Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 16.08.2013.
Jane Austen: "Emma"
Kako već rekoh neki dan – pravo vrijeme za potpunu i sustavnu edukaciju po pitanju književnih klasika vjerojatno nikad neće doći, stoga se doista ne isplati čekati: da se slože konstelacije prikladnih zviježda, da dođe odgovarajuće godišnje doba, da plaća bude veća, da dobijem otkaz pa da imam vremena čitati, da odem na bolovanje ili porodiljni pa da imam vremena čitati... moram čitati sada i odmah: zbrda-zdola i navrat-nanos.
Imam dojam da će Zlicu od Opaka ovo razveseliti: pročitala sam „Emmu“, kao prvi roman Jane Austen koji sam čitala (znam, znam, može li se dogoditi da čovjek, osobito ženica kao ja, proboravi na ovoj planeti gotovo trideset godina, a da nikad nije uzeo – tj. uzela – roman Jane Austen u ruke?)
I, pitate, kakvi su dojmovi? Ma ja vam to sve lajkam silno – najodličnije mi je što je Emma vrlo mlada gospođica iz dobre obitelji, koja se ne može družiti baš sa svima i svakime, a kako je u svom okruženju zasigurno najpametnija i kako je sklona donositi vlastite odluke od djetinjstva (s obzirom da joj je majka umrla, Emma je vodila kućanstvo svog oca, boležljivog čovječuljka kojega najviše opterećuje pitanje odakle vuče propuh i je li rosa na travi preopasna za šetnju), te – ne zaboravimo – kako je u razbuktaloj mladosti, nije čudo da je malo poletjela smatrajući da zna kako spariti koga s kime i da je to pitanje njezine najveće ekspertize.
Tako je upravo Emma unesrećila mladu djevojku rođenu izvan braka, Harriett, kad nije dopustila da Harriett pođe za imućnog seljaka, smatrajući da je djevojci to ispod časti jer je možda izvanbračna kćer kakvog grofa. Osim toga, bila je pomalo neljubazna prema jednoj osiromašenoj starijoj djevojci, ali sve u svemu, Emmin je najveći grijeh što je bila pomalo nadobudna, što dvadesetogodišnjakinji itekako dobro pristaje. Sve ostalo zbivalo se mimo Emminih očiju i znanja, i o događajima u svom okruženju vrlo je često donosila pogrešne procjene i zaključke. Osobito je milo što je, bivajući po svom mišljenju posve iznad ljudi u svom okruženju, Emma smatrala da joj se prizemne stvari poput ljubavi i braka nikad neće dogoditi.
Isto tako – kod Jane Austen (sudeći barem po „Emmi“) ne događaju se ubojstva i ružne stvari, sve je lijepo, pastoralno i milo, pa sam uživala u jednom drugom, zaštićenom svijetu, svijetu posve skrojenom po mjeri malih, umišljenih gospođica.
Oznake: jane austen, emma
