Prije nekoliko dana govorila sam vam o sustavu kojim posuđujem knjige iz knjižnice (nakon što sam shvatila da iz raznih razloga nisam više u stanju čitati publicistiku, počela sam se držati tog sustava). Knjiga iz naslova je ona knjiga za koju nisam znala o čemu se radi, ali mi je zvučala zanimljivo.
I nisam se prevarila: prvi dio knjige prati svijet intriga i zagonetki u kojem živi djevojčica Kate Meaney, koja je zajedno sa svojim krpenim majmunom Mickeyem pokrenula detektivski ured Falcon (za koji još nitko nije čula, ali Kate ima ozbiljnu namjeru podići razinu poslovanja svog detektivskog ureda). Većinu nadzora Kate obavlja u trgovačkom centru Green Oaks – „prvom trgovačkom centru nove generacije“. Pratimo Katein život nekoliko tjedana, a zatim se njezina priča naprasno prekida (saznajemo, između ostalog, da živi s bakom koja nije sklona odgajanju djece, da se sprijateljila samo s Theresom, da želi biti detektivka u skladu s igrama koje je osmislio njezin pokojni otac, da joj je najbolji prijatelj Adrian koji ima 22 godine i radi u dućanu svog oca i da doista želi otkriti neki zločin).
U drugom dijelu priče, evo nas gotovo 20 godina poslije – Kate je nestala, za njezin nestanak je osumnjičen Adrian, koji je također nestao tjedan dana poslije, a priču nastavlja pričati sam trgovački centar Green Oaks, kroz svoju zaposlenicu u trgovini Your Music, koja je inače Adrianova mlađa sestra, i kroz zaštitara Kurta, koji je kao dječak, 20 godina prije, vidio Kate na dan kad je nestala, ali to nikada nikome nije rekao. Ovim se likovima ukazuje utvara djevojčice s plišanim majmunom i to ih podsjeti na vlastite obiteljske tragedije – za Lisu, Adrianovu sestru, to je bio Adrianov nestanak, dok je za Kurta to bila činjenica da je razočarao svog oca zaposlivši se u preziranom Green Oaksu, zbog kojega su izgubljena brojna radna mjesta u tvornicama.
U konačnici, zločin koji je Kate Meaney priželjkivala je bio ultimativni zločin kojega je trebalo razotkriti, ali ga nije mogla riješiti ona – bilo je to pitanje gdje je nestala Kate Meaney.
Autorica je za ovaj roman dobila nagradu Costa za najbolji debitantski roman 2007. godine, a roman je bio nominiran i za nagrade Man Booker, Orange i Guardian.
Ono što se zapravo izgubilo, kako stoji u naslovu ovog romana, jest sposobnost da uočavamo druge ljude, da ih doista prepoznajemo i da im se približimo. Trgovački centar je samo simbol toga da postajemo nesposobni za život u zajednici i da smo sve više osamljene jedinke na svom putu prema nigdje ili ne znam čemu. Nakon čitanja, osjetila sam se izolirano, usamljeno i bespomoćno, kao da ovaj svijet i suvremeno društvo neprijateljski zure u mene. Vrlo neobičan osjećaj.
Post je objavljen 28.07.2012. u 09:22 sati.