Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

utorak, 15.09.2015.

Sue Townsend: „Adrian Mole: Godine cappuccina“

Kao prvo – vratila sam se nakon dvomjesečnog izbivanja! Kako neki od vas znaju, a drugima sam dala naslutiti, bila sam odsutna kako bih prvo rodila, a zatim naučila biti majka sada već šestotjednoj djevojčici, što je uloga koja će se, kako sam već shvatila, pokazati jednom od najvažnijih u mom životu (stoga vjerujem da mi nećete zamjeriti ovo skoro dvomjesečno odsustvo s bloga).

Također, kao što ste također vjerojatno mogli naslutiti, u tom muzičkom intermezzu nije bilo baš previše vremena za čitanje, s obzirom na bdijenja, plakanja i mijenjanja pelena, ali sam ipak jedan naslov uspjela prošvercati da bih ostala u toku. Riječ je o knjizi iz naslova, dijelu jednog od mojih najdražih humorističkih serijala, i to štivu iz pera autorice Sue Townsend o Adrianu Moleu.

„Godine cappuccina“ kronološki prethode „Izgubljenim dnevnicima“ i odnose se na 1997. i 1998. godinu – godine su to koje su obilježene tragičnom smrću princeze Diane i Dodija al Fayeda u prometnoj nesreći, velikom pobjedom laburista pod vodstvom Tonya Blaira i polaganim razočaranjem britanske nacije u vodstvo koje se trebalo pokazati revolucionarnim.

Za Adriana Molea su pak „godine cappuccina“ godine u kojima postaje višestruki otac, televizijski kuhar i autor kuharice, te u kojima ponovno otkriva da je njegova ljubav prema Pandori i dalje nesuđena. Naime, sjećate li se Sharon Bott s kojom je Adrian imao kratku aferu odmah nakon srednje škole? Ispada da je plod te afere sada dvanaestogodišnji dječak po imenu Glenn, koji očajnički žudi za očinskom figurom u svom životu? No ne i samo to: Adrian je iz braka s Nigerijkom Jo Jo dobio sina Williama, koji u trenutku radnje ovog dijela dnevnika ima tri godine i živi s Adrianovim roditeljima Pauline i Georgeom i njegovom sestrom Rosie (obitelj ima vlastitu krizu s obzirom da Rosie u svojoj petnaestoj godini proživljava buran pubertet, George je u depresiji zbog impotencije, a Pauline se upušta u istraživanje nešto zelenijih pašnjaka, ako se razumijemo).

I dalje se zabavljam čitajući Adriana Molea – iako čitam napreskokce, iako je vrsta humora istovjetna u svakom nastavku otkad sam bila dijete pa do sada, iako je možda ovaj nastavak već izgubio na suvremenosti (s obzirom da je prošlo dobrih 18 godina od događaja koje opisuje) – meni kod Adriana Molea ništa ne smeta. No, dopuštam da sam subjektivna. I naravno da uvijek preporučujem.

(sada čitam „Zvjezdanu prašinu“ Neila Gaimana, pa se nadam da ću uskoro moći izvijestiti i o tome, ali nemojte očekivati ekspresnu brzinu)

Oznake: sue townsend, adrian mole, godine cappuccina, neil gaiman, zvjezdana prašina, princeza diana, tony blair, laburisti

15.09.2015. u 13:37 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 26.11.2014.

Sue Townsend: „Adrian Mole: Godine divljine“

Kao što već rekoh u prošlom postu, u nekoliko sam se proteklih čitanja vraćala u svoje dobre stare dječje dane, obnavljajući u sjećanju knjige koje sam čitala i koje su mi bile važne tijekom odrastanja.

Vjerojatno nije tajna da je Adrian Mole jedan od likova koji su mi najviše prirasli srcu u tim godinama. Kako se ove godine proslavlja trideseta obljetnica nastanka i objavljivanja romana o tom pompoznom i istovremeno otkačenom britanskom momku, obnavlja se interes za njegovo čitanje, a osobito me vesele nova, redizajnirana izdanja većine romana, koja su izašla u nakladi Mozaik knjige (prije nekoliko desetaka godina, izdanja koja sam ja čitala izdalo je Znanje, odnosno njihova biblioteka Hit).

„Godine divljine“ su roman koji mi je najmanje poznat iz razdoblja odrastanja Adriana Molea – radi se o razdoblju od 1991. do 1992. godine, nakon završetka obveznog školovanja, kad Pandora odlazi na studij jugoslavenskog, ruskog i kineskog, a Adrian se, pošto su mu ocjene na maturi bile katastrofalne, a roditelji mu nisu bili u stanju priuštiti studiranje, nužno mora zaposliti. Na početku tog dnevnika srećemo Adriana koji živi s Pandorom i njezinim prvim suprugom, biseksualcem po imenu Julian Twyselton-Fife. No kod nje je u igri i afera sa sveučilišnim profesorom.

„Udala se za Juliana Twyselton-Fifea samo da mene napravi ljubomornim. To je jedini logičan razlog. Julian je biseksualni poluaristokrat koji povremeno nosi monokl. Iz petnih se žila trudi biti ekscentričan, ali to mu nikako ne polazi za rukom. U suštini je običan, mali čovjek s otmjenim naglaskom. Nije čak ni zgodan. Izgleda kao dvonožni konj. A što se tiče ove ljubavne pustolovine s Cavendishom, tipom koji se odijeva kao klošar, pitam se tko je tu lud.“


Adrian pak radi kao referent u Ministarstvu okoliša, prekinuo je svoju neobičnu ljubavnu vezu sa Sharon Botts, njegovi majka i otac su razvedeni, a majka se udala za bivšeg stanara kojemu je iznajmila Adrianovu sobu, i sve skupa je jedan veliki košmar u kojemu Adriana ipak ne napušta čežnja za književnom slavom, iako ga s BBC-a i dalje neprestano odbijaju, a dugu i mračnu sjenu na njegove sporadične nastupe na radiju baca i Barry Kent, njegov nekadašnji mučitelj iz osnovne škole, koji ubrzano stječe zvjezdani status romanom prvijencem.

Već u ovom dijelu čitatelj može uočiti da će Adrian osjetiti posljedice lošeg gospodarenja novcem (koje se itekako dobro osjete u „Oružju za masnovno uništenje“ i „Nemoćnim godinama“), ali s pozitivne strane, ljubavni aspekt života će mu se ubrzo, pa makar i na određeno vrijeme, ponešto poboljšati, a na kraju romana čini se da i književne težnje postaju barem malo ostvarivima, ili bar lakše zamislivima.

Oznake: sue townsend, adrian mole, godine divljine, pandora braithwaite, barry kent

26.11.2014. u 08:21 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 29.04.2014.

Uz tužne vijesti o rastanku s najdražim piscima

Ovu su godinu obilježile smrti nekih od mojih najdražih pisaca: Sue Townsend je umrla sredinom travnja u dobi od 68 godina nakon kratke bolesti. Stvoriteljica serije romana o Adrianu Moleu osim ovog nespretnog junaka, napisala je i kod nas je popularan, kod nas nedavno preveden roman „Žena koja je legla u krevet na godinu dana“.

Osim nje, u istom tjednu umro je i jedan od najpoznatijih kolumbijskih romanopisaca i novelista, Gabriel Garcia Marquez, i to u dobi od 87 godina. Marquez je zasnovao i stvarao u književnom smjeru fantastičnog realizma, a iza sebe je ostavio sijaset romana i novela, od kojih su najpoznatiji „Ljubav u doba kolere“ i „Sto godina samoće“. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1982. godine.

U nastavku, donosim vam tekst profesora Daniela Solovea o Marquezovoj noveli „Kronika najavljene smrti“, koja govori o odnosu društva i pravnog sustava prema zločinu koji se dogodio u društvenoj zajednici.

Daniel Solove: "Gabriel Garcia Marquez's Chronicle of a Death Foretold"

Oznake: sue townsend, adrian mole, žena koja je legla u krevet na godinu dana, Gabriel Garcia Marquez, sto godina samoće, ljubav u doba kolere, kronika najavljene smrti, daniel solove

29.04.2014. u 08:09 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 04.06.2013.

Adrian Mole - novi nastavci (iz pera Sue Townsend)

Kronološki gledano, prvo slijede „Izgubljeni dnevnici Adriana Molea (1999.-2001.)“, a potom i „Adrian Mole i oružje za masovno uništenje“.

„Izgubljeni dnevnici Adriana Molea (1999.-2001.)“

U ovom nastavku, Adrian Mole je otac dvojice dječaka – Glenna kojeg je začeo sa Sharon Botts (ako se sjećate još iz starih nastavaka koje smo čitali kao djeca, Sharon Botts je ona djevojka koja daje za kilu grožđa – možete se kladiti u Adriana Molea da joj je napravio dijete), i Williama kojega je nešto kasnije začeo s nigerijskom princezom. U tom vremenu, njegova je majka u braku s Ivanom Braithwaiteom, Pandorinim ocem, a njegov otac je u braku s Tanjom Braitwaite, Pandorinom majkom. Adrian se bori s osjećajem nemoći, s muslimanskom prijetnjom koja je zahvatila Veliku Britaniju i s činjenicom da je još uvijek, osim objavljene kuharice „Slasna lica iznutrica“, nepoznati pisac.

Dnevnici su bili izgubljeni iz razloga što ih je policija zaplijenila nakon racije u njegovu kuću zbog sumnje u terorističku prijetnju.

Adrian Mole i oružje za masovno uništenje“

Ovi dnevnici pokrivaju razdoblje od 2002. godine do 2004. godine, i moram priznati da su mi tijekom čitanja ostali u boljem pamćenju. Naime, Glenn je otišao u vojsku (ima li ili nema Irak oružje za masovno uništenje, pitanje je sad – u tom smislu Adrian je, kao pravi domoljub, svoju vjeru poklonio britanskom premijeru Tonyu Blairu), Williama je preuzela njegova majka i s njim otišla u Indiju, i Adrian se ponovno našao u životnom razdoblju u kojem može živjeti kao momak. Tako da je, kao svaki pravi građanin planeta Zemlje, srljajući pohrlio u dužničku krizu – nova garsonijera (gdje ga uporno zlostavlja jato labudova), novi kućanski aparati, povremeno tješenje bjesomučnim šopingom... U to vrijeme, njegovi su starci upravo prodali kuću kako bi kupili i preuredili stare svinjce (u međuvremenu su se ponovno oženili jedno s drugim). Srećom, Adrian radi u knjižari i antikvarijatu gospodina Carlton-Hayesa (ovo zaposlenje zadržat će i u razdoblju „Nemoćnih godina“), pa nekakve prihode ipak ostvaruje. Ono što mu je to zaposlenje ipak priuštilo jest nesretna veza s čudnovatom Marigold, iz koje se nakon spolnog sjedinjenja punog kajanja, kroz čitavo razdoblje koje pokriva ovaj dnevnik, ne može iščupati.

Inače, jeste li znali da je Sue Townsend (zla osoba koja se okoristila životom Adriana Molea i od toga stekla književnu slavu, dok je on ostao relativno nepoznat pisac) školovanje napustila s navršenih petnaest godina, s osamnaest se udala, a u dvadeset trećoj je već bila samohrana majka troje djece. Radila je, kažu urednici u Mozaik knjizi, svakojake poslove, pa je bila radnica u tvornici, pomoćna radnica u trgovini i animatorica u dječjoj avanturističkoj igraonici. Dvadeset je godina pisala u tajnosti da bi se u svojim tridesetim godinama priključila dramatičarskoj skupini Kazališta Phoenix iz Leicestera. A ostatak je, kako izreka kaže, povijest...

Moram priznati da mi se tijekom čitanja život Adriana Molea zbrkao, pa još uvijek ne znam kako je došlo do toga da se rode Glen i William, iako sad znam kako je došlo do toga da se rodi Gracie iz „Nemoćnih godina“ – imam rupu u čitanju do koje ne znam kada je došlo, no u narednom razdoblju nastojat ću otkriti i otkloniti ovaj izvor neznanja.

Vama preporučujem sve što je Sue Townsend napisala s punim povjerenjem da će vam se moja preporuka svidjeti.


Oznake: sue townsend, adrian mole, tony blair, terorizam, dužničko ropstvo

04.06.2013. u 13:40 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.02.2013.

Sue Townsend: "Adrian Mole i nemoćne godine"

Dnevnici Adriana Molea su obilježili godine mog djetinjstva: čitala sam ih neprestano ispočetka, ponekad ih otvarajući na nasumičnim mjestima, a neke od detalja iz tih knjiga pamtim do danas.

Poslije sam izgubila iz vida što je Adrian Mole u međuvremenu radio: u „Nemoćnim godinama“ uspjela sam pohvatati kako je proveo godine između 13 i ľ i četrdesetog rođendana. Godina je 2007. i Adrian sa svojom drugom suprugom Daisy i kćerkicom Gracie živi u dvojnom objektu pod nazivom Svinjci u ruralnom mjestu Mangold Parva, koji dijeli sa svojim roditeljima Georgeom i Pauline. Radi u knjižari i povremeno se čuje sa svojom starom ljubavi Pandorom Braithwaite, koja je postala doktorica znanosti i poznata je političarka.

U Britaniji je doba smjene vlasti – omraženog Tonya Blaira zamijenio je Gordon Brown, ali Adrianov sin Glenn (iz prvog braka sa Sharon Botts, ako se sjećate nje) još uvijek se ne vraća iz Afganistana. Na vidiku je recesija, koju uspješno predviđa samo Pauline.

U međuvremenu, počinju problemi s prostatom. Knjižara se zatvara. Daisy mora pronaći posao, i nalazi ga kod uglednog vlastelina Hugoa (naglo mršavi i kupuje hrpu nove garderobe, što je znakovito svima u selu osim Adrianu). George je zbog svog načina života završio u kolicima, a Pauline iz pepela iskopava staru priču o svojoj aferi s dripcem Lucasom, pa se postavlja (i to prilično javno) pitanje očinstva Adrianove sestre Rosie. Iz ropotarnica obiteljske prapovijesti pojavljuje se i Adrianov uspješni polubrat Brett, rođen iz izvanbračne veze Adrianovog oca Georgea s Trlicom – Doreen Slater.

Adrian je još uvijek jednako loš pisac kakav je uvijek bio, iako ga snovi o slavi i uspjehu suradnje s BBC-em ne napuštaju. Još uvijek ima neke tipično britanske standarde, koje čitava njegova obitelj neprestano uspijeva opovrgnuti i pogaziti. Moram priznati da su me njegove godine i njegovi zdravstveni problemi ipak uspjeli rastužiti, jer sam, zajedno s Adrianom Moleom, i sama uspjela nakupiti nekoliko desetljeća više nego što sam imala kad smo se prvi put sreli.

U svakom slučaju, još uvijek zabavno i još uvijek čitljivo, a sada, za promjenu od 80-tih godina prošlog stoljeća, i aktualno, stoga preporučujem.

P. S. Mozaik knjiga je objavila i novi komplet knjiga, koje se tiču vremena prije nemoćnih godina, pod naslovom „Adrian Mole i oružje masovnog uništenja“ i „Izgubljeni dnevnici Adriana Molea“.

Oznake: sue townsend, adrian mole

24.02.2013. u 14:53 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< travanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com