet "na noge"!

turimti, 12.06.2008. 01:07 @juliere, bidno molo-jo plocem cilu noć(eto nisam mogla zaspati) kad sam pročitala kako je skup parking u rimu. nisi samo rekla kolika ti je plaća (ali iz pristojnosti ne insistiram na odgovoru)...
kad se budeš iskrcala u splitu sa trajekta i ako te potjera u wc, morat ćeš ostaviti bibi na parkingu cca 1 eur/sat, cca 10 eura/24 sata, a pohod toiletu uz uvjet da imaš sitnih, završit ćeš olakšana za 0,5 eura...

Koraljka, 12.06.2008. 07:30 Bagatela, znaš li odakle taj izraz ?
Aj vidi.

file, 12.06.2008. 08:25 Moj komentar mora u ovoj temi biti: No comment! Iako imam puno toga za reć, puno lipih stvari, ali ne smin....

umorno_oko, 12.06.2008. 09:06 Eto, da san sve od sebe, i danas doša na noge na posal, pa je udrila kiša.
Ne moreš protiv prirode :-(
E, i ka odgovor na tvoje pitanje, jema puno lipi stvari, ali ne smin kazat. E!
Uostalon, napisa san već sve u mome postu, bar ono ča smin reć ;-)

Mila, 12.06.2008. 12:23 A judi moji deru nas di stignu ...evo ima desetak dana da plaćan ulazak u grad....i to dva puta dnevno po 5 kuna........ujutro ostavin dite u vrtiću Vrabac u gradu--5 kn...... poslije kad ga pokupim opet 5 kuna.....pa jel mi se muž i ćaća za ovo borija......da me gule gulikože jedne neobrazovane.......

Bocaccio, 12.06.2008. 16:39 Sve je to donekle tocno no jedno i to najvaznije si zaboravio. A to je : Danas je sve business. Jednako tako business je imati ili nemati automobili, business je voziti ga ili drzati parkiranog i jos kojesta drugo oko njega. Sve se naplacuje.

I sada, kad se sve to promatra u tom kontekstu, jedino sto za neke mozda nije business nego zadovoljstvo a za druge je business ali mozda i zadovoljstvo je blogiranje.

Uzivaj i vozi svoju krntiju kao sto i ja vozim svoju,
Bocaccio

snoopyshist, 13.06.2008. 11:09 Ja ću si kupiti rikšu mejd in čajna. Samo mi fali ljudski faktor koji bi bio spiritus movens iste. :)

Juliere, 13.06.2008. 12:34 @turimtikitu, u Splitu idem na noge od centra do Splita3 i natrag, bez da uziman auto za ic popit kavu ili kupit kruv u obliznji ducan kao sto rade mnogi... u Rimu se ne moze na noge, a udaljenosti su takve da sva ta moja placa moze otici na gorivo kako bi dosla do posla i vratila se doma. pa ti vidi zlato moje
nije problem parkinga nego cijene goriva sta sa sobon nosi skupocu

Zrmanja (ipak) postoji!

09.06.2008.

Unatoč mnogim atraktivnim događanjima kojima smo izbombardirani ovih dana, a za koje nema sumnje da su od krucijalne važnosti za budućnost starog kontinenta, posljedično čak i šire, naša mala ali hrabra i odabrana ekipa odlučila je donekle prilagoditi svoje aktivnosti novonastalim okolnostima ali u svakom slučaju ostala odlučna da s našeg puta ne skrećemo.

Kako se približavaju dani vikenda, tako je sve prisutnija koncetracija SMS poruka u stilu «di se ide u nedilju?». Ne znam ni sam čime sam zaslužio takvo povjerenje, ali u zadnje vrijeme ta pitanja se najčešće adresiraju na moju malenkost. A kad je već tako, onda mi nema druge nego pokušati opravdati povjerenje svojih vjernih sljedbenika.

Duboko svjestan činjenice da nam u životu ne mogu baš sve stvari uspit iz prvoga puta, a dodatno potaknut prošlojesenskim neuspješnim traženjem rijeke Zrmanje kad sam zgranut do bola i u stanju krajnje nevjerice zavapio kako «Zrmanja ne postoji», ideja za ovonedjeljni izlet nametnula se praktički sama. Danas ponovno tražimo zelenu Zrmanju...
Oliti "Dzrmanđu" kako bi je nazvali pojedini nadobudni loši govornici broken-englisha...

Naime, prošlog puta sam uvidio kako se ponekad, držeći slijepo neospornih činjenica, začudo može doći do sasvim pogrešnih zaključaka. Stoga sam ovog puta odlučio da ne tražim rijeku od njezinog izvora pa dalje i dolje prema ušću, već sam za prvo odredište odredio gradić za koji smo dobili više nego pouzdane informacije da rijeka Zrmanja gotovo svakodnevno prolazi kroz njega – Obrovac.

Doduše, i ovog puta mi je dodatnu ali sasvim nepotrebnu zbunjozu donijela činjenica da je na benkovačkom raskrižju, putokaz prema Obrovcu usmjeravao na suprotnu stranu!?
Slijepo vjerujući vertikalnoj signalizaciji unio sam dodatnu nervozu među ekipu koja je već počela prilično glasno negodovati, a u jednom trenutku sam čak posumnjao u vlastitu moć zapažanja i rasuđivanja. Već su mi se u glavi počele vrtjeti zlosretne misli kako Zrmanju ni ovog puta neću naći. Na svu sreću, vrlo brzo smo uvidjeli da je moj odabir rute bio i više nego ispravan jer je ona «normalna» i najkraća dionica od Bankovca do Karina bila zatvorena zbog radova. Moj autoritet vođe puta i vodiča u nepoznato, ipak je ostao nenarušen unatoč ne baš jednostavnim iskušenjima!

Ubrzo stižemo iznad kanjona u kojem se udobno smjestio Obrovac, spuštajući se serpentinama i već nakon prvog značajnog pogleda konačno možemo odahnuti – evo je, znači istina je, Zrmanja zaista postoji!

Super, sad nam samo preostaje da na licu mjesta smislimo plan kako dalje. Vrimena nemamo za bacanje jer nam je termin povratka strogo zadan – najkasnije u 17 i 55, a razlog, vjerujem da nije potrebno posebno obrazlagati. Dodatno nas je zaintrigirao i izletnički brodić vezan uz rivu. Malo okom više skokom eto nas za tili čas u jednoj agenciji.
- Dobar dan dobar dan
- Je li ono tamo brodić vaše agencije?
- Da da kako ne?
- Eeee pa mi smo zainteresirani!
- Za što?
- Pa za vožnju kanjonom...
- Koliko vas ima
- Hebote koliko nas ima...Evo nas pet...
- Samo pet?
- Pet?
- Hmmm....u tom slučaju ne bi išli tim brodom nego jednim manjim
- Ma nema problema, evo mogu ga i ja sam vozit..
- He he, vjerujem vam, ali ne može to tako, imamo mi našeg «kapetana»

A "kapetan", zbunjeni rmpalija u drečećo žutoj majici sidi stisnut do nje ka drvena Marija i moli Boga da odustanemo od našrg nauma jer ko je vidija da ga sad uznemiravamo i zawebajemo tamo nekakvom vožnjom po Zrmanji a utakmica počinje za samo pet-šest uri...

- Pa dobro, koliko bi nas to došlo? – ne odustajem
- Osamdeset i pet kuna po osobi...
- Poasti miša, osamdeset i puta kuna, ništa sad, odustajemo od broda, možemo mi i pješice. Imate li kakvu preporuku?
- Možete recimo do starog grada i prvog slapa na kojeg naiđete – Jankovića buka!
- Odlično!

Osokoljeni (ne)uspješnim pregovorima i slijedeći uputstva ljubazne djelatnice turističke agencije, ostavljamo Plavu Pticu kod starog napuštenog autobusnog kolodvora i krećemo pješice uzvodno rubom rijeke. Staza koje je prilično ambiciozno krenula, sa svakim novim korakom postaje sve uža i neprepoznatljivija. Možda se čak i ne bi mogla okarakterizirati pravom pješačkom stazom, ali u svakom slučaju, moja ekipa sazdana je od prilično čvrstih elemenata.
Uostalom, ako ovim stazama može koračati Winetou, nismo ni mi ništa slabiji!

Čim smo se odmaknuli malo dalje od blagodati civilizacije, kao da smo ušli u poseban mikrosvijet.
Zelenilo rijeke i surova ljepota kanjona kao vizualna kulisa, pjev ptica i krikovi nekih nepoznatih stvorenja kao zvučna podloga i naposljetku – bujna i mirisna vegetacija kao aromatični dašak "divljine"...

Osjećaji su slični kao i na onom famoznom kanjoningu na Cetini, ali ovog puta ipak ne glumimo komandose u neoprenskim odjelima već mirno ali ustrajno preskačući mnogobrojne zapreke napredujemo prema našem cilju. Koliko je udaljen i kako točno izgleda naš cilj – nemamo blagog pojma! Uviđamo da nam karta Parka Prirode Velebit koju smo jedino uspjeli nabaviti i nije od velike pomoći, ali u krajnjem slučaju – ko to more platit...
Na osjećaj avanture mislim dakako, ne na dobro označenu kartu...

Nakon dobre ure pješačenja, naš Duje već pomalo grinta i izražava sumnju da ćemo se uspit vratiti do početka utakmice, a za nevolju, našeg cilja još uvik nema. Hrabrim i sebe i ekipu "ma evo, to mora bit tu negdi, odma iza ove okuke"

A baš za nevolju, iza takve tipične riječne okuke, u pravilu se nalazi još jedna okuka, pa još jedna, pa još...
Ipak, nebrojeno smo se puta do sada uvjerili kako sreća prati hrabre, tako da mi je osluškivanje huka buka iz daljine i pogled uzvodno samo tren nakon toga, konačno donio veliko olakšanje...evo nas!!!

Jankovića buk, posljednji je u nizu slapova na Zrmanji, ali eto, budući da mi danas idemo suprotnim smjerom, mi ga smatramo prvim, jednim i jedinim. Barem za ovaj put...

Ruševine starog grada Obrovca i ostaci vodenica još uvijek stoje kao prisjećanje na «bolju prošlost», a kao trn u oku, gotovo na samoj sredini toka stoji nakaradna betonska kašeta koja je nekoć vjerojatno služila za kaptažu vode
Ipak, nepotrebno se obazirati na takve tričarije jer su ljepota krajolika i huk slapova više nego dominantni i debelo zasjenjuju sve ostalo. Danas ćemo se ipak ovdje zaustaviti jer nema sumnje da Zrmanju treba uzimati kao lijek – brižljivo dozirano i u pravilnim vremenskim razmacima ofkors.

Pogledavajući uzvodno prema začudnim kombinacijama sivila krševitih litica kanjona kao i stalnog prelamanja plavetnila i zelenila rijeke, ne mogu se oteti osjećaju da se tamo kriju još mnoge i veće ljepote, ali...

Iako je rijeka ispod slapova bila prilično hladna, 'amletovska dilema tipa «bućnuti se ili ne», sasvim se logično nadvila se nad naša krhka bića kao Damoklov mač, ali dajući prednost razumu pred osjećajima i uzimajući u obzir kako nam egzibicije takvog tipa danas nisu odveć potrebne, mudro smo zaključili kako ćemo proritet dati aktivnostima ponešto drugačijeg karaktera.

Stoga se hitro i poletno vraćamo istim putem natrag, a pogled na sat nam drsko pokazuje kako sad više nema nikakve šanse da se vratimo doma prije početka velikog meča. No čak ni to ne predstavlja razlog za nezadovoljstvo jer smo promptno i odlučno prešli na plan B kojeg smo naravno i realizirali pa smo svoje urlike, zvižduke, strepnje i strahove podijelilli zajedno sa brojnom publikom u obrovačkom hotelu «Kanjon Zrmanje». Ostatak ove priče znate...

Na samom kraju dana, ostalo mi je još samo toliko koncentracije i snage da sve svoje "indijance" počastim mojim najnovijim kulinarskim specijalitetom – toplim sendvičima od tunjevine...mmmm....

Oćete recept?
Mmmmm...ožda vam i odam tajnu...jednog dana...ali ne još!

komentiraj (15) * ispiši * #

gustirna, 09.06.2008. 14:05 Jes, bar da je na slikama vidim! Čujem da postoje raftinzi niz Zrmanju, valjda u onom gornjem toku. Haha, šta bi Duje grinta još da ste išli mojim spuževim koracima!! :-)))

zveki, 09.06.2008. 15:17 Da, da...Lijepa je Zrmanja. Pogotovo je lijepa dok se voziš pasarom, al moraš pazit da ne ostaneš bez propelera (desilo nam se pa znam kak to zgleda). Dobro je da se niste okupali jer se ne bi dobro proveli. Hladna je i na +35. Ja se kupala na ušću i požalila. Zna biti i gadna kad puše vjetar, a i moraš paziti da se ne voziš preblizu stijena (poginuo je prije par godina jedan iz Novigrada kad mu je komad stijene pao na glavu)...

latte macchiato, 09.06.2008. 17:35 prekrasno, baš lipo si proveo nedjelju.. :)))
ali kako to da nema winnetoua na nijednoj slici??! ;))

Big Blue, 09.06.2008. 19:02 Izvrsno otkriće. :-) S obzirom na to da sam već tko zna koliko puta o tvojim postovima ovakve vrste napisala komentar kako je sve to lijepo, rječito i slikovito - kak' je red (uostalom, to se od tebe već i očekuje), počela sam uočavati neke općenito i životno primjenjive misli i ideje... Pa recimo...kao ono da moramo biti svjesni činjenice da nam u životu ne mogu baš sve stvari uspit iz prvoga puta, pa onda kako se ponekad, držeći slijepo neospornih činjenica, začudo može doći do sasvim pogrešnih zaključaka i...ima toga još... A i ja sebi nađem zanimaciju... ;-)))

Vinci, 09.06.2008. 20:37 eeee...tribali ste produžit od Obrovca prema Gračacu i onda skrenit u Golubić (kojih 5 km od križanja). tu se staza preko Vratoloma (nije tako strašno ka šta govori ime) spušta na ušće Krupe u Zrmanju, pa onda kreneš uzvodno uz Krupu koja je neuporedivo lipša i uzbudljivija od Zrmanje u njenom donjem toku. vidili bi 12-metarski Babin slap, čudesni Kudin most, uski, duboki kanjon Krnjeze (pritoke Krupe)... lipota svakog novog prizora zasjenjuje prethodni. a sad imaš i uređenu i velikim dilom markiranu stazu. stoga ih drugog puta povedi ovim putem i bit će ti zahvalni do groba. iako sam siguran da su ti i nakon ove lipe ture zahvalni do groba :))

čiovka, 09.06.2008. 22:56 I ja kažen da nemogu sve stvari uspit iz prve!
A di se ide u nedilju? :-)))))

brod u boci, 09.06.2008. 23:04 @gustirna: Ja sam iša prvi da bi rastira beštije ;-) a oni su išći više kolafjaka i paćifiko. Taman tvoj ritam!
@zveki: Bilo bi najbolje napravit jednu turu kajacima,mislim da bi to bila prava stvar!
@latte: A znaš li zašto nema Winetoua!? Pa on je uslika ovo sve :-)))
@Big Blue: Vidiš, ti najbolje uočiš da to nije samo ono " di sam bija, šta sam pija, šta sam ija" :-)))
@Vinci: Znam, sve znam, proučija sam te staze i bili bi ih sigurno "odvalili" da nije bilo utakmice. Ali nema veze, to nam ostaje za slijedeći put!
@čiovka: Eeee, tek je ponediljak, planovi se kuju tek od sride pa nadalje ;-)))

primakka, 10.06.2008. 07:59 jeste li mi vidili kornjaču zrmu negdi u tim krajevima? prošloga lita mi se izgubila, šmrc...

londra, 10.06.2008. 10:41 puno lipo,pa da ste i zakasnili na utakmicu ne bi bila grijota

dalmacija moja inspiracij, 10.06.2008. 17:05 test...komentari mi ne ostaju...test... dalmacija moja inspiracija

Shelly Kelly, 10.06.2008. 18:37 ma je. taman sam mislio da ima kutak, kud ću možda - ! - ipak prije Tebe dospjet' (a da nije u busu havea).
ovo drugo, recept - obzirom da još nisi ni o curi iz pekarne prozborio, mogu mislit'... ;-)

Elyca, 10.06.2008. 21:35 to je bilo ...1982...(ja mislim...godina + ili -, ) kad sam ja dovela brod u Karinsko more...da se preko Karinskog mora vozi kanjonom Zrmanje do Obrovca...i onda su u mene i u sve ostale gledali ka u manijake....al priznaj da je prekrasno
i daj recept!!! ...plsssss :-))

Elyca, 10.06.2008. 21:35 evo bit ću dobra i neću zauzest komentar br 13....a sad di je recept???

Big Blue, 10.06.2008. 22:25 Došla sam pružiti potporu Ely. Možemo li sad dobiti recept? Može li, može li, hmmmm? ;-)))) Trep, trep... ;-)))

brod u boci, 10.06.2008. 22:39 @odmak: Ugledali smo nešto nalik na brontosaura, ali sumnjam da je tvoja kornjača toliko narasla!
@londra: A šta'š triba pokušat napravit da su svi siti i koze na broju ;-)
@dalmatinac: Aj, uspilo je!
@Shelly: he he, to je moj original, nema veze sa curom iz pekare ;-)))
@Elica i Bigica Bluica: Ništa na daljinu! Pozivam vas obe u moj skromni dom pa ću vas počastit "na licu mista" ;-)))

Samo pozitiva...

07.06.2008.

Gospe moja kakvi su ovo ludi dani zaredali…
Kiše, nevere, poplave, gromovi, krupe, remonti bloga, ajme majko čega sve nije bilo. Sve je prošvikalo, poludilo, strah te otvorit novine, pogledat televiziju, pršti na sve strane sve gore od gorega…

Oni ludi francuski likari i profešuri plove u konvoju po Jadranu od otoka do otoka ka kažnjenička bojna. Di god dođu samo pravu barufe, nerede, škerce. Ugledni poduzetnici pritu “nevinim” poglavarima, ugledni zločinci, pardon ratni "heroji" pucaju pištoljima po susidstvu jer im se ne sviđa mužika, pa ljudi moji šta je ovo došlo na svit, pari mi se da cila država puca po šavovima…

Da, i sad bi valjalo ka ono o tome nešto napisat, dat svoje mišljenje, po mogućnosti dobro ih izgadit, izvriđat sve po redu kako je god ko šta zaslužija. Moga bi, ali eto neću!
Meni je palo na pamet nešto dugo.
Za istinu reć, palo mi je to dosad na pamet barem mali milijun puti…
I opet se pitam...
Di su dobre vijesti?
Di su dobri ljudi?
Nije vrag da ih nema!?
Ima ih, ima, samo navodno takve stvari nikoga ne zanimaju…
Navodno…

Evo danas je već petnajst godina prošlo od onega nesriknjega dana kad smo izgubili jednoga velikoga čovika. Kolosalnog čovika – Dražena Petrovića…

...Život leti, kapetane
mladost biži, a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude

Svoju si dobrotu ostavija svima
Šibeniku svome zlato s Baldekina...

E moj kapetane…bija si sportaš i radnik i vođa i sve najbolje šta je uopće u jednoga čovika moglo stat…
Pa se mislim i beštiman…kako je život okrutan.
Dok čovik živi, ma kako bija uspješan, dobar, pametan, uvik ćemo mu pronalazit neke mane, falinge, potajno se nadat kako će kad-tad upast u koju trapulu, kad će pokazat svoje pravo lice.
Ako mu baš ništa ne uspijemo nać , onda ćemo ga lagano ignorirat, ka ono – neš ti njega i tako to…
I onda iznenada dođu takvi dani, dobri ljudi nam odu ća, a iza njih ostane ogromna praznina. Cila jama, bezdan, kanjon, ugasli vulkan praznine…
Ali danas ne mislim pisat o praznim prostorima i ugaslim vulkanima.
Oću reć nešto drugo.

Želim danas spomenit neke ljude koji su na sriću svi živi i nadam se koliko-toliko zdravi i koje po mom osobnom izboru, komodno mogu uvrstit u kategoriju “dobrih” ljudi. I to ću spomenit samo desetak njih koji su mi prvi pali na pamet, jerbo kad sam malo dublje uronija u ovu problematiku vidija sam da ih na svu sriću ima puno puno više. Nije ovo nikakva top-lista, niti sad tvrdim da su ovo hodajući sveci Bože moj, svi mi imamo dobrih i loših strana, ali eto, zašto opet i iznova ne spomenit ljude za koje mislimo da su pozitivci, da dobro rade svoj posal i da nas svih njihovo umjeće i prisutnost na neki način oplemenjuju…

Evo ka prvi mi pada na pamet legendarni barba Joža Horvat. Književnik, moreplovac, autor antologijske “Bese”, riba iz Kotoribe, idealist, sanjar koji je većinu svojih snova ostvarija, čovik koji je na najbolji način pokaza kako more nije privilegija samo onih koji su uz njega rođeni i odrasli već da more teče čovikovim žilama di god se on nalazija. Joža Horvat ima devedeset i tri godine i ovom prilikom mu samo mogu skinit kapu i reć:"Barba Joža, evala vam bilo!"

Postoji jedna cura koja me svaki put fascinira snagom života, pozitivnim razmišljanjima I nevjerovatnim postignućima, a ona se zove Ana Sršen. Djevojka koja je na najbolji način pokazala kako je “invaliditet” relativnan pojam. Između svih ostalih zadivljujućih stvari koje je napravila u životu, naša Ana vodi na bazenima zagrebačke “Mladosti”, školu plivanja za dicu s tjelesnim i mentalnim oštećenjem.
Volonterski a kako drugo...
Ana, ti si moja heroina!

Don Ivan Grubišić, svećenik je kojemu je istovremeno najveća i vrlina i mana, činjenica da je čovik isprid svoga vrimena. Čak i ja kao “praktični nevjernik” u ričima Ivana Grubišića uvik nalazim istinu i mir.
Don Ivan je pravo oličenje svećenika ne samo za 21. već i za 22. stoljeće i to mu je više nego dovoljno da bude “sumnjiv” za mnoge sumnjičavce.
Virujem da ga ništa neće pokolebat...

Neki misle da je Danijela Trbović zločesta. I to samo zato šta suvereno vodi kviz “Najslabiju kariku” i tamo ka ono nešto vriđa ljude. E sad, ja mislim skroz drugačije i to ne samo zbog toga šta mi Danijela nije dospila reć – “vi ste najslabija karika”. Danijelu smatram voditeljicom broj jedan na svim “dalekovidnicama". Bistra, snalažljiva, elokventna, duhovita, masu puta i na svoj račun… Go Dani, go…

Željko Mavrović, "šaka sa Srednjaka"…Uza sve ono šta je napravija u svojoj sportskoj karijeri, samo mu je pinkica falila da onoga Lenoxa Lewisa opandrči po nosu kako je zaslužija I složi ga sa zemljom.
Kad bi ga čovik vidija onako jakoga (Željka, ne Lenoxa!), sa onom ludastom frizurom pomislija bi – o đizs koji je ovo grubijan!?

A kad ono – ljudina samo takva!
Željko je čovik koji je uvik zna imat miru u svemu i u pravom trenutku zaključit kad je dosta. Zarađene šolde nije baca uludo na sve strane ka najveći dio drugih bivših boksačkih bombardera. Život na selu, proizvodnja ekološki uzgojene hrane, aktivnosti u humanitarnim akcijama, više vride nego deset titula svjetskog prvaka u svim mogućim verzijama…

Priznajem, na Leonu Paraminski slab sam za pozvizdit, pa moga bi reć da mi je ona jedna od najdražih glumica nove generacije. Lipa, talentirana, bjonda, šesna, sputna, ne znaš di je bolja, u teatru ili na filmu…
Samo je jedna… Leona…
Da je negdi blizu Hollywooda, siguran sam da bi vrlo skoro postala popularnija od Anđe, Scarlett i Gwinete zajedno.
A ovako je samo naša. I neka je!
Leona, Leona…

Znate li ko je Ivica Badurina?
Ne znate!?
Niste nikad čuli? E, nije ni čudo…
Ako pažljivo pogledate snimke sa onog znamenitog koncerta dalmatinskih klapa na Poljudu iz devetog miseca dvi ijade i šeste, onda možete zapazit kako kamera pritajeno vata jednog čovika suznih očiju i to za vrime dok Crikveničani pivaju “Vilo moja” a malo kasnije i Šibenčani “Da te mogu pismom zvati”. E, ako niste znali, upravo taj čovik suznih očiju vam se zove Ivica Badurina i baš on je autor ove dvi prilipe, božanstvene, fenomenalne pisme…
I sad mi još recite…ma koji se to junak ne bi uzdrća i zaplaka od sriće kad bi čuja kako cili stadion piva pisme koje su izašle iz “tvoje glave”…

Iako se već dobro zna da sam slab na plavuše, daleko od toga da imam predrasuda i prema crnkama. Eto za primjer – Nina mi je jedna od najdražih i najzgodnijih naših pjevačica.
Nina Badrić ofkors!
Cura lipo izgleda, lipo piva, lipo se smije,duhovita je, simpatična skroz, ne izvodi bjesne gliste po pozornici na kojoj se uzgred budi rečeno, osjeća ka riba u vodi, ma jeste li ikad vidili oni mot kako pribacuje mikrofon iz ruke u ruku… nema šta, svako jutro uz Ninu je čarobno!

Puno sportova volim i poznajem, ali eto - u rukomet se nekoga vraga čak i razumim. Ne kažem da Igor Vori nije dobar igrač, ali za moj pojam, daleko najbolji pivot na svitu je Renato Sulić. E, ali kako neki ljudi imaju sudbinu takvu kakvu imaju, tako se obično dogodi ono šta se nikako nije smilo dogodit. Na vrhuncu svoje karijere Renato je nastrada ni kriv ni dužan ka pješak u prometnoj nesrići. Na svu sriću osta je živ, ali je oporavak bija težak i dugotrajan. Danas je opet vrhunski rukometaš, unatoč brojnim ozljedama i nevoljama koje ga i dalje prate. I umisto da ovome momku svi izlaze u susret, sad su ga se uvatili zawebavat kako se nije “propisno” javija likarima reprezentacije i ne daju mu igrat…Svašta!

Ajmo se opet vratit na morske staze. O Tonki Alujević, već sam pisa u ono vrime kad je bila promocija njezne knjige “Samo moru virujem”. Sve šta sam onda reka, moga bi i sad ponovit. Tonka Alujević – jedriličarka, svjetska putnica, poliglota, meštrica o’ mozaika, spisateljica, umjetnica, prava žena od mota (uz moju M. naravno). Najnoviji Tonkin pothvat (zajedno s njezinim Alenom) je put i sudjelovanje na velikoj smotri brodova u Brestu sa malim gucom koji se zove “Pol oriha”…

I pogledajte vi sad ovo!
Nisam njanci počeja, a već sam nabrojija deset naših vrhunskih ljudi, sve jedan bolji od drugoga.
A moga bi još ovako do sutra ujutro.

E sad, opet govorim, ne mislim da su baš svi navedeni u svemu naj naj naj svitu, da su to ljudi bez mane, samo su mi danas prvi pali na pamet, ali eto nije se loše podsjetit kako u "Lijepo našoj" i te kako ima pravih i pozitivnih ljudi.
I to ne samo među ovim poznatima i relativno poznatima, nego tu blizu, u našoj svakodnevici, na dva metra od nas.
Namjerno neću reć – među “malim” ljudima, jer taj pojam ne volim.
Ne postoje mali ljudi, svi dobri ljudi su veliki, najveći i važni…
Sitimo se toga u trenucima kad promislimo da je sve propalo…

Eto i na samom kraju da ovaj post ne bi bija “slikopisno” zakinut, donosim nekoliko friških razglednica s mora usikanih danas u periodu između dvi nevere…

Živili mi dobri veliki ljudi, di god se nalazili u ovim ludim vrimenima...

komentiraj (19) * ispiši * #

Big Blue, 07.06.2008. 19:03 Pozitiva... :-) Nažalost, sveprisutna je ta navika da se dobrima, uspješnima, pametnima uvijek pronalaze mane, ali njihova je veličina i u tome što su dovoljno jaki da nadvladaju poglede i podmetanja takvih sitnih duša. Da ne zaglibim u patetiku - reći ću samo da ljudi poput Dražena ostave neizbrisiv trag. Što se ostalih tiče - da sad ne nabrajam pojedinačno, lijepo si sve objasnio. I mogu samo ponoviti tvoj zaključak: Ne postoje mali ljudi, svi dobri ljudi su veliki, najveći i važni… Fotografije lijepe. Moji favoriti...što misliš, koje dvije? :-)

skaska, 07.06.2008. 19:16 ma ovo mi je falilo. fala ti. pet za izbor

turimti, 07.06.2008. 20:32 tako je to kada se živi u zemlji u kojoj slobodna d. donosi tek na 16. stranici prvu informaciju hvale vrijednu o zapošljavanju gluhonijemog kuhara kod keruma.
na naslovnici je velikim slovima upućena prijetnja zatvorom tvom gradonačelniku rožiću, spominju se drčni liječnici iz franacuske, profesor trenirao strogoću na učenicima, poštar pokrao stranca i tako redom...prije će se šterika ugasiti nego ćemo naći poštena čovjeka.ako ga i nađemo, susjedi će reći za njega da je to redikul...
za tvoje dobro, skloni sliku mališana da ne ispadneš pedofil...

MODESTI BLEJZ, 07.06.2008. 20:55 Stipe Božić! (moj mali doprinos ;0)

brod u boci, 07.06.2008. 21:11 @BIg Blue: Misliš koje dvije slike? Mislim druga i treća. Ili si mislila na osobe?
@skaska: E, to mi je baš drago...
@kita vilovita: Bemu...nikad kod tebe ne mogu procjenit kad se zezaš a kad si ozbiljan! Je li zbilja misliš da ta slika ima "pedofilski" karakter???
@Modesti: Apsolutno - Stipe Božić. Najveći, sve naj naj naj. Nisam ga stavija na ovaj popis samo zato jer je previše "moj". Pa da ne bi bilo "nepotizma" ha ha

ana, 07.06.2008. 21:57 blog ti je cool nadam se da ces mene posjetit na moj blog,http://inunmondodiverso-ana
.blogspot.com

gustirna, 07.06.2008. 23:28 Pozitivu i samo pozitivu triba gurat. Nekidan smo baš komentirali doma kako u novinama nema pozitivnih vijesti, zapostavljene su, nisu in.
Istaknija si prave ljude i slažem se da ih ima još. Njihova veličina je i u tome šta im isticanje ne znači puno, dovoljno im je da čine dobro. :-))

Big Blue, 07.06.2008. 23:32 Da, mislila sam na fotografije, bilo bi preopširno komentirati sve o osobama, a ti si već objasnio pa nema potrebe. ;-)

Koraljka, 07.06.2008. 23:34 Eh, Dražen...Stvarno je bija divan i isti uvik. Dite s naše i ljulje nije se ni trunku prominilo kad je steklo svjetsku slavu.
Nego, tekst Da te mogu pismon zvati napisa je Frane Bilić.

Tražeći sebe, 08.06.2008. 08:34 Dobri judi....ima ih

latte macchiato, 08.06.2008. 09:41 lipo, pozitivno, baš mi je to trebalo.. :))
želim ti dobro ovo nedjeljno jutro i da dan lipo provedeš u ugodnom društvu ;)

čiovka, 08.06.2008. 09:59 Preplavile su nas crne vijesti i zato je baš bilo lipo pročitat ovaj pozitivan post. Odabir dobrih ljudi i slika mi se sviđa! :-))))

Juliere, 08.06.2008. 10:31 uh i ja sam gustala citajuci ovaj post, iako neke ljude (meo colpa) iz tvog popisa ne poznajem.
dvd koncerta kojeg spominjes imam doma, mater poklonila... i dodju ti suze kad cujes kako cili stadion piva, a kamoli ne da je pisma tvoja.
ima dobrih ljudi, samo sto se oni nikada ne spominju.
na popis bi dodala i tebe, jer nas uvijek obradujes tekstom i prekrasnim fotografijama... a meni dodje nostalgija i jos veca zelja da se zauvik vratin doma.

Kašeta, 08.06.2008. 19:12 evala brode, ka da te moj komentar s donjeg posta potaka ! al meni je danijela ipak mrgud pa ti reci šta oš :)))

gogoo, 09.06.2008. 02:37 U zadnje vrijeme i ne čitam loše vijesti, nego samo dobre ,ali njih je teže naći. Dražen, a i Krešo su legende, od Irokeza volim kupiti kruh, a Jožina putovanja sam pratio još kao mali. Naravno, više ih je od 10, nego, kako to da nisi ni jednog našeg političara stavio, ili barem kojeg tajkuna, makar i domaćeg, he. Pozdrav sa sjevera

brod u boci, 09.06.2008. 06:52 @ana: Hoću, nema frke!
@gustirna: Slažem se, važan je onaj unutarnji osjećaj...
@Big Blue: Ou key ;-)
@Koraljka: Točno je da je Frane Bilić napisa tekst, isto ka i Vlasta Juretić za "Vilo moja". Badurina je autor glazbe...
@Tražeći sebe : NA svu sriću!
@latte: Upravo tako sam ga i proveja! Izvještaj slijedi ;-)
@čiovka: E tako te oću!
@Juli: Fala ti od srca Jule moja :-*
@Kašeta: Pari mrgud, ali viruj mi - nije :-)))
@gogoo: He he, razumimo se ;-)

makedo, 09.06.2008. 07:52 jako lipi post brode :) volim ovakve postove. e da ih je vise oko nas ;)

Suncokreta2, 09.06.2008. 09:06 Ma divan je ovaj post.. Baš si me nekako razvedrija, iako ne mogu reč da nisam bila vedra i prije čitanja....
Ali baš mi je nekako drago šta se razumimo, šta vidiš iste ljude, iste njihove osobine i isto ih doživljavaš...
Baš lipo, ajde živ mi i zdrav bija:-))

barakokula, 10.06.2008. 20:55 ova tvoja reportaza me je deboto utjesila i nekako mi je vratila viru da ima i onih posebno lipih individualaca,predivnih ljudi koji imaju uvik nesto lipo za rec i pokazat....bas si pravi pozitivac:-))

Svjetski dan zaštite okoliša(nja)

05.06.2008.

Ukoliko niste znali ili ste pak sasvim slučajno smetnuli sa uma, danas obilježavamo Svjetski dan zaštite okoliša.
Oh da, malo-pomalo, namnožilo se tih svjetskih dana za ovo i ono, pa će zasigurno mnogi primjetiti kako i nema prevelike suštinske razlike između recimo Dana planeta Zemlje, Svjetskog dana voda, Dana pješačenja, Dana biološke raznolikosti …

U svakom slučaju, ima dana za megdana u našem kalendaru i neka ih ima, uostalom svi ovi Dani s velikim “D” i tako su samo simbolični, jer bi o zaštiti i očuvanju svih nijansi Plavog Planeta, svi mi ponaosob trebali voditi računa svakog dana, svakog sata, svakog trena.
Ipak, Svjetski dan zaštite okoliša nije od jučer, ustanovljen je od strane Opće skupštine Ujedinjenih Naroda još 1972. godine na konferenciji o čovjekovom okolišu koja se održala u Stockholmu. Službeno se obilježava od 5. lipnja 1974. i to svake godine pod nekim novim motom.
Slogan ovogodišnjeg Dana zaštite okoliša je ”Kick the habit! Towards a Low Carbon Economy”.
Nisam nigdje do sada uspio pročitati službeni prijevod na hrvatskom ali manje-više svi znamo da bi slobodno prevedeno izgledalo otprilike: Odbacite (loše) navike! Podržite smanjenje emisije stakleničkih plinova”

Zaštita okoliša jedna je od onih tema u kojima smo svi deklarativno “za”, gotovo neupitna, više nego potrebna i koga god od nas pitate, svi će u pravilu spremno skočiti i reći : Kako ne, ja sam za zaštitu okoliša!
Ou kej, lijepe riječi je lako izgovarati i umilno slušati ali kad s riječi treba priječi na djela, e tu smo već malo tromiji i usporeniji.
Sa zaštitom okoliša slična je stvar kao i s dijetama. Svi smo (ili većina nas) svjesni da je takvo nešto neophodno i da moramo što prije krenuti s konkretnim akcijama, ali.. to se uvijek nekako odgađa za sutra, za prekosutra, za ponedjeljak…
Kao…ma ima vremena, evo sad ćemo, samo što nismo, samo da obavimo ovih par sitnica koje su nam trenutno važnije pa ćemo se onda zdušno bacit…
A-ha…

I na dijetu i na zaštitu okoliša.
O da!
Kako da ne!
Ne želim danas davati veleumne savjete što i kako svatko od nas može pridonijeti očuvanju svog okoliša, ali eto, nije naodmet prisjetiti se kako nas je današnji suvremeni način života već pretvorio u svojevrsne robote, fah idiote, stvarno ili lažno prezaposlene ljude, vječno u trci za nekim boljim sutra koje baš za dišpet nikako ne dolazi. Ajde budimo iskreni pa priznajmo sami sebi kako smo s godinama postali previše komodni, robovi potrošačkog načina života i konzumerizma, a sve to opet kao naplata i nagrada za svakodnevni mukotrpni rad. Pa ćemo na koncu vrlo rado sebe počastiti jako veeeelikim automobilom koji nam u stvari ne treba, ali Bože moj – neka vidi selo da se ima… Isto tako, izuzetno aktivno moramo pratiti trendove s mobitelima, laptopima, plasma televizorima, kućnim kinima, klima-uređajima i još milijun drugih neophodnih sitnica i krupnica koje sačinjavaju život naš svagdašnji. Ne razmišljamo o tome da sasvim nepotrebno trošimo previše energije, da stvaramo enormne količine otpada jer je gotovo sve što kupujemo zapakirano u jednu, drugu, treću, stotu vrstu ambalaže.

Zaboravili smo pješačiti, ne idemo na mjesta do kojih ne možemo doći automobilom, otuđili smo se od prirode, doduše stalno imamo u planu poći na izlet evo već idućeg vikenda, ali pretpostavljam da će opet nešto iznenada poremetiti te planove…
Udaljavanjem (i fizičkim i psihičkim) od prirode, izgubili smo naše, generacijama usađene i ugrađene instinkte i osjećaje, ne znamo više prepoznavati oblake, vjetrove, ne znamo se više orjentirati, razlikovati biljke, životinje, ne znamo više skoro ništa…

Eh da, danas govorimo o zaštiti okoliša ako se ne varam.
Na prošlonedjeljnom izletu na Ličku Plješivicu, točnije rečeno – Kremen, obuzimali su me dvojaki osjećaji. S jedne strane uživaš u božanstvenoj ljepoti netaknute ili tek blago dodirnute prirode, beskrajnoj raskoši biljnog i životinjskog svijeta, taj pjev ptica u zelenoj šumi bolje zvuči od Bethovenove “devete”, a opet s druge strane – nekako je čudno da je sve tako pusto, da “domaćeg” čovjeka uopće nismo vidjeli čitav dan, ma ne da nismo vidjeli čovjeka, nego niti jednu kravu, niti ovcu, niti jednog prasca, jarca, magarca…
A onda opet promisliš – pa to je sasvim logično, to je jednostavna matematička “obrnuta proporcionalnost”. Više ljudi - više smeća - više štetnih uticaja na okoliš, manje zelenila, manje plavetnila, manje života…
Čovjek je za sve kriv! Bolje reći ne-čovjek…
Ne-čovjek je najveća opasnost za naš okoliš!
Jer taj i takav ne-čovjek nije svjestan emocionalne dimenzije kontakta s prirodom kao svojim, pa i sama riječ već kaže - “prirodnim” okruženjem, nego svojim novostečenim navikama, halapljivo i neumjereno hoće još, još, još i još.

Danas mi ni u kojem slučaju nije namjera zagovarati nekakav militantni ekološki “fundamentalizam” niti iznositi brdo katastrofičarskih podataka. Silom se malo toga dobroga može postići. Opet se vraćamo na ono da moramo djelovati na svijest pojedinca.
Eh ta svijest!
Svijest je čudnovata žitarica koju je relativno lako posijati, ali hoće li se uprimiti i početi rasti, zazeleniti i sazriti – e to je već malo teže pitanje…

Činjenica da najveći dio Hrvatske još uvijek s punim pravom možemo nazivati “Lijepom Našom” koliko god na prvi pogled zvuči optimistično i zavodljivo, s druge strane neumoljivo pokazuje i dokazuje kako smo do sada imali neizmjerno puno više sreće nego pameti.

Čega god smo se dotakli, sve smo da prostite - ukakili. Najnovije afere s azbesto(zo)m koje su tek sada dospjele u javnost tek su kap u moru budalaština napravljenih iz neznanja nestručnosti i neodgovornosti. Još uvijek nismo svjesni što smo učinili s brutalnim betoniranjem i devastacijom najvrijednijih prostora uz obalu. Bit ćemo svjesni kad bude kasno…
Bezbrojna divlja odlagališta smeća niču na svakom koraku, a od takvih smrdljivih prostora je nekako najlakše i najelegantnije okretati glavu. U ovim ludim i surovim vremenima kada je “njegovo veličanstvo profit” postalo mjera i uzorak za sve i sva, vremenima u kojima se često pitamo “gdje je nestao čovjek”, glas razuma vrlo često djeluje kao glas vapijućeg u pustinji. Jer takav glas razuma nije dovoljno atraktivna tema za medije kao recimo kad nekoj fufici ispadne sisa na crvenom tepihu…

Eto, sad znam da ću možda zazvučati kao političar ali nema veze, jer sam svjestan kako imam izuzetnu sreću i privilegiju biti okružen ljudima koji su sušta suprotnost od onog prije spomenutog ne-čovjeka. Ljudima koji su odavno već postali “svjesni” ali u čijem se društvu začudo, nikada ne vode akademske i salonske rasprave o “ekologiji” ili zaštiti “okoliša” jer su to jednostavno stvari koje su dio nas, normalne i prirodne.
Danas je Svjetski dan zaštite okoliša.
I sutra!
I prekosutra
I…
Kick the habit...uh šta ovo dobro zvuči...

P.S.
Ah da, izgleda da se desila neka pi*darija u elektrani "Krhko"...
Navodno je sve u redu...
A-ha...
Saznat ćemo istinu, tamo nekog jednog lijepog dana...

komentiraj (18) * ispiši * #

MojPasSigmund, 05.06.2008. 08:32 Kako bi i dalje mogli gledati ovako lijepe slike prirode svako od nas može milimetar pripaziti...pa onda milimetar po milimetar...možda natjeramo i ove velike da se pomaknu u plus...možda...

muir, 05.06.2008. 08:35 "Odbacimo stare navike! Razvijajmo gospodarstvo s manje CO2" su preveli u Ministarstvu zaštite okoliša.

primakka, 05.06.2008. 09:12 razmišljamo li globalno o bilo kojoj temi - nećemo napraviti ništa. većini je to zapravo i opravdanje za pasivnost. priznajem, nikako da krenem tvojim putevima, ali iz nekih drugih razloga. gustirna mi je svjedok da sam za konkretnu akciju tu, oko nas, nama za gušt i lipši pogled.
tvoje slike su raj za dušu, ali pristajem pomoći da i ostatak naše nelijepe blizine zablista. ono - uslikaš smeće, borov prelac, popaljenu šumu - onada dođe ekipica i sve to dovede u red - onda sve ponovno lipo uslikaš! mislim da je to pravi osjećaj: svatko popravlja stanje oko sebe i eto globalnog rješenja!

Šima, 05.06.2008. 09:16 Sve si ti to lipo sročio, ali ja sam se zaljubila u ovu plažu na 4 i 5 fotki i dalje nisam vidjela ni retka, ali kako obično pišeš pametne postove, slažem se sa svime i molim te javi mi gdje je ta plaža da imam čim ispuniti ovaj vikend :-)

Shelly Kelly, 05.06.2008. 10:11 :-/ ... e vidiš, ovo je razlika među nama. ja se pjenim cijeli tjedan, lupam po tastaturi ko' po Rahmanjinovu, pišem mentalne crijevozaplete, a Ti fino, odmjereno, sotto voce, lijepo kažeš što je i kako... Majstor!
No, osjećaj dijelim, i sve nas je više, nadam se.
Veliki pozdrav!

brod u boci, 05.06.2008. 10:31 @Sigmund: Upravo tako!
@muir: Ajde dobro, bija sam blizu ;-) Dobro došla!
@odmaknuta: Dok imamo dobre volje, dobro je ;-)
@Šima: Ma bravo ;-))) Evo ovako, fotka broj 4 ti je Pantan ispod moje kuće ali to ti ne bih baš preporučija. A slika broj 5 je ona plaža na Vrulji, tamo moraš pod obavezno! Ako tribaš vodiča, he he, možda znam nekoga ;-)
@Shelly: Hvala lipa prijatelju! Slika leti leti, eto je već kod tebe!

prekobrojna, 05.06.2008. 18:41 Ma nisi političar! Dobro je da se o ovome govori , na svim nivoima.
Slažem se da imamo sreću da još uvijek imamo šta štititi. Doduše, tvojim čitateljima, vjerojatno, sve to je već u krvi, ali nikad previše priće na tu temu. Pogotovo mi roditelji, i svi koji će se roditeljima zvati (e što ovo dobro rekoh! :-)) )!
Srce me boli kad pomislim šta ostavljamo unucima... a šta naslijedismo od djedova. U ovih 50 godina (neću reći svoga života), dobro smo se "nautjecali na okoliš" nažalost!
Pozdrav :-)

Big Blue, 05.06.2008. 21:52 Da, i opet vrijedi ona da najprije treba početi mijenjati - sebe; možda svojim primjerom potaknemo još nekoga...pa još... Ha, ništa...nema okolišanja. Prijeđimo s riječi na djela! :-) Sve si lijepo napisao. ;-)

gustirna, 05.06.2008. 22:14 Ma, sad bi mogla svašta nabrojit, ali neću. Neki me čudno pogledaju kad kažem da odvajam biootpad za prijino kompostište na selu, ali meni to čini dobro, i nije teško.
"Mali korak za čovjeka, velik za Zemlju." :-))

Tražeći sebe, 06.06.2008. 07:16 jednog lijepog dana.....
Znaš još je gore kad si okružen ljudima koji su pametni i ekološki (i svakako drugačije) osvješteni-veličina istine udre svom snagom

brod u boci, 06.06.2008. 10:21 @prekobrojna: Treba davati primjer i rječima i djelima, je li tako ;-)
@Big Blue: Apsolutno točno, sve promjene počinju od nas samih!
@gustirna: Pusti te šta čudno gledaju! U stvari, mi bi njih tribali čudno gledat, ali budući da mi nismo čudni ka i oni, onda nećemo...
@tražeći sebe: Bolje da udara istina nego nešto drugo :-)

bellarte, 06.06.2008. 12:01 ...kad kiša poćne padati...

čiovka, 06.06.2008. 12:46 Kako izgleda oni nasip još će i do Pantana tribat vodić!

Koraljka, 06.06.2008. 13:35 A pčele ? Nestalo 70% pčela u Sloveniji. Hm, nisu rekli da nema veze s nuklearkom.

Kašeta, 07.06.2008. 01:48 hm, da nestalo pčela...a judi? "di je nesta čovik" ? nijedna ga agencija nije našla, nešto se usitno pokušava, sve neki volonteri, sumnjiva bratija

turimti, 07.06.2008. 07:23 ah, što volim zeleno...

dalmacija moja inspiracij, 07.06.2008. 08:58 je brode imaš prav...život gre daje o glupani i papani su oko nas...moja melenkost se uvatila azbesta...oni članak u SD i članci na portalu www.gradkastela.com su od mene...nek nas je malo ali kad bi se bar malo digli sa katrige i uvatili se zaštite prirode učinili bi čudo...bij de vei...ponija san uzorak azbestnega otpada u NL na ispitivanje...više o tome bit če na... dalmacija moja inspiracija

Matti, 07.06.2008. 17:19 ODLIČAN POST! Slučajno naletih, budem te pratio. Go Green power! Pozdrav.

Kremen, luk i voda za drugi blogo-rođendan

03.06.2008.

Nakon nekoliko vikenda u nizu s primjetnim manjkom pokretljivosti, ali u prvom redu zbog obiteljskih obaveza i “dražesnih ručkova svibanjskih”, željno smo očekivali i napokon ove nedjelje dočekali akciju zvanu “Kremen”.
Ne, naša akcija nema veze s obitelji Kremenko a još manje s prapovijesnim razdobljem, već se tu jednostavno radi o četvrtom u nizu izleta u organizaciji HPD Mosor, a sve opet u sklopu projekta 10 vrhova.

Iskreno govoreći za Kremen kamen kao planinski vrh do sad nisam imao blagog pojma i sve do nedavno, moje su asocijacije uglavnom lutale prema primitivnim načinima paljenja vatre, ali srećom, piromanskim insinuacijama ovdje nema mjesta jer su stvari ipak dosta jednostavnije i manje zapaljive.
Naime, Kremen je vrh koji se izdignuo čak 1591 metar iznad mora, spada među najviše kote Ličke Plješivice, a uzimajući u obzir da je na našim domaćim jadranskim terenima već prilično vruće, prvi dani mjeseca lipnja došli su kao naručeni za osvježenje i idealna prilika za jednu pobjedu u gostima, ovoga puta u okruženju blagotvorno umirujuće zelene Like.

Da bi uspješno došli blizu današnjeg cilja, bilo je potrebno da za početak, sa stare janjičarske magistrale, negdje između Udbine i Gračaca, pronađemo skretanje za glasovitu cestu Bruvno-Mazin…

Da, da, to je ona cesta za koju ste čuli nebrojeno puta, a pogotovo u paru sa dionicom Bjelopolje-Donji Lapac, doduše ne zbog kvalitete asfaltnog sloja ili pak bogatstva horizontalne, hi little duck i vertikalne signalizacije, već zbog jednog mnogo prozaičnijeg razloga – naime, čim zimi iti malo zasnježi, ova nesretna cestica gotovo automatski biva zatvorena.
Ipak, danas je meteorološka situaciju znatno povoljnija, pa naše pješačenje započinjemo na makadamskom odvojku kojih pet-šest kilometara od gostionice “Mesić”.

Skraćeni izvještaj s današnje ture izgledao bi otprilike ovako:
Makadam, makadam, još uvik makadam, kraj izvora oštro livo, uspon, jači uspon, luk, puno luka, mnooogo luka, luk i voda, pa opet uspon, žestoki uspon, uspon za pozvizdit, prijevoj, konačno predah, uzdah pa opet oštro livo, još malo, još samo malo, završni udar i etoooo nas!!!

E sad, da ne bi ispalo da je u mene ama baš sve brzo i kratko, ovih pet kilometara makadama ćemo preskočit jer tek tada slijedi najzanimljiviji dio puta. Naime, odmah nakon skretanja i početka uspona kroz bukovu šumu nailazimo na nešto iznenađujućei zapanjujuće.
U “prizemlju” šume bukovice, prava rascvjetana šumica kapule!!!

Ajde dobro, nije to baš ona kapula iz naših povrtnjaka, već se radi o jednoj vrsti “divljega” luka, ali u svakom slučaju, bili smo oduševljeni prizorima, čak toliko da nismo ni primjećivali kakvom se strminom penjemo. Na otprilike tisuću I tristo metara nadmorske visine već pristojno lipšemo i lagano kolutamo očima, ali smo zaštićeni debelom hladovinom stoljetnih maslina, pardon bukava, a na svu sreću u blizini imamo još dva izvora pitke vode pa koristimo idealnu priliku za obnavljanje zaliha. Ipak u završnom dijelu uspona po strmini, uviđamo da Kremen ni u kom slučaju nije luk i voda. Malo puf a više pant, sistemima povuci-potegni a na pojedinim mjestima čak i drž-ne daj, konačno dolazimo do jednog prijevoja i sad nas očekuje još samo desetak minuta do vrha. Konačno, kao stare i prekaljene planinarske iskusnjare, moćno i suvereno kročimo na još jedan u nizu naših vrhunaca.

Nema boljeg osjećaja…
Za razliku od nedavnog uspona na Pelješac na kojem smo sa svih strana bili okruženi velikim plavetnilom, ovog puta naši pogledi uranjaju u more zelenila. Odmor za oči…
I dušu naravno...
Naš ritual na vrhuncima je manje-više poznat kako užoj tako I široj javnosti, tako da o hedonističkom aspektu planinarenja za danas više ne bih, hvala lijepo, molim…

Povratak ispada još zanimljiviji od uspona jer se sad po onoj ludoj strmini moramo spuštat ka da gazimo po prepeličjim jajima.
Naš Mate od milja zvan Gorgonzola, vrlo je vješto demonstrirao poseban “relaksirajući” način spuštanja koji zasigurno ima brojnih prednosti, ali nisam siguran je li baš primjenjiv u ovakvim skupinama jer je u protivnom, domino-efekt neizbježna stvar. Mada priznajem da među našim kolegicama planinarkama zasigurno ima veliki broj onih s kojima bi mi nadobudni zakašnjeli pubertetlije vrlo rado zaigrali domino…
Ovog puta ipak igramo neku dugu igru a u takvoj igri vrijeme nam jako brzo leti, ali da, zaboravio sam napomenuti nešto što se u stvari već po defaultu pretpostavlja – ljepotu prirode…

Kremen je još jedno u nizu, sad bih rekao - pomalo i očekivanih otkrića! Ali..ovog puta vam neću odavati nikakve tajne, ili možda još bolje – odlučno vam kažem da tamo nema baš ništa zanimljivog…
Osim šumskih jagoda…(koje tek cvjetaju)
Ili šumskih malina (koje su tek propupale)
Ili ličkog međeda (kojega ovaj put ne vidjesmo)
Ili…ma reka sam da neću…

U svakom slučaju, još jednom smo ostvarili pobjedu. Malu, možda nekima beznačajnu, ali zasluženu i slatku…
Slatku, utoliko više što smo svi sudionici u ovoj igri - pobjednici. Nema poraženih, nema spornih sudačkih odluka, nema izgreda navijača…
U ljepoti gotovo netaknute prirode nema mjesta za kojekakve trice i kučine kojima je opterećena naša svakodnevica ili pak filozofiranja o smislu svega postojećeg. I naravno - možemo biti sretni što smo na neki način privilegirani da to znamo prepoznati, svakog puta nešto novo naučiti ili tek jednostavno – uživati.
A pod opciju “uživanje” svakako se može uvrstiti makar i usputni, “bonus” posjet Topoljskom Buku ili slapu Krčiću kako vam god bilo drago. Nema ni tu velike filozofije, samo dođeš na onaj mostić ispod slapa, gledaš to obilje vode koje se ruši iz visine i kako se rađa rijeka Krka, a ti samo nepomično stojiš i gledaš i gledaš i još uvik gledaš dok te voda prska i štrapa i…ali koga to uopće može smetat…

I na koncu...

Malo pomalo, evo nas zajedno u 375 koraka i do drugog blogo-rođendana. Eto, baš mi je danas nekakav čudan osjećaj, jer kad sam prije točno dvi godine nažvrlja onaj svoj prvi, prilično sramežljivi, neupadljivi i neugledni post, nisam moga ni naslućivat dokle će me sve to odvest.
Da stvarno, ko bi reka, možda te dvi godine izgledaju malo, ali opet - imam osjećaj da sam tu već čitavu vječnost, stoljeće čovječe...

Kažu neki vrli stručnjaci da ljubav traje prosječno tri godine. Ako se navedena teorija može primjenit i na ljubav prema pisanju bloga, onda nas očekuje barem još jedan krug. E sad, ko zna, možda ću ga protrčat ka i ova dva, a možda i završim glavom i dupetom u nekakvom jarku i šipražju, bez snage, daha i inspiracije, ha ha ha....

U svakom slučaju – pičimo dalje, danas sam dobre volje, ne pada mi na pamet koristit one "plačipi*da" sheme tipa kmeee kmeeee, sad vam ja odlazim kmeee kmeee, ne budite tužni, kmrrrr, pa onda ne prođe dan-dva, eto me nazad...

Pisati se (ne) mora
Ako se ima volje
I vrimena
I mota...

Naposljetku, iz dana u dan i bez nekih velikih pretenzija, ovaj moj "niskoprofi(tabi)lni" kutak virtualnog svemira, naučio me je kako se ljepota, ljubav, prijateljstvo i još mali milijun najboljih stvari u životu u pravilu nalaze jako jako blizu...

A svima vama dugujem jedno veliko HVALA
Ma ne samo jedno, skoro 160 000 puta HVALA

komentiraj (28) * ispiši * #

Šima, 03.06.2008. 07:50 Predivne slike, predivan post. Sretan ti drugi blogo-rođendan i nemoj nikuda ići, što bi mi bez ovakvih divnih putopisa i priča?!
Kiss kiss

MojPasSigmund, 03.06.2008. 08:01 I naravno opet prekrasne fotke.

gustirna, 03.06.2008. 08:26 Sritan ti 2. rođendan!!
Vidin da je uspon na Kremen bija "pisofkejk", pa baš šteta šta nisan mogla poć.
Mislim da bi se još valjala u onom moru Medvjeđeg luka u bukovoj šumi. :-))))))

londra, 03.06.2008. 08:53 aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa,lipote!!!!super reportaža,super slike...

Suncokreta2, 03.06.2008. 09:30 Na malom miljunu najboljih stvari u životu hvala i tebi. Molim:-))

MODESTI BLEJZ, 03.06.2008. 09:41 predivno brode ;o)

Shelly Kelly, 03.06.2008. 09:42 :-)

so far away..., 03.06.2008. 10:50 sretanti blogo rođendan!i još puno ovih ležernih i zanimljivih putopisa i svega ostalog :)

buba, 03.06.2008. 11:18 Buci, buci, bebice mala, sretan rođendan. Teta će ti zajedno sa cilom hedonističkom ekipom pokloniti nešto lipo,lipo da bolje rasteš i razvijaš se ka svaka dobra bebica. Samo da se svi nađemo na okupu...

brod u boci, 03.06.2008. 13:24 @Šima: Ma di ću!? A tek šta bi ja :-)))
@Sigmund: To je obaveza! Standard ;-)
@gustirna: Pa znaš, i nije bije baš pisofkejk ;-.)
@londra: Fala lipa!
@Suncokreta: Oh kako lijepo :-*
@Modesti: TRudim se moja Mod ;-)
@ Shelly: Apasolutno!
@u svijetu tajni: Bit će, bit će!
@buba: Bući, bući, jedva čekam!

MNP, 03.06.2008. 13:26 Predivne slike! čestitam...hvala za post...plelijepo!

lionne, 03.06.2008. 13:36 sritan ti 2 blogorođendan! :-) i neka bude još puno puno lipih slikica i postova :-)

Elyca, 03.06.2008. 13:48 Molim! nema na čemu :-))
ma mislim....sretan ti blogorođendan
i zahvaljujem na komentaeru br 13 :-))

gustirna, 03.06.2008. 14:34 Pa znaaaam, zato su navodnici. :-)))) I opet mi promaka Krčić!

čiovka, 03.06.2008. 14:58 Sritan ti drugi rođendan! :-*
I dosadno mi je više falit slike i postove! :-)))

posoljeni zrak, 03.06.2008. 15:25 dušu nahranila fotkama i sada ti čestitam drugi rođendan!
a ono o pisanju da se mora ili ne mora :)) kopiram.... ne znam čega danas imam, ali tebi želim sve od toga!

sve dobro i ogroman pozdrav!!

ps. moram bacit pogled na prvi post :))

posoljeni zrak, 03.06.2008. 15:30 pročitah!

Big Blue, 03.06.2008. 19:11 Lijepo. Oni prizori s lukom izgledaju kao iz bajke... :-) Sretan ti drugi blogorođendan! :-)

latte macchiato, 03.06.2008. 19:13 koliko sam ja čula - zaljubljenost traje dvije godine, a poslije toga ide ljubav ili ne ide nikako ;)))
dojmila me se slika šumice od divlje kapule, a kako bi mi to vidili da nam ti ne pišeš... e, nikako!!!
zato, pisati nam moraš! :)))
pridružujem se i ja rođendanskim čestitkama, živijo nam tvoj blog još sto godina! ;))))

Tražeći sebe, 03.06.2008. 20:34 Sretan ti rođendan...pjevušim od srca

Ive, 03.06.2008. 21:21 Sve lipo da lipše ne može bit. Svaka ti čast !

prekobrojna, 03.06.2008. 23:29 Sretan ti, Brode, drugi blogo rođendan!
I hvala ti, jer zahvaljujući dobrim dijelom i tebi, naučila sam uživati u svim ovim ljepotama kojima nas gostiš na svom blogu!!!
Živio ti nama i još dugo nam pisao! Kad si ovako pismen sa dvije godine, šta ćemo dočekati sa tvojom punoljetnosti! Pozdrav :-))))

pupak svijeta, 04.06.2008. 08:16 Hvala tebi brodiću moj, hvala na tekstovima, na slikama, na savjetima, na podršci i humoru, hvala što ne zaboravljaš, hvala što se suprotstavljaš i hvala što si uvik tako svoj! Također, hvala na svim budućim kavama, budućoj hrskavoj janjetini sa Suncokretom, razgovorima i susretima za koje vjerujem da će se ostvariti.
Eh da, hvala što imaš moju dragu dragu osobu i prijateljicu na svojoj slici s izleta. Ugodno iznenađenje.
POljubac ti šaljem iz oblačne "purgerije"... ;-*

primakka, 04.06.2008. 09:18 takve su pobjede najlipše :-)) još izvojevane u dragoj mi lici, u poljima kapule ;-)))))))

brod u boci, 04.06.2008. 10:19 @MNP: Hvala!
@lionne: Bit će, bit će, kako ne!
@Ely: Znam da ti je to poseban gušt!
@gustirna: Onda ćemo opet
@čiovka: Ali meni to nije dosadno!
@lapidarij: Eto, sve si vidila, sve znaš ;-)
@Big Blue: Luk je zakon!
@latte: Ako ništa, moram zbog sebe, možda počnem brzo zaboravljat!
@tražeći sebe: Mali korak za blogosferu, veliki za mene ;-)))
@Ive: Fala puno!
@prekobrojna: Samo vas još moram malo bolje "upivat"!
@pupak svijeta: Eeeee, znaš da sam uvik bija "slab" na tebe... :-*
@odmaknuta: Živila Lika! Živila kapula! Ma di to još ima!? Nema nigdi!

kristina, 04.06.2008. 11:35 Ovakvog divljeg luka koji se zove medvjeđi luk ili srijemuš ima puno i na Papuku, gdje ga redovito svako proljeće fotografiram, berem i lijecim organizam. Odlican je jer cisti organizam, stabilizira krvni tlak i smanjuje kolesterol i ima snazna antibakterijska svojstva, navodno vise nego cesnjak.
Jedu se listovi, iskljucivo svjezi jer jedino takvi imaju ljekovita svojstva. Najboji su kao dodatak salati.
Na Papuku je cvjetao prije mjesec dana ;)

stara brokva, 04.06.2008. 16:17 Sretan rođendan!!!!!!I da ih još puno proslaviš u blogosferi!!!Kao i uvijek prelijep tekst i slike!!!

brod u boci, 05.06.2008. 09:20 @kristina: Odlično! Sad svi znamo nešto više!
@stara brokva: Hvala, potrudit ću se!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>