„Rick Walker, privatni istražitelj i honorarni glazbenik, živahan je mlad čovjek koji je imao kratku „gažu“ u policiji. Nakon što je u stražnjem dvorištu filmskih studija National otkriven kostur neidentificirane osobe, Rick Walker je pozvan da istraži slučaj. Walker tada još nije znao da će biti uvučen u istragu gotovo zaboravljenog ubojstva koje bi moglo ugroziti živote i uglede bogatih i moćnih ljudi Hollywooda. Kako se tajna ubojstva raspliće, Walker se braća u burne dvadesete i eru nijemog filma.“
I to je više manje to – Rick Walker je vaš tipični private-eye (zapravo: P.I. – private investigator): lovi žene, puši, pije, svira saksofon i rješava zločine. Najzgodnije oko svega jest što on to čini u ispravnom okruženju – u Hollywoodu tijekom njegovog zlatnog doba, u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
Ono čime sam pomalo nezadovoljna jest prijevod (da, ovdje se našao već spomenut „tuxedo“ koji mu odlično stoji), ali sam tijekom čitanja morala malo smekšati kriterije, s obzirom da neke jezične začkoljice doista nije lako prevesti na drugi jezik, a da se sačuva kontekst i duh tog vremena. Pomalo sam nezadovoljna i sadržajem, jer je izostao i već poslovični obrat, kojega u krimiću gotovo pa i očekujemo. Naime, kraj se malo razvodnio, pa su umjesto otkrivanja zločina postale važne neke druge stvari. Kao da se i pisac, poput njegovog glavnog junaka koji je zaključio da čezne za plesanjem i sviranjem u jazz-klubovima, pomalo umorio i zaključio da bi na zadnjih dvadesetak stranica romana radije radio bilo što drugo nego dovršavao priču.
Međutim, duh vremena je ocrtan, Rick Walker je sjajno izveden arhetip (trebate vidjeti biografiju Ricka Walkera u pogovoru knjige, čovjek ima čitav svoj život i mimo romana čiji je glavni junak) – što više možete poželjeti od krimića?