Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 31.07.2012.
E. G. Nordell: "Requiem za glumca"
I to je više manje to – Rick Walker je vaš tipični private-eye (zapravo: P.I. – private investigator): lovi žene, puši, pije, svira saksofon i rješava zločine. Najzgodnije oko svega jest što on to čini u ispravnom okruženju – u Hollywoodu tijekom njegovog zlatnog doba, u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
Ono čime sam pomalo nezadovoljna jest prijevod (da, ovdje se našao već spomenut „tuxedo“ koji mu odlično stoji), ali sam tijekom čitanja morala malo smekšati kriterije, s obzirom da neke jezične začkoljice doista nije lako prevesti na drugi jezik, a da se sačuva kontekst i duh tog vremena. Pomalo sam nezadovoljna i sadržajem, jer je izostao i već poslovični obrat, kojega u krimiću gotovo pa i očekujemo. Naime, kraj se malo razvodnio, pa su umjesto otkrivanja zločina postale važne neke druge stvari. Kao da se i pisac, poput njegovog glavnog junaka koji je zaključio da čezne za plesanjem i sviranjem u jazz-klubovima, pomalo umorio i zaključio da bi na zadnjih dvadesetak stranica romana radije radio bilo što drugo nego dovršavao priču.
Međutim, duh vremena je ocrtan, Rick Walker je sjajno izveden arhetip (trebate vidjeti biografiju Ricka Walkera u pogovoru knjige, čovjek ima čitav svoj život i mimo romana čiji je glavni junak) – što više možete poželjeti od krimića?
ponedjeljak, 30.07.2012.
UPDATE: Što se događa u mom svijetu
Posipajući se pepelom, moram ustanoviti da u posljednje vrijeme nisam baš najaktivnija blogerica. Vjerujem da ima i manje aktivnih blogera od mene, ali sve i da je tako, valja reći da više nisam toliko srcem u onome što pišem.
Voljela bih reći da će se to promijeniti, voljela bih dati obećanja koja neću prekršiti glede ozbiljnog bavljenja knjigama, ozbiljnog pisanja o knjigama i aktivnosti u blogosferi. Ali znam da u dogledno vrijeme neću moći održati takva obećanja, pa ih stoga niti ne dajem.
Naime, krajem rujna me čeka jedan od ozbiljnijih stručnih ispita čija je zloglasnost univerzalna za cijeli svijet i sve kulture svijeta. Ono što je prije nekih godinu i pol dana bilo daleko, sad je došlo blizu. Ne moram vam niti spominjati da ne samo od polaganja, već od uspješnog polaganja ovog ispita, ovisi kvaliteta čitavog mog budućeg radnog vijeka. Nisam sretna, tim više što ću tek sredinom studenog znati konačne ishode svog truda.
Većinu vremena ovog ljeta, sve do rujna, hodat ću mutava, spaljena i glupa od bezbrojnih sati učenja kojemu ću se morati posvetiti svakog dana. Loše ću spavati, slabo ću jesti, popit ću hektolitre kave i konzumirati kubike nikotina, sve u gore navedenu svetu svrhu.
Stoga mi nemojte zamjeriti što se ne pojavljujem često na blogu i što moje preporuke povremeno znaju biti prilično ofrljene. Ono što mogu reći jest da i dalje neprestano čitam, jer je to praktički jedino vrijeme kad ne mislim na ono što me čeka.
Amerikanci bi rekli: Bear with me. Još malo, a onda ćemo dalje.
subota, 28.07.2012.
Catherine O'Flynn: "Što se izgubilo"
Prije nekoliko dana govorila sam vam o sustavu kojim posuđujem knjige iz knjižnice (nakon što sam shvatila da iz raznih razloga nisam više u stanju čitati publicistiku, počela sam se držati tog sustava). Knjiga iz naslova je ona knjiga za koju nisam znala o čemu se radi, ali mi je zvučala zanimljivo.
I nisam se prevarila: prvi dio knjige prati svijet intriga i zagonetki u kojem živi djevojčica Kate Meaney, koja je zajedno sa svojim krpenim majmunom Mickeyem pokrenula detektivski ured Falcon (za koji još nitko nije čula, ali Kate ima ozbiljnu namjeru podići razinu poslovanja svog detektivskog ureda). Većinu nadzora Kate obavlja u trgovačkom centru Green Oaks – „prvom trgovačkom centru nove generacije“. Pratimo Katein život nekoliko tjedana, a zatim se njezina priča naprasno prekida (saznajemo, između ostalog, da živi s bakom koja nije sklona odgajanju djece, da se sprijateljila samo s Theresom, da želi biti detektivka u skladu s igrama koje je osmislio njezin pokojni otac, da joj je najbolji prijatelj Adrian koji ima 22 godine i radi u dućanu svog oca i da doista želi otkriti neki zločin).
U drugom dijelu priče, evo nas gotovo 20 godina poslije – Kate je nestala, za njezin nestanak je osumnjičen Adrian, koji je također nestao tjedan dana poslije, a priču nastavlja pričati sam trgovački centar Green Oaks, kroz svoju zaposlenicu u trgovini Your Music, koja je inače Adrianova mlađa sestra, i kroz zaštitara Kurta, koji je kao dječak, 20 godina prije, vidio Kate na dan kad je nestala, ali to nikada nikome nije rekao. Ovim se likovima ukazuje utvara djevojčice s plišanim majmunom i to ih podsjeti na vlastite obiteljske tragedije – za Lisu, Adrianovu sestru, to je bio Adrianov nestanak, dok je za Kurta to bila činjenica da je razočarao svog oca zaposlivši se u preziranom Green Oaksu, zbog kojega su izgubljena brojna radna mjesta u tvornicama.
U konačnici, zločin koji je Kate Meaney priželjkivala je bio ultimativni zločin kojega je trebalo razotkriti, ali ga nije mogla riješiti ona – bilo je to pitanje gdje je nestala Kate Meaney.
Autorica je za ovaj roman dobila nagradu Costa za najbolji debitantski roman 2007. godine, a roman je bio nominiran i za nagrade Man Booker, Orange i Guardian.
Ono što se zapravo izgubilo, kako stoji u naslovu ovog romana, jest sposobnost da uočavamo druge ljude, da ih doista prepoznajemo i da im se približimo. Trgovački centar je samo simbol toga da postajemo nesposobni za život u zajednici i da smo sve više osamljene jedinke na svom putu prema nigdje ili ne znam čemu. Nakon čitanja, osjetila sam se izolirano, usamljeno i bespomoćno, kao da ovaj svijet i suvremeno društvo neprijateljski zure u mene. Vrlo neobičan osjećaj.
četvrtak, 26.07.2012.
C. J. Sansom: "Kraljevska krv"
Sviđa mi se što su si u Knjizi dostupnoj svima dali u zadatak da redom objavljuju romane autora C. J. Sansoma, s obzirom da sam dva romana koja su prethodila romanu iz naslova pobožno pročitala (radilo se o „Raskolu“ i „Crnoj vatri“).
Sviđa mi se kako autor prati životni i profesionalni put odvjetnika grbavca po imenu Matthew Shardlake – ako se sjećate, u „Raskolu“ je riječ o Thomasu Cromwellu i usponu reformacije u Engleskoj, u „Crnoj vatri“ došlo je do Cromwellova pada, a u „Kraljevskoj krvi“ vjetrovi promjene idu i dalje – imaju li potomci Henrika VIII doista najjače nasljedno pravo na prijestolje? Biskup Cranmere dao je Shardlakeu zadatak da prati kraljevsku povorku do Yorka gdje je netom prije u krvi ugušena pobuna papista. No uz ovaj službeni zadatak sastavljanja zahtjeva građana za kralja (što je Shardlake kao odvjetnik u potpunosti ovlašten obaviti), dobio je i jednu neslužbenu misiju – osigurati da zatvorenik Edward Broderick bude sigurno prepraćen u Tower gdje će biti podvrgnut torturi pravih profesionalaca, a ne mesara na sjeveru. Kako se i sam Shardlake nalazi u nemilosti jer je bivši Cromwellov pristaša, mora pristati na izvršenje tog zadatka, ali čim dođe u York, na svakom uglu počinju iskrsavati nasilno preminuli leševi, kako to već obično biva kad čitate krimić.
Uvijek se oduševim kako se autor dobro pripremio za pisanje svakog romana, kako je dobro istražio povijesnu građu i kako precizno uvijek može odrediti gdje prestaje stvarnost, a počinje fikcija. Bez obzira na ozbiljnost i povijesnu težinu svake teme, ovo je treća knjiga iz serijala koju sam pročitala lako i tečno, s osjećajem da sam, osim što sam se dobro zabavila, nešto i naučila i da sam nakon što sam zaklopila stražnje korice knjige, bogatija za još jednu spoznaju.
Stoga, ovu knjigu preporučujem i roditeljima koji žele svog klinca uvjeriti da je čitanje zabavno, preporučujem je zaljubljenicima u proučavanje povijesti, ali je preporučujem i cjelokupnoj čitateljskoj populaciji koja uz dozu dobre, kvalitetne zabave želi nešto i naučiti.
utorak, 24.07.2012.
Sarah O'Brien: "Dvostruka privlačnost"
Kako već jednom rekoh, kad idem u knjižnicu, uzimam jednu sigurno zanimljivu knjigu, jedan krimić da se prebrodi mjesec, jednu dvojbenu knjigu od kojeg ne znam što očekivati i jedno nedvojbeno smeće.
„Dvostruka privlačnost“ autorice Sarah O'Brien je moje smeće za ovaj mjesec. Knjiga ima sve što možete zamisliti: zgodnu agenticu za prodaju nekretnina koja ima 26 godina i strast prema skupim cipelama. Dvije zgodne prijateljice koje se pod hitno moraju spandžati s poznanicima naše glavne junakinje. Jednog zgodnog i dobrog muškarca, s kojim glavna junakinja ima prošlost, pa mu prilazi s oprezom, i jednog opasno zgodnog i opasno opasnog muškarca koji glavnu junakinju privlači svojim životinjskim magnetizmom. Konačno, tu su i roditelji i brat glavne junakinje kao svojevrsni comic relief (hitno, trebam prijevod ove sintagme, mislim da nema svoj pandan u hrvatskom jeziku).
Iskreno, točno to sam očekivala i trebala od ove knjige kad sam je uzela s police u knjižnici, pa se ne bih trebala ni žaliti. Knjiga je kao izmišljena za čitateljsku publiku na plaži, za kulturni intermezzo čekajući vlak HŽ-a kao Godota i u sličnim dokonim i prisilno dokonim situacijama.
Ne moram vam valjda ni spominjati da je naslov izvornika "Hot property", što je baš lijepa naznaka jednog od glavnih motiva romana, a da je kod nas preveden kao "Dvostruka privlačnost" što ni sa čim nema nikakve veze. No ono što me doista ogorčilo kod čitanja ove knjige je katastrofična uporaba hrvatskog jezika koja krasi prijevod. Evo, možda sam bezobrazna prema Splićanima i govornicima čakavskog narječja, ali na kojem je planetu imenica „auto“ srednjeg roda? Kako to može biti da se „njeno auto zapalilo“? Odakle to dolazi? To je kao „njezina bicikla“ i slične stvari. Ja to ne razumijem. Onda, rečenica ide ovako: „Odavde možemo vidjeti SVIH“. Kako svih, majčicu mu žarenu? Kako? Odavde možemo vidjeti – akuzativ (koga/što) – SVE, a ne svih. Ništa ja to ne razumijem.
(Htjela bih ovdje ubaciti kako je u knjizi koju sad čitam glavni junak odjeven u svoj tuxedo koji mu odlično stoji - pa što niste preveli tuxedo u smoking, nijedno nije hrvatska riječ, ali za smoking barem znamo što je - ali zapravo bi to bilo bacanje prvog kamena za osobu koja ne može iznaći adekvatnu zamjenu za "comic relief".)
Ne mogu vam opisati kako me dvojbena upotreba hrvatskog jezika zapanjuje i ovdje u Podravini te Prigorju, kao i u Međimurju. Malo je reći da sam ovdje prvi put čula ovakvu upotrebu učtivog obraćanja: „Jeste li Vi imao/imala novčanik?“ Ako se upotrebljava ovo učtivo Vi iz poštovanja, onda je uvijek „imali“, tada se ne konjugira glagol ovisno o rodu sugovornika, zar ne? Ili Vi ste bila kod liječnika. Grozomorno. Da ne spominjem kakve se strahote znaju događati kad pokušavaju deklinirati muška imena koja završavaju na –o. Recimo, tako ako želite reći nekome da pozove Marka, reći ćete mu „Daj pozovi Markoja“, a u Međimurju „Markija“. Kad je kolega rekao da mora reći „tatiju“ da ga poveze, morala sam pola dana misliti odnosi li se to na njegovog oca ili na nekog drugog.
Znam, reći ćete da sam jezični nacist i čistunac, da potirem uporabu posebnosti dijelova našeg jezičnog identiteta, da se nije lijepo smijati tuđoj nevolji, ali doista moram priznati da mi se čini da su Hrvati sve manje pismeni (uporno nam jedna odvjetnica piše tužbe u kojima stoji „kčerka“. I nitko joj nije rekao, nije li?) i da nam standardni jezik biva sve nakaradniji.
nedjelja, 22.07.2012.
Ray Kluun: "Došla žena doktoru"
Prema knjižničnim preporukama, ova knjiga je uvrštena u kategoriju „humor/satira“. No dakle, kakva loša procjena. Ova mi je knjiga valjda sto puta slomila srce tijekom čitanja.
U središtu su radnje dvoje građana Amsterdama: glavni junak Stijn, vlasnik privatne firme pod nazivom Brend u izradi, koju posjeduje sa svojim prijateljem Frenkom, i njegova supruga Carmen, koja je otvorila svoj biznis Advertising Brokers. Stijn i Carmen su već dulje vrijeme u braku, imaju dvogodišnju kćer Lunu, puno prijatelja, lijepu kuću i naizgled je sve u redu (osim Stijnove monofobije, koja ga tjera da bjesomučno izlazi i lovi cure, no to je samo dio problema). Sve dok Carmen ne dobije vijest o izrazito opasnom obliku karcinoma dojke koji ima i dok se u njihovim životima sve ne preokrene naopačke.
Knjiga je barem dijelom autobiografska jer je autor Raymond van de Klundert (Ray Kluun), koji se prije pisanja bavio marketingom, sa kćerkom u dobi od 3 godine odselio u Australiju nakon što je njegova supruga (36) umrla od raka dojke. U Australiji je i napisao ovaj roman, svoj prvi roman, koji je doživio standing ovations u cijeloj Europi. Moj naklon također ima.
Njihova je priča srcedrapajuća, ali ne na neiskreno melodramatičan način: ja sam se doista mogla staviti u kožu tog nepobjedivog mladog para koji ima sve, a onda gubi samo jednu stvar – zdravlje – i cijeli im se svijet ruši. Međutim, mjestimično je knjiga šašava (pogotovo kad Carmen priprema svoj pogreb, kad se svađaju s liječnicima, kad nastoje živjeti normalnim životom), govori o amsterdamskom noćnom životu, o nogometnom klubu Ajax, autor citira knjige i popularnu muziku. Bez obzira na sve to, priča je tragična i nijedan comic relief nije je mogao olakšati.
Dugo mi se nijedna knjiga nije svidjela kao ova: iskrena je, lako se i tečno čita, govori jezikom naše generacije i govori o stvarima koje nam se neće svidjeti da ih čujemo, ali ih moramo čuti.
subota, 21.07.2012.
James Patterson: "Suzannin dnevnik za Nicholasa"
Zabavno je kad sve što možete saznati o nekoj knjizi saznate već iz naslova. Ova knjiga je točno ono što piše u naslovu – Suzannin dnevnik za Nicholasa. Ako ste već prekaljeni čitatelj, onda znate da je to knjiga koju majka Suzanne piše svom sinu Nicholasu. Posjednik dnevnika je Matt, Nicholasov otac i Suzannin muž, a dnevnik čita Katie, nova žena u Mattovom životu.
Ma zapravo, uzela sam ovu knjigu iz knjižnice jer mi je bio poznat autor, odnosno – prijateljica koja pobožno čita sve naslove iz Knjige dostupne svima (KDS) me izvijestila da je bila oduševljena romanom „2. šansa“ ovog autora, a vidim da si je izdavač Marjan tisak dao truda pa je objavio osim „2. šanse“ (kod njih „Druga prilika“) i knjigu „Prve žrtve“ kao i zajednički naslov Jamesa Pattersona i Petera de Jongea pod naslovom „Ljetnikovac“. Ovaj autor je najpoznatiji po svojoj plodnosti pa se tako obvezao svom izdavaču u tri godine napisati 17 knjiga (iako, autor nikad nije krio da ima i suradnike) VIDI LINK. Poznat je i po tome što je jedan od najuspješnijih i najbogatijih pisaca, ako ne i najbogatiji, barem za 2011. godinu VIDI LINK. A meni će glede Jamesa Pattersona najsnažnije ostati sjećanje da ga je oštro kritizirao Stephen King, iako, kad čitate taj citat, ispadne da su novinari ponovno napuhali nešto što je bila blago nekolegijalna usporedba (naime, to je već stara stvar, King je rekao da se J.K. Rowling i Stepehenie Meyer obje obraćaju mlađoj čitateljskoj publici, s tom razlikom da je J.K. Rowling izvrstan pisac, a da je ono što radi Stephenie Meyer bezvrijedno. Nadalje, rekao je da je Jodi Picault istovremeno vrlo uspješna i vrlo dobar pisac, da Dean Koontz varira, a da je James Patterson užasan pisac, ali vrlo uspješan.)
Što se tiče ove knjige, moram se složiti s Kingovom ocjenom: radi se o kratkoj knjižici, ali time ništa manje bezveznoj. Podsjeća na priče iz Moje sudbine, zaplet je tanjušan, a stil sukladno bogat. Polažem više nade u „Drugu šansu“ jer tu autor uvodi tzv. Ženski klub za umorstva pa se nadam boljoj zabavi, zanimljivijim zapletima i manjoj nakićenosti stila. Dakle, neću odustati, možda mu je ovo baš loše izdanje, ali za prvi dojam – i nisam preoduševljena.
ponedjeljak, 09.07.2012.
John Katzenbach: "Stanje duha"
Možda nikad ne bih uzela ovu knjigu s police u knjižnici da nisam pročitala komentar na koricama koji kaže „Malo je pisaca kriminalističkih romana koji tako dobro razumiju zločinački um kao Katzenbach“. O autoru, inače, prije nikad ništa nisam čula, iako sad kad guglam, ustanovila sam da se radi o piscu bestselera čija su tri romana ekranizirana u popularne filmove. Roman „Stanje duha“ (zapravo, „Stanje uma“, tj. „State of mind“) objavljen je 1997. godine.
U središtu su radnje tri isprepletene priče (možda ih ima i više, ali počnimo s nabrajanjem). S jedne strane, profesor Jeffrey Clayton predaje svojim studentima kolegij o serijskim ubojicama. S druge strane, na Floridi njegova sestra Susan brine o njihovoj bolesnoj majci Diani dok sastavlja zagonetke za novine. Ona prva počinje dobivati zagonetke od osobe koja ju očito poznaje na svoju kućnu adresu. Njezinom se bratu, pak, dogodi iznenadni susret s policajcem Martinom koji treba njegovu pomoć oko otkrivanja serijskog ubojice kojega oboje poznaju.
Zanimljivo je u kakvo je okruženje Katzenbach stavio svoje glavne junake. Naime, radi se o Americi u ne tako dalekoj budućnosti, kad je sigurnost na prvom mjestu, gdje svi nose oružje i gdje se po ulicama šeću bande opakih trinaestogodišnjaka. Na sveučilištima profesori dobivaju hice u glavu zbog loših ocjena, a cijele Sjedinjene Američke Države obuzela je kriza duha i morala. U takvom okruženju, velike korporacije (po uzoru na Disneya nešto ranije) počele su kupovati velike posjede u Kaliforniji, Montani, Arizoni, dakle, uz Zapadnu obalu, i formirale pokusnu Pedeset prvu državu, koja je prvo bila namijenjena za život zaposlenika tih velikih korporacija, ali su uskoro izrazili želju za naseljavanje i drugi Amerikanci željni mira, sigurnosti i neke druge, starije Amerike. Opstanak te države ovisi o skoroj odluci Kongresa. Upravo je područje Pedeset prve države poprište krvavih zločina za čije rješavanje je potrebna stručnost profesora Claytona.
Ova knjiga me navela i na razmišljanje o zjapećem generacijskom jazu, o sukobu između očeva i sinova, o sukobu između dobra i zla i sličnim popratnim motivima kojima se Katzenbach bavio u ovom romanu.
U svakom slučaju, vrlo intrigantno, vrlo provokativno, pa iako se radi „samo“ o krimiću, postavljaju se i vrlo važna moralna pitanja o čijim će odgovorima ovisiti kako ćemo živjeti u budućnosti.
subota, 07.07.2012.
Obavijest za blogere kreativce
A koji to bloger, molim vas, nije istovremeno i veliki kreativac?
Kako se sama više ne bavim pisanjem, osim piskaranja po blogu, ali nekad davno sam puno više pisala, još uvijek do mene povremeno doplutaju informacije o kojekakvim literarnim natječajima, konkursima za priče i slično. Stoga u nastavku ovog teksta prenosim obavijest s jednog takvog natječaja, ako bi se kakav vrli bloger sklon političkim naklapanjima htio upustiti u književno promišljanje.
Podsjećam Vas na GONG-ov natječaj za neobjavljenu science fiction i fantasy (SF&F) priču na temu demokracije i/ili svih njenih sastavnica i nuspojava.
Nakon natječaja odabrat će se priče za objavu u e-zbirci, a tri najbolje dobit će i novčanu nagradu te biti prevedene na engleski.
Detalje natječaja pročitajte na web stranici GONG-a.
Razigrajte maštu i pošaljite nam svoju SF&F priču :)
Uvjeti natječaja:
Povodom 15 godina svoga rada GONG objavljuje natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije!
1. Ovim se natječajem traže priče iz žanrovskog spektra znanstvene fantastike i fantasyja koje na bilo koji način obrađuju temu demokracije, odnosno njenih sastavnica i nuspojava.
2. Primaju se priče napisane na hrvatskom jeziku ili na drugim jezicima s kojih ne treba prevoditi, maksimalne duljine do 15 novinskih kartica (27.000 znakova, uključujući i razmake), napisane fontom Times New Roman veličine 12, s proredom 1.5 i numeriranih stranica.
3. Priče moraju biti originalne, tj. neobjavljene. Neobjavljenom se pričom smatra ona koja još ni na koji način nije pružena na uvid javnosti u tiskanom ili u elektronskom mediju, uključujući i internet.
4. Prijave se primaju isključivo poštom, a u prijavi treba priložiti po jedan primjerak priče u papirnatoj i elektronskoj verziji.
5. Natječaj je anoniman. Rad mora biti potpisan šifrom. Rješenje šifre – puno ime i prezime, adresa i broj telefona te e-mail adresa, treba priložiti pošiljci u zasebnoj i zatvorenoj koverti. Nepotpune prijave neće se uzimati u obzir.
6. Ocjenjivačka komisija, imenovana od Vijeća GONG-a, odabrat će:
a) priče koje će se objaviti u zajedničkoj e-zbirci priča, a zbirka će biti objavljena na web stranicama GONG-a te javno predstavljena do kraja godine;
b) tri najbolje priče kojima će dodijeliti tri novčane nagrade:
– prva nagrada u iznosu od 1.000,00 kn
– druga nagrada u iznosu od 700,00 kn
– treća nagrada u iznosu od 500,00 kn
i koje će biti prevedene na engleski jezik i objavljene kao dodatak e-zbirci priča.
Komisija za ocjenjivanje zadržava pravo ne dodijeliti nagrade ako tekstovi ne zadovolje kvalitetom ili uvjetima.
7. Krajnji rok za slanje radova je 15. srpnja 2012. godine.
Radovi se šalju poštom na adresu: GONG (SF&F PRIČA), Trg bana Jelačića 15,10000 Zagreb
Pozdrav!
