Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 28.12.2014.

Martin Walser: "Zaljubljeni Goethe"

„Godine 1823. sedamdesettrogodišnji Johann Wolfgang von Goethe boravi u Marienbadu, gdje susretne i do ušiju se zaljubi u prelijepu devetnaestogodišnjakinju Ulrike von Levetzow. Ulrike je posljednja velika pjesnikova muza, ona je njegova najveća ljubav, njegova istinska inspiracija. Jedan od najvećih suvremenih njemačkih pisaca Martin Walser u „Zaljubljenom Goetheu“ s mnogo finoga humora i blage ironije piše o nemogućoj ljubavi, o čežnji i nježnosti, o poeziji i strasti, o punini života koju treba udisati. Briljantno napisan, „Zaljubljeni Goethe“ Martina Walsera veličanstvena je oda velikom pjesniku i bezvremenoj ljubavi.“


Evo ovako u najkraćim crtama urednici iz Frakture, koja je objavila prijevod romana Martina Walsera, „Zaljubljeni Goethe“, opisuju radnju ove knjige. Što se tiče fabule, zaista ništa više ne mogu dodati, jer je to upravo sve ono što se dogodilo vremešnom Goetheu i mladoj Ulrike tijekom 49 dana koliko su se susretali u toplicama.

(Što se tiče Martina Walsera, njegovo ime još nisam sretala, ali radi se o vrlo plodnom (više od 140 objavljenih djela) i nagrađivanom piscu, rođenom 1927. godine u Wasserburgu, a živi u Uberlingenu na Bodenseeu, koji je poznat kao jedan od najvažnijih i najcjenjenijih suvremenih njemačkih pisaca. Kao dječak je bio mobiliziran i sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, a nakon rata je maturirao pa 1951. godine diplomirao na sveučilištu u Tubingenu, kada postaje i članom Grupe 47, najvažnijeg zapadnonjemačkog intelektualnom udruženju koje je doprinosilo denacifikaciji Njemačke nakon Drugog svjetskog rata.)

Kad čitam o ovakvom, zaljubljenom Goetheu, pogotovo više od desetak godina nakon što sam za lektiru pročitala „Patnje mladog Werthera“ (što je vjerojatno moj jedini ozbiljniji pokušaj čitanja tog također poznatog i vrlo plodnog njemačkog pisca), zabrinem se za razinu cinizma koju sam dosegla ulaskom u četvrto desetljeće svog života – za razliku od mene, Goethe niti usred svog osmog desetljeća nije izgubio iskreni ljubavni žar po kakvom su poznati i njegov roman „Patnje mladog Werthera“ i druga njegova djela, osobito lirska poezija koju je pisao. „Zaljubljeni Goethe“ je stoga nepopravljivo sladunjav: sve vrvi zaklinjanjima na vječnu ljubav, pismima boje lavande, vrpcama za kosu i uspomenama na usputnu rečenicu ili ovlaš dani poljubac.

S druge strane (praktična strana ove priče će mi, vjerujem, bolje ležati), iako je vrijeme u koje je Goethe živio bilo nešto liberalnije prema vezama bogatih i uglednih starijih muškaraca i mladih debitantica kojima predstoji uvođenje u elitno društvo, čak ni tada se na razliku u godinama od barem pola stoljeća nije blagonaklono gledalo (na druženje Goethea i Ulrike posebno je nabrušena Goetheova snaha Ottilie, koja Goethea tretira kao ishlapjelog starca, što njegovom osjećaju mladenačkog poleta, potaknutom ljubavnim zanosom, nimalo ne godi).

Drugi par opanaka nalazi se i u tome što je poznati pisac, koji je u to vrijeme bio slavan kao danas bilo koji pisac best-sellera, kao intimus cara i poznanik brojnih slavnih ličnosti toga vremena, bio rado viđen gost u bilo kojem salonu, pa ne dvojim da je Ulrike njezina probitačna majčica koja je trebala udati čak tri kćeri, a potom i sebe, proračunato poticala u druženju s pjesnikom, kako bi se poznanstvom s njime mogla pohvaliti pred biranim društvom.

Ipak, Ulrike je bila doista posljednja pjesnikova muza, koja ga je potaknula na pisanje njegove poznate „Marienbadske elegije“, pa svom mojem cinizmu usprkos, ovaj odnos je ipak nečemu koristio, iako (kako možete saznati i iz Goetheove biografije) Goethe nije nikad zaprosio Ulrike, zahvaljujući protivljenju njezine majke Amalie von Levetzow, i ta se veza nakon 1823. godine nije nastavila. Autor Martin Walser dade naslutiti i to, da je Ulrike, iako kao poslušna kćer nije osporavala želje svoje majke, ipak bila vezanija za Goethea nego što su njezini postupci pokazivali, tako da ovaj roman završava u nešto nježnijem tonu nego što je to mojoj ciničnoj strani ličnosti drago.

Definitivno preporučujem romantičnim dušama koje se pronalaze u tužnim ljubavnim pričama radije nego u sretnima.

Oznake: martin walser, zaljubljeni goethe, ulrike von levetzow

28.12.2014. u 16:42 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com