Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 19.03.2013.
Steve Martin: "Kako je ugodno uz mene"
Moram priznati da mi se svidjela nedavno otkrivena transformacija Stevea Martina od glumca i komičara u sve ozbiljnijeg i popularnijeg pripovjedača. Njegov kratki roman „Prodavačica“ (snimljen je i film s piscem u glavnoj muškoj ulozi) bio je svjež i zgodan, a ništa različit nije ni roman „Kako je ugodno uz mene“ (doduše, u izvorniku glasi „The Pleasure Of My Company“, tako da vas ne iznenadi).
Iz nekog me razloga ovaj roman podsjetio na film „L.A. Story“, gdje Steve Martin glumi TV – meteorologa, koji traži ljubav svog života (vjerojatno se sjećate onih scena gdje se Steveu Martinu obraća svijetleći cestovni znak). Cijeli taj film je tipično kalifornijski izvještačen (tu osobito mislim na scenu gdje se Martin nalazi sa svojim prijateljima, kojekakvim publicistima, stilistima, plastičnim kirurzima, dizajnerima interijera, starletama...). I ovaj roman ima izrazitu kalifornijsku notu, iako ne na jednako izvještačen način.
U središtu je radnje Daniel Pecan Cambridge, mladić koji pati od niza iracionalnih fobija (od kojih ga najviše ograničava ona da ne može prelaziti preko rubnih kamenova, tj. rubnjaka, ako nisu sniženi, zbog čega se njegovo kretanje po gradu pretvara u niz kompliciranih radnji). Tri su ključne žene u njegovom životu – Elizabeth, koju gleda s prozora kako prodaje nekretnine u njegovom susjedstvu (ja sam je zamislila kao tipično izvještačenu, izblajhanu i nakvarcanu plavušu), Zandy, kojoj vidi samo glavu jer radi iza pulta u drogeriji Rite Aid, i Clarissa, studentica psihologije koja posjećuje Daniela jednom tjedno zbog rada na svom studiju. Osim njih, tu su još i Phillipa i Brian, Danielovi susjedi iz zgrade.
Čitav se ovaj roman čita iz prvog lica, i to prvog lica jedne pomalo poremećene, neurotične osobe. Martin je to nevjerojatno uvjerljivo prenio – opsesije čarobnim kvadratima, savantovski način razmišljanja, potrebu da zbroj snage svih upaljenih žarulja u prostoru u kojem boravi bude točno 1125 vata, ili povremene porive da dotakne sva četiri kuta fotokopirnih aparata u Kinku.
U ovakvim uvjetima samonametnutih ograničenja, zanimljivo je promatrati kako se glavni junak bori sa svojim strahovima, kako ih svladava, i kako se, unatoč tome što ima određenih psihičkih poteškoća, i dalje čezne za ljubavlju.
Preporučujem, nećete se razočarati.
Oznake: steve martin, kako je ugodno uz mene
