Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 21.07.2012.
James Patterson: "Suzannin dnevnik za Nicholasa"
Zabavno je kad sve što možete saznati o nekoj knjizi saznate već iz naslova. Ova knjiga je točno ono što piše u naslovu – Suzannin dnevnik za Nicholasa. Ako ste već prekaljeni čitatelj, onda znate da je to knjiga koju majka Suzanne piše svom sinu Nicholasu. Posjednik dnevnika je Matt, Nicholasov otac i Suzannin muž, a dnevnik čita Katie, nova žena u Mattovom životu.
Ma zapravo, uzela sam ovu knjigu iz knjižnice jer mi je bio poznat autor, odnosno – prijateljica koja pobožno čita sve naslove iz Knjige dostupne svima (KDS) me izvijestila da je bila oduševljena romanom „2. šansa“ ovog autora, a vidim da si je izdavač Marjan tisak dao truda pa je objavio osim „2. šanse“ (kod njih „Druga prilika“) i knjigu „Prve žrtve“ kao i zajednički naslov Jamesa Pattersona i Petera de Jongea pod naslovom „Ljetnikovac“. Ovaj autor je najpoznatiji po svojoj plodnosti pa se tako obvezao svom izdavaču u tri godine napisati 17 knjiga (iako, autor nikad nije krio da ima i suradnike) VIDI LINK. Poznat je i po tome što je jedan od najuspješnijih i najbogatijih pisaca, ako ne i najbogatiji, barem za 2011. godinu VIDI LINK. A meni će glede Jamesa Pattersona najsnažnije ostati sjećanje da ga je oštro kritizirao Stephen King, iako, kad čitate taj citat, ispadne da su novinari ponovno napuhali nešto što je bila blago nekolegijalna usporedba (naime, to je već stara stvar, King je rekao da se J.K. Rowling i Stepehenie Meyer obje obraćaju mlađoj čitateljskoj publici, s tom razlikom da je J.K. Rowling izvrstan pisac, a da je ono što radi Stephenie Meyer bezvrijedno. Nadalje, rekao je da je Jodi Picault istovremeno vrlo uspješna i vrlo dobar pisac, da Dean Koontz varira, a da je James Patterson užasan pisac, ali vrlo uspješan.)
Što se tiče ove knjige, moram se složiti s Kingovom ocjenom: radi se o kratkoj knjižici, ali time ništa manje bezveznoj. Podsjeća na priče iz Moje sudbine, zaplet je tanjušan, a stil sukladno bogat. Polažem više nade u „Drugu šansu“ jer tu autor uvodi tzv. Ženski klub za umorstva pa se nadam boljoj zabavi, zanimljivijim zapletima i manjoj nakićenosti stila. Dakle, neću odustati, možda mu je ovo baš loše izdanje, ali za prvi dojam – i nisam preoduševljena.
