Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 24.02.2013.
Sue Townsend: "Adrian Mole i nemoćne godine"
Dnevnici Adriana Molea su obilježili godine mog djetinjstva: čitala sam ih neprestano ispočetka, ponekad ih otvarajući na nasumičnim mjestima, a neke od detalja iz tih knjiga pamtim do danas.
Poslije sam izgubila iz vida što je Adrian Mole u međuvremenu radio: u „Nemoćnim godinama“ uspjela sam pohvatati kako je proveo godine između 13 i ľ i četrdesetog rođendana. Godina je 2007. i Adrian sa svojom drugom suprugom Daisy i kćerkicom Gracie živi u dvojnom objektu pod nazivom Svinjci u ruralnom mjestu Mangold Parva, koji dijeli sa svojim roditeljima Georgeom i Pauline. Radi u knjižari i povremeno se čuje sa svojom starom ljubavi Pandorom Braithwaite, koja je postala doktorica znanosti i poznata je političarka.
U Britaniji je doba smjene vlasti – omraženog Tonya Blaira zamijenio je Gordon Brown, ali Adrianov sin Glenn (iz prvog braka sa Sharon Botts, ako se sjećate nje) još uvijek se ne vraća iz Afganistana. Na vidiku je recesija, koju uspješno predviđa samo Pauline.
U međuvremenu, počinju problemi s prostatom. Knjižara se zatvara. Daisy mora pronaći posao, i nalazi ga kod uglednog vlastelina Hugoa (naglo mršavi i kupuje hrpu nove garderobe, što je znakovito svima u selu osim Adrianu). George je zbog svog načina života završio u kolicima, a Pauline iz pepela iskopava staru priču o svojoj aferi s dripcem Lucasom, pa se postavlja (i to prilično javno) pitanje očinstva Adrianove sestre Rosie. Iz ropotarnica obiteljske prapovijesti pojavljuje se i Adrianov uspješni polubrat Brett, rođen iz izvanbračne veze Adrianovog oca Georgea s Trlicom – Doreen Slater.
Adrian je još uvijek jednako loš pisac kakav je uvijek bio, iako ga snovi o slavi i uspjehu suradnje s BBC-em ne napuštaju. Još uvijek ima neke tipično britanske standarde, koje čitava njegova obitelj neprestano uspijeva opovrgnuti i pogaziti. Moram priznati da su me njegove godine i njegovi zdravstveni problemi ipak uspjeli rastužiti, jer sam, zajedno s Adrianom Moleom, i sama uspjela nakupiti nekoliko desetljeća više nego što sam imala kad smo se prvi put sreli.
U svakom slučaju, još uvijek zabavno i još uvijek čitljivo, a sada, za promjenu od 80-tih godina prošlog stoljeća, i aktualno, stoga preporučujem.
P. S. Mozaik knjiga je objavila i novi komplet knjiga, koje se tiču vremena prije nemoćnih godina, pod naslovom „Adrian Mole i oružje masovnog uništenja“ i „Izgubljeni dnevnici Adriana Molea“.
Oznake: sue townsend, adrian mole
