Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 19.03.2013.
Steve Martin: "Kako je ugodno uz mene"
Moram priznati da mi se svidjela nedavno otkrivena transformacija Stevea Martina od glumca i komičara u sve ozbiljnijeg i popularnijeg pripovjedača. Njegov kratki roman „Prodavačica“ (snimljen je i film s piscem u glavnoj muškoj ulozi) bio je svjež i zgodan, a ništa različit nije ni roman „Kako je ugodno uz mene“ (doduše, u izvorniku glasi „The Pleasure Of My Company“, tako da vas ne iznenadi).
Iz nekog me razloga ovaj roman podsjetio na film „L.A. Story“, gdje Steve Martin glumi TV – meteorologa, koji traži ljubav svog života (vjerojatno se sjećate onih scena gdje se Steveu Martinu obraća svijetleći cestovni znak). Cijeli taj film je tipično kalifornijski izvještačen (tu osobito mislim na scenu gdje se Martin nalazi sa svojim prijateljima, kojekakvim publicistima, stilistima, plastičnim kirurzima, dizajnerima interijera, starletama...). I ovaj roman ima izrazitu kalifornijsku notu, iako ne na jednako izvještačen način.
U središtu je radnje Daniel Pecan Cambridge, mladić koji pati od niza iracionalnih fobija (od kojih ga najviše ograničava ona da ne može prelaziti preko rubnih kamenova, tj. rubnjaka, ako nisu sniženi, zbog čega se njegovo kretanje po gradu pretvara u niz kompliciranih radnji). Tri su ključne žene u njegovom životu – Elizabeth, koju gleda s prozora kako prodaje nekretnine u njegovom susjedstvu (ja sam je zamislila kao tipično izvještačenu, izblajhanu i nakvarcanu plavušu), Zandy, kojoj vidi samo glavu jer radi iza pulta u drogeriji Rite Aid, i Clarissa, studentica psihologije koja posjećuje Daniela jednom tjedno zbog rada na svom studiju. Osim njih, tu su još i Phillipa i Brian, Danielovi susjedi iz zgrade.
Čitav se ovaj roman čita iz prvog lica, i to prvog lica jedne pomalo poremećene, neurotične osobe. Martin je to nevjerojatno uvjerljivo prenio – opsesije čarobnim kvadratima, savantovski način razmišljanja, potrebu da zbroj snage svih upaljenih žarulja u prostoru u kojem boravi bude točno 1125 vata, ili povremene porive da dotakne sva četiri kuta fotokopirnih aparata u Kinku.
U ovakvim uvjetima samonametnutih ograničenja, zanimljivo je promatrati kako se glavni junak bori sa svojim strahovima, kako ih svladava, i kako se, unatoč tome što ima određenih psihičkih poteškoća, i dalje čezne za ljubavlju.
Preporučujem, nećete se razočarati.
Oznake: steve martin, kako je ugodno uz mene
nedjelja, 17.03.2013.
Jeanne Ray: "Slatki zalogaj"
Nakon nekoliko dana (tjedana) nejavljanja, evo me opet, ovaj put s laganim naslovom iz Algoritmove ponude. I općenito, ne čini li vam se da Algoritam ima cijeli niz knjiga posvećenih tematici klope, kuhanja i uživanja u jelu?
Tako i ovaj „Slatki zalogaj“ (morala sam provjeriti kako glasi u izvorniku, i zove se „Eat Cake“), raspreda priču o sredovječnoj Ruth, koja na početku romana živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom ostarjelom majkom, suprugom Samom, koji je bolnički upravitelj, i kćeri tinejdžericom Camille, koja ima sve one prekrasne kvalitete kojima raspolažu pubertetlije (osornost, sarkazam...) Ruth, inače, voli peći torte, koje njezini ukućani već polako preziru, iako je navodno izvanredna u tome.
Sukob/izazov glavne junakinje leži u sljedećem: njezin otuđeni otac javlja joj se iz bolnice nakon što je slomio oba zapešća i ne može se brinuti sam o sebi (inače je barski pijanist, pa mu to predstavlja veliki problem, jer njegova budućnost ovisi o njegovom uspješnom oporavku) – Ruth ga prima u kuću. Istovremeno, Sam dobiva otkaz u bolnici i počinje se „tražiti“. Ruth žonglira s nesnosnom tinejdžericom, mužem koji sanja o gradnji jedrilice i roditeljima koji, sada u suživotu u istom kućanstvu, bivaju upravo nepodnošljivi.
Deus ex machina se ogleda u vidu fizikalne terapeutkinje Florence koja radi s Ruthinim ocem, a rješenje svih problema su, dakako, torte – ekskluzivne torte za restorane i hotele.
Ono što je zapravo najzanimljivije u ovoj knjizi jest transformacija razmišljanja glavne junakinje (nedavno sam čitala knjigu „Promijeniti mišljenje“, u kojoj se detaljno opisuju pretpostavke i uzroci promjene mišljenja), koja od majke i kućanice, financijski ovisne o svom suprugu, postaje neovisna poslovna žena. Borbu glavne junakinje sa samom sobom i promjenom životnog stava autorica je pokušala opisati, ali upravo u tom dijelu ovaj roman ostaje tanak i nedovoljno razrađen.
Bez obzira na potonju primjedbu, radi se o pomalo neobičnom chick-litu, laganoj hranidbenoj literaturici koju možete pročitati u jedno nedjeljno popodne, osobito ako ste uvijek htjeli čuti o tortama od mrkve i slatkog krumpira, koje skoro pa ispadaju sa stranica ovog romana.
