Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 15.02.2012.
Deborah Rodriguez: "Kabulska škola ljepote"
Moja nezasitna glad za knjigama ovaj me put odvela u smjeru nečega za što sam mislila da će biti knjiga tipa „Djevojke iz Riyada“ ili nešto slično (chick-lit na Bliskom Istoku, recimo to tako). Međutim, „Kabulska škola ljepote“ zapravo je romansirana priča o jednoj ideji.
Ideja je ta da su žene u Afganistanu potlačene i da im se mora pomoći. Revolucija je u Kabulu krenula u suprotnom smjeru: ne u smislu većeg oslobađanja, već povratka na stare vrijednosti koje su nametnuli talibani – majke nisu morale nositi burke, ali kćeri su morale (o istom fenomenu pisala je i Azar Nafisi u „Loliti u Teheranu“). Žene nisu mogle zarađivati, ali je jedna žena (a radi se o autorici Deborah Rodriguez) pokrenula Kabulsku školu ljepote u kojoj su žene naučile vještine kojima su mogle uzdržavati obitelji. Škola se financirala vršenjem kozmetičkih i frizerskih usluga Zapadnjacima koji su u sklopu humanitarnih udruga i mirovnih snaga boravili u zemlji.
Priča počinje jednim vjenčanjem, i to vjenčanjem autoričine prijateljice i učenice u navedenoj školi. Uređivanje mladenke i njezinih pratilja započelo je rano ujutro (pojmovi urešavanja u zapadnoj kulturi i islamskim zemljama sasvim se razlikuju), a završilo je spektakularnom prvom bračnom noći. Zanimljivo je da se autorica tijekom boravka u Kabulu i sama udala za Afganistanca, i to na tradicionalan način – dogovaranjem braka i miraza.
Tijekom knjige autorica iznosi niz tragičnih priča o ženama čiji su supruzi nasilni, nesposobni zarađivati, često ih zatvaraju u kuće, varaju ih s drugim ženama, ponižavaju ih ukoliko im ne podare muškog potomka i slično. Za te žene obrazovanje u bilo kakvim unovčivim vještinama je dar s neba (ja često pomislim, a onda kažem i naglas, kako bi možda bilo bolje da sam frizerka ili kozmetičarka, s torbicom alata bih mogla zarađivati za život gdje god da se u svijetu zateknem).
Nažalost, vještine koje posjedujem (a koje bi se mogle unovčiti) mogle bi se nabrojati na prste jedne ruke, a za njih ne vjerujem da bih ostvarila ne znam kakvo bogatstvo. Stoga se valja diviti svakome tko je unatoč poteškoćama uspio naučiti nešto čime može staviti hranu na stol i krov nad glavu.
