Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 02.02.2015.
Lois McMaster Bujold: „Braća po oružju“ i „Ples zrcala“
Ukazala mi se, za jednog knjigoljupca, prekrasna prilika, da sam prihvatila ponudu neko vrijeme bejbisitati kućnu biblioteku jednog ljubitelja SF-a i fantasya. I tako blizu početku godine, uspjela sam početi si ispunjavati želju za dovršetkom serijala SF-autorice Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu, neobičnom mladiću s planeta Barrayar, koji unatoč svojim staklenim kostima i mutantskom niskom rastu, neprestano uspijeva pokoriti svijet oko sebe.
Da podsjetim na događaje iz ranijih romana, Miles Vorkosigan je sin Arala Vorkosigana, poznatijeg po nadimku Komarrski koljač, generala koji je jedno vrijeme na Barrayaru služio kao carski regent maloljetnog cara Gregora, i zbog čije je omraženosti Miles doživio pokušaj atentata na sebe još u majčinoj utrobi, jer su oboje njegovih roditelja bili izloženi otrovnom plinu soltoksinu, zbog kojega je Miles jedva preživio, ali su mu ostala trajna oštećenja u vidu niskog rasta i staklenih kostiju (koja su u tijeku serijala, srećom, zamijenjena sintetičkima). Barrayar je u to vrijeme bilo vrlo nesklon mutantima, pa je vrijedila uvriježena tradicija da su roditelji ubijali novorođenčad s genetskim oštećenjima. Milesova majka Cordelia, inače prosvijećena stanovnica Kolonije Beta, tome se oštro usprotivila, unatoč nastojanjima Milesova djeda Piotra Vorkosigana. I tako je Miles dorastao do mladenačke dobi, prema vlastitoj želji je uspio ući u vojne redove, da bi spletom vrlo bizarnih okolnosti postao poručnik Carske sigurnosti, barrayarske tajne službe, i istovremeno admiral Naismith, zapovjednik Dendariijske plaćeničke vojske, koja je učestalo pružala neslužbene usluge Barrayaru.
S obzirom da sam nedavno dobila kritiku kako je strašno prepričavati romane ljudima koji ih nisu pročitali, nastojala sam svoje oduševljenje maksimalno skratiti (iako ne mogu obećati da neće biti još nekoliko postova na temu istog serijala, s obzirom da prvi put u životu nakon četvrtog romana u nizu ne osjećam zamor materijala i o Milesu mi se čita još i dalje).
„Braća po oružju“
U „Braći po oružju“, Miles dolazi u barrayarsko veleposlanstvo na (staroj) Zemlji, nakon što je s Dendariijima izveo akciju spašavanja zatočenih Marilakanaca na Dagooli IV, dok njegova vojska izvodi nužne popravke na floti i pripreme za nova putovanja, te od svog nadređenog u Car-Sigu, Duva Galenija, dobiva samo rutinske i protokolarne zadatke, a ne može niti ostvariti naplatu nagrade koju je njegova plaćenička vojska trebala dobiti za popravke i plaće. Na nesreću, njegov bratić Ivan Vorpatril je također na dužnosti na Zemlji (Ivan je Milesova čista suprotnost – visok, zgodan, žene ga opsjedaju, a na vlastito zadovoljstvo, nije opterećen naročitom pameću); no nakon dva-tri neuspjela pokušaja atentata, Miles postaje sve više uvjeren da mu nepoznati netko radi o glavi, pa nije čudo da se razotkriva postojanje klona čija je uloga bila zamijeniti Milesa i preuzeti vlast na Barrayaru (inače ne bih iznosila ovakav spoiler, ali bitno je za idući roman u nizu).
Zabavno, napeto, ali nije najbolji od svih romana koje sam progutala u posljednja dva tjedna. Idemo dalje.
„Ples zrcala“
Posebna zabavna karakteristika ovog romana u serijalu jest što gotovo uopće ne govori o Milesu Vorkosiganu, već o njegovom bratu Marku. Kako je došlo do nastanka brata, kad je Miles bio jedinac (sumnjajući da njegovi roditelji nisu htjeli da se on loše osjeća uspoređujući se s eventualno zdravom braćom), to ste mogli saznati u „Braći po oružju“, no sad je ključno da je Mark, lažno se predstavljajući, poveo Dendariijske plaćenike u misiju na Jacksonovo skrovište, planet na kojemu možete dobiti bilo kakvog klona, roba ili genetsko-medicinsko postignuće (bez ikakvih etičkih dvojbi), izazivajući pritom potpunu katastrofu međuplanetarnih razmjera, pa se u akciju spašavanja svojih plaćenika upustio i Miles, da bi i sam zaglavio u Jacksonovom skrovištu. Najdraži i najzanimljiviji dio „Plesa zrcala“ je definitivno prizor u kojemu se Mark mora upoznati s Milesovim roditeljima, Cordelijom i Aralom Vorkosiganom, i upustiti se u proučavanje barrayarskih političkih igara bez granica.
Neočekivano zabavno, prepuno obrata, čita se lagano i jedva čekate nastavak!
Oznake: lois mcmaster bujold, miles vorkosigan, braća po oružju, ples zrcala
