Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 03.03.2016.
Fannie Flagg: "Pohane zelene rajčice"
Nekad se u životu tako dogodi da vas jedna knjiga spontano povuče k drugoj, pa me čitanje prošlog romana (podsjetimo, radilo se o romanu “Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom” švedske autorice Katarine Bivald) asociralo na to da bi valjalo ponovno pročitati “Pohane zelene rajčice” američke južnjačke autorice Fannie Flagg (kad sam pretraživala arhivu svojih blog-unosa, nisam našla traga tome da sam o toj knjizi ikad pisala, iako je moguće da i jesam, s obzirom da imam blizu tisuću objavljenih tekstova u proteklih-skoro-osam godina).
Primjerak knjige sam našla na maminoj polici i rekla da ću odmah to pročitati, a ona je iskoristila priliku i odmah mi uvalila knjigu “Mala pariška knjižara” autorice Nine George u kojoj se navodno spominje lik koji nosi – neobično – ime kakvo ima moja kći. I još nešto što je navodno isto tako dobro, a zove se “Vlak siročadi”, autorice Christine Baker Kline. “Pohane zelene rajčice” sam pročitala, “Malu parišku knjižaru” čitam, a vjerujem da ćete od mene uskoro nešto čuti i o “Vlaku siročadi”.
“Pohane zelene rajčice” su prilično drag, djelomično epistolaran roman poznate i vrlo plodne autorice s američkog Juga, Fannie Flagg (sad kad me više nije toliko jako sram priznati da volim čitati šund-literaturu, jer imam savršen izgovor – potpuni manjak koncentracije, mogu reći da sam čitala i nekoliko drugih njezinih knjiga i da se radi o dragim, feel-good djelima koja ponekad, kao u slučaju “Pohanih zelenih rajčica”, sadrže i zbirku kulinarskih recepata na kraju knjige).
Okvir radnje čini priča o sredovječnoj, pomalo debeljuškastoj Evelyn Couch, koja sa suprugom Edom svakog vikenda obilazi njegovu mamu u staračkom domu Rose Terrace. Kad tijekom jednog posjeta izađe u čekaonicu pojesti čokoladicu, tamo sreće osamdesetšestogodišnju Ninny Threadgoode, koja joj priča o pohanim zelenim rajčicama u malom gradiću u Alabami, po imenu Whistle Stop, u gostionici koju su prije više desetljeća držale njezina neobična, muškobanjasta šogorica Idgie Threadgoode i njezina partnerica Ruth Jamison.
Kroz vijesti koje piše Dot Weems u Novostima iz Whistle Stopa, kroz dijelove priče koje Evelyn doznaje od gđe Threadgoode, kao i iz drugih izvora, čitatelj slaže dijelove slagalice života jednog gradića na američkom Jugu, njegovih stanovnika, općih društvenih kretanja koja se tiču suzbijanja rasne segregacije, kao i priču o propasti jedne aristokratske južnjačke obitelji.
Istovremeno, otkrivanje tog povijesno-društvenog mozaika pomaže i Evelyn, koja se našla upravo na istom raskrižju: sredovječna, nezadovoljna žena čija su djeca otišla, koja s mužem ne može ostvariti bliskost i koja je razočarana time što joj cjeloživotna poslušnost i slijepo pokoravanje autoritetima i nisu donijeli životnu sreću. Druženje s Ninny Threadgoode transformira Evelyn u novu, ispunjenu ženu kojoj i ostatak njezina života itekako može ponuditi puno toga.
Ruku na srce – ja ovu knjigu jesam čitala. Kad je to bilo? Očigledno prije više milijuna godina, jer sam cjelokupnu radnju posve zaboravila. No kako sad imam male odsječke vremena u kojima se mogu posvetiti čitanju, ova se knjiga pokazala kao idealan izbor za moje specifične okolnosti: jedno kraće poglavlje ovdje, jedne Novosti iz Whistle Stopa ondje. Radnja vas ubrzo povuče i knjiga se zapravo brzo pročita. Preporučujem meni sličnim dokonim kućanicama.
Oznake: fannie flagg, pohane zelene rajčice, američki jug
