Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 14.05.2012.
Anna Sam: "Muke jedne blagajnice"
Priča o književnom uspjehu koji je poletio zahvaljujući odskočnoj dasci blogosfere nije nepoznata ni na našim prostorima (znate na koga sve mislim, da ih sad ponovno ne hvalim!) Anna Sam i njezine „Muke jedne blagajnice“ potječu iz iste priče – radi se o dvadesetosmogodišnjoj djevojci s diplomom književnosti i osmogodišnjim radnim stažem iza blagajne u supermarketu.
Da bi svoje postojanje učinila podnošljivijim, počela je bilježiti događaje s radnog mjesta koji bi se doista mogli okvalificirati kao „sumrak civilizacije“. U supermarketu je vidljivo sve – tabui koje još uvijek imamo (glede kupovine toalet papira, prezervativa ili higijenskih uložaka), sve veće raslojavanje između bogatih i siromašnih (pa tako Anna pogledom prati one koji kupuju samo na akcijama i oslanjaju se na kupone i promotivne ponude), manjak dobrog odgoja koji je postao sve vidljiviji (pa tako neki niti na blagajni ne odvajaju uho od mobitela, niti da bi pogledali blagajnicu), kao i priča o naplaćivanju plastičnih vrećica u Francuskoj koja je u tamošnjim supermarketima uvedena odavno (ozbiljno, ni inače ne koristim puno plastičnih vrećica jer nastojim biti ekološki svjesna, ali kad ovo i kod nas uzme maha, u potpunosti prelazim na višekratne tekstilne torbe).
Njihovo je zaključivanje teklo ovako: „Ako dućan više ne daruje vrećice, znači da ih prodaje; krenuli su dakle, musti veću lovu.“ To sam i ja pomislila. No, došlo mi je da im kažem i sljedeće: „Mislite na sutra i na sve te krajolike koji će vam se ukazati u svoj svojoj ljepoti bez plastike. More, bez vrećice koja pluta po površini – zar to nije super?““
Negativna strana posla u supermarketima su i nasilne rasprodaje, koje u Hrvatskoj još uvijek nisu uzele maha, koliko ja znam (vjerojatno zato što ni sniženja nisu jednako nasilna kao vani).
Da sve ne bi bilo tako crno, moram reći da su uvjeti rada za jednu od najslabije cijenjenih grupa radne snage u Francuskoj ipak malo bolji, jer za šestosatno dnevno radno vrijeme (odnosno 30-satno tjedno radno vrijeme) mjesečna plaća iznosi 850 eura, što prema mom izračunu iznosi nešto preko 6.300,00 kuna. Za usporedbu, jedna moja prijateljica je radila u jednom trgovačkom lancu, s istim uvjetima rada, ali s četverostruko manjim primanjima. Iako je bedasto što zaposlenici imaju 3 minute pauze po satu rada, odnosno 18 minuta za šest sati rada, za nešto veća primanja, ja bih se brzo naviknula.
Prednosti ove knjige: čita se brzo jer je izrazito zabavna.
Nedostaci: ostavlja pomalo gorak okus u ustima za sve nas koji smo bar jednom radili u trgovačkom zanimanju (a i za one koji su barem jednom kupovali u supermarketima), jer su neke ljudske mane i predobro poznate.
P. S. Pitajte Annu iz kojih sve odvratnih dijelova tijela ljudi vade novac. Bljak!
