Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 29.04.2014.
Uz tužne vijesti o rastanku s najdražim piscima
Ovu su godinu obilježile smrti nekih od mojih najdražih pisaca: Sue Townsend je umrla sredinom travnja u dobi od 68 godina nakon kratke bolesti. Stvoriteljica serije romana o Adrianu Moleu osim ovog nespretnog junaka, napisala je i kod nas je popularan, kod nas nedavno preveden roman „Žena koja je legla u krevet na godinu dana“.
Osim nje, u istom tjednu umro je i jedan od najpoznatijih kolumbijskih romanopisaca i novelista, Gabriel Garcia Marquez, i to u dobi od 87 godina. Marquez je zasnovao i stvarao u književnom smjeru fantastičnog realizma, a iza sebe je ostavio sijaset romana i novela, od kojih su najpoznatiji „Ljubav u doba kolere“ i „Sto godina samoće“. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1982. godine.
U nastavku, donosim vam tekst profesora Daniela Solovea o Marquezovoj noveli „Kronika najavljene smrti“, koja govori o odnosu društva i pravnog sustava prema zločinu koji se dogodio u društvenoj zajednici.
Daniel Solove: "Gabriel Garcia Marquez's Chronicle of a Death Foretold"
Oznake: sue townsend, adrian mole, žena koja je legla u krevet na godinu dana, Gabriel Garcia Marquez, sto godina samoće, ljubav u doba kolere, kronika najavljene smrti, daniel solove
subota, 08.06.2013.
Sue Townsend: "Žena koja je legla u krevet na godinu dana"
Za uvod ono što kažu urednici iz Mozaik knjige:
Imam par primjedbi na ovo: kao prvo, mi zapravo ne znamo što Eva počinje ili ne počinje shvaćati, jer je ono na što se Townsend ograničila, razmišljanje o tome što je Eva učinila nakon što se uvukla u krevet – počela je izbacivati stvari iz sobe, počela je praviti stazu do kupaonice kako bi mogla ići u toalet, i počela je pozivati ljude k sebi kako bi davala savjete o životu.
Kao drugo, ono čemu je Townsend posvetila veći dio romana jest kako ovakva vijest utječe na široke narodne mase: prvo su stidljivo k njoj počeli dolaziti susjedi, pa je netko dobio otisak njezinog lica na tostu iz tostera, pa su se ljudi počeli okupljati u šatorima u njezinom dvorištu i obožavati je kao božanstvo. Pa su je, kao što to ljudi obično čine, uskoro i prezreli.
Ono što ne saznajemo kratkog opisa sa stražnjih korica, jest da je Eva odgojila dvoje blizanaca (Brian i Brianne), koji su, kao vrsni matematičari i znanstvenici, toga dana otišli na studij (njihova im je majka bila nepoznanica, no bili su nepoznanica i sami sebi). No Sue Townsend niti ne govori koji je točno razlog zašto je Eva otišla u krevet, a još više zašto je toliko dugo ostala u njemu. Je li to bio nered koji su blizanci ostavili za sobom? Je li to bio osjećaj praznog gnijezda, činjenica da je Eva potajno znala da je muž vara dugo vremena i da stvari među njima nisu kakve bi trebale biti? Ili nešto sasvim treće?
Ne znamo. Znamo samo kako se ljudi bizarno znaju ponašati kad se susretnu s nečim neuobičajenim, i to je Sue Townsend u ovom romanu uspjela dovesti do krajnosti.
Inače, i sama sam se ovih dana/tjedana/mjeseci našla u situaciji praznog gnijezda, bolje rečeno – prazne to-do liste. U posljednjih sam godinu dana gotovo svakodnevno operirala u stanju povećanog adrenalinskog opterećenja (dakle: u stanju stresa), pa mi se sad, kad je sve prošlo, ne ustaje iz kreveta. Nema više kapitalnih projekata, nema više sitnih zadataka koje svakodnevno valja obaviti: i ja više ne znam što bih sa sobom. Moj je život nenadano izgubio (viši) smisao.
Ljudi i blogeri – oporavljam se. Bit će sve to skupa uskoro dobro.
Oznake: sue townsend, žena koja je legla u krevet na godinu dana
