Priča o književnom uspjehu koji je poletio zahvaljujući odskočnoj dasci blogosfere nije nepoznata ni na našim prostorima (znate na koga sve mislim, da ih sad ponovno ne hvalim!) Anna Sam i njezine „Muke jedne blagajnice“ potječu iz iste priče – radi se o dvadesetosmogodišnjoj djevojci s diplomom književnosti i osmogodišnjim radnim stažem iza blagajne u supermarketu.
Da bi svoje postojanje učinila podnošljivijim, počela je bilježiti događaje s radnog mjesta koji bi se doista mogli okvalificirati kao „sumrak civilizacije“. U supermarketu je vidljivo sve – tabui koje još uvijek imamo (glede kupovine toalet papira, prezervativa ili higijenskih uložaka), sve veće raslojavanje između bogatih i siromašnih (pa tako Anna pogledom prati one koji kupuju samo na akcijama i oslanjaju se na kupone i promotivne ponude), manjak dobrog odgoja koji je postao sve vidljiviji (pa tako neki niti na blagajni ne odvajaju uho od mobitela, niti da bi pogledali blagajnicu), kao i priča o naplaćivanju plastičnih vrećica u Francuskoj koja je u tamošnjim supermarketima uvedena odavno (ozbiljno, ni inače ne koristim puno plastičnih vrećica jer nastojim biti ekološki svjesna, ali kad ovo i kod nas uzme maha, u potpunosti prelazim na višekratne tekstilne torbe).
„Jedna od velikih revolucija s početka ovog stoljeća: plastične vrećice, koje su po supermarketima izdašno dijelili kupcima, iščeznule su. Pa je to kupce silno sredilo. Osobito u prvo vrijeme.
Njihovo je zaključivanje teklo ovako: „Ako dućan više ne daruje vrećice, znači da ih prodaje; krenuli su dakle, musti veću lovu.“ To sam i ja pomislila. No, došlo mi je da im kažem i sljedeće: „Mislite na sutra i na sve te krajolike koji će vam se ukazati u svoj svojoj ljepoti bez plastike. More, bez vrećice koja pluta po površini – zar to nije super?““
Negativna strana posla u supermarketima su i nasilne rasprodaje, koje u Hrvatskoj još uvijek nisu uzele maha, koliko ja znam (vjerojatno zato što ni sniženja nisu jednako nasilna kao vani).
„I još, dobit ćete, kad-tad, dojam da ste postali radnik na sortiranju otpada. Velik će broj kupaca misliti da je vaša pokretna traka kanta za smeće i doslovno će tako na nju istovarivati svoja kolica ili istresati košaricu. Na vama je da se snađete pa što brže možete preuzmete i sredite njihovo brdašce povoljno kupljene robe. Za njih, „izvanredno povoljno“ rijetko se rimuje s „pristojno“. To je danas i kao pokušaj preskupo.“
Da sve ne bi bilo tako crno, moram reći da su uvjeti rada za jednu od najslabije cijenjenih grupa radne snage u Francuskoj ipak malo bolji, jer za šestosatno dnevno radno vrijeme (odnosno 30-satno tjedno radno vrijeme) mjesečna plaća iznosi 850 eura, što prema mom izračunu iznosi nešto preko 6.300,00 kuna. Za usporedbu, jedna moja prijateljica je radila u jednom trgovačkom lancu, s istim uvjetima rada, ali s četverostruko manjim primanjima. Iako je bedasto što zaposlenici imaju 3 minute pauze po satu rada, odnosno 18 minuta za šest sati rada, za nešto veća primanja, ja bih se brzo naviknula.
Prednosti ove knjige: čita se brzo jer je izrazito zabavna.
Nedostaci: ostavlja pomalo gorak okus u ustima za sve nas koji smo bar jednom radili u trgovačkom zanimanju (a i za one koji su barem jednom kupovali u supermarketima), jer su neke ljudske mane i predobro poznate.
P. S. Pitajte Annu iz kojih sve odvratnih dijelova tijela ljudi vade novac. Bljak!