Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 26.12.2014.
Mark Twain: „Yankee na dvoru kralja Arthura“
Sretan Božić i uspješnu novu 2015. godinu želim svim blogerima i onima koji se tako osjećaju.
Posljednjih dana sam se bavila poučnim, lektirnim naslovima, pa sam tako (po prvi put, pošto mislim da ovaj naslov nije niti bio dostupan u prijevodu dok sam ja bila u osnovnoj školi) pročitala roman „Yankee na dvoru kralja Arthura“ poznatog američkog pisca Marka Twaina.
O Marku Twainu imam dobro mišljenje, jer mi je između ostalih knjiga, djetinjstvo obilježio njegov roman „Kraljević i prosjak“, a tijekom školovanja sam čitala barem „Pustolovine Toma Sawyera“, ako već ne i „Pustolovine Huckleberrya Finna“ (ili obrnuto). Pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, Mark Twain je rođen 1835. godine u mjestu Florida u saveznoj državi Missouri, a njegova se obitelj 1839. godine preselila u mjesto Hannibal na obali Mississipija. Roman „Yankee na dvoru kralja Arthura“ objavio je 1889. godine.
Čitajući ovaj roman, imala sam neprestani dojam sličnosti s filmom „Smiješna strana povijesti“ Mela Brooksa. Dopustite da elaboriram: glavni lik Hank Morgan, inače stanovnik West Hartforda u jednoj od američkih sjevernih saveznih država, i Twainov suvremenik, iznenada se kao zarobljenik grofa Kaya probudi u srednjovjekovnoj Engleskoj. Zatječemo ga kako ga grof vodi u Camelot i prepušta na milost i nemilost kralju Arthuru, njegovom kraljevskom čarobnjaku Merlinu i kraljevskom dvoru, od kojega valja spomenuti viteza Lancelota, kraljicu Guinevere i sve vitezove Okruglog stola.
Shvativši da je u njegovom umu akumulirana sva mudrost trinaest stoljeća koja stoje između njegovog suvremenog života i srednjovjekovne Engleske (ali i uz prirođenu jenkijevsku lukavštinu, kojoj se Twain, kao uvjereni Južnjak, ne propušta narugati), Morgan se proziva Majstorom, najvećim čarobnjakom na svijetu, i uz pomoć svoje nepoštene prednosti, stječe povjerenje kralja Artura i strahopoštovanje svih stanovnika srednjovjekovne Engleske. Zadobivši tako odriješene ruke u upravljanju kraljevstvom, Majstor pokreće razne vrste ustanova – škole, obrazovne zavode i učilišta, pogone za proizvodnju sapuna i šivanje košulja, a besposlene putujuće vitezove upošljava kao ljude-sendviče koji reklamiraju njegove proizvode diljem Engleske.
Ovim romanom Twain je napravio upravo ono za što su nas u osnovnoj školi upućivali da nikako ne smijemo napraviti dok ocjenjujemo postupke likova u književnim djelima – nikako ne smijemo procjenjivati tuđu kulturu, stavove i društveno ozračje promatrati suvremenim očima, odnosno kroz prizmu vlastite kulture, stavova i društvenog ozračja. Glavni junak ovog romana čini upravo suprotno: očima osobe koja je živjela u prosvijetljenom, industrijskom dobu, promatra kulturu i društvene okolnosti mračnog srednjeg vijeka. Tako glavni junak nikako ne može pojmiti božanska svojstva kralja i plemstva, ne može se pomiriti s vlašću i moći Katoličke Crkve, niti s ropstvom ili pasivnošću običnog puka u odnosu na pripadnike viših društvenih slojeva. Valja napomenuti da upravo iz takvog pristupa proizlazi glavni humoristični moment ovog romana (iako se postavlja pitanje mogu li suptilnost takve vrste humora pojmiti i čitatelji lektire osnovnoškolskog uzrasta).
U životu je, nakon što prođete određene godine, za neke stvari možda pomalo kasno. Neke su pak stvari najbolje kad ih činite u za to točno određenom životnom razdoblju. Drago mi je zaključiti da za knjige koje ste propustili pročitati kad je za njih bilo najprikladnije vrijeme, ne gube svoju čar ni kad ih naknadno uzmete u ruke. Stoga preporučujem da u ovom blagdanskom razdoblju iskoristite slobodne dane i pobjegnete malo iz zbilje u imaginarne svjetove koje vam nude knjige.
Oznake: Mark Twain, yankee na dvoru kralja arthura, smiješna strana povijesti
