Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 07.02.2012.
Slobodanka Boba Đuderija: "Marčelina"
Ovim putem unaprijed obavještavam svekoliku javnost – Ne, nije me Marčelina ovo nagovorila da joj skladam hvalospjeve, nije me niti kontaktirala, niti pitala da je reklamiram; ovo činim po vlastitom nahođenju, misleći da ako već tolike knjige tolikih poznatih izdavačkih kuća reklamiram po ovom blogu (a da mi nitko od njih, osim jedne ili dvije časne iznimke, nije niti hvala rekao, a kamoli knjigu poslao – ovim putem pozdravljam profesora Velimira Sriću s kojim sam kontaktirala jednom ili dva puta putem maila, kao i Miljenka Grbića iz izdavačke kuće Differo koja je objavila knjigu „Funky Bussiness“), mogu to bez imalo grižnje savjesti i s velikim zadovoljstvom učiniti i za kolegicu blogericu, a odnedavno i za kolumnisticu Net.hr-a.
Podnaslovljena kao „Kompilacija erotsko-domoljubnih kontemplacija“, ova knjiga (inače objavljena u Nakladi Jesenski i Turk), po svom je obujmu ogromna, doista golema za jednu knjigu kolumni i eseja (to će biti moja prva opservacija u ovom prikazu knjige). Razmišljam da ja, kad bih stavila na uzastopne stranice sve što sam dosad napisala (i kad bih, dakako, odbacila ono što uopće ne valja, jer ja pišem po principu „i ćorava koka nađe zrno“), ne bih niti u teoretskoj primisli mogla složiti knjigu od gotovo 400 (dobro ste me čuli, ČETIRISTO!) stranica koje je Marčelina napisala. Tim više što bi to, sve kad bih i uspjela, bilo nečitljivo negdje od dvadesete stranice pa nadalje. A kod Marčeline takvih problema nema – jest da sam neke od objavljenih priča već ranije čitala, neke na blogu, a neke i negdje dalje, ali nije bilo naodmet, ponovno sam uživala. Dakako, neke od priča koje su nastale za E-novine nisam nikad čitala i bile su mi... neobično uviđavne (pri čemu doista ne mislim da su bile pristojne ili prikladne, jer to nisu dva epiteta kojima bih opisala Marčelinino pisanje, već mislim da su imale neobičan uvid u društvo u kojem živimo).
Kao drugu opservaciju moram napisati i onaj službeni dio za one koji nikad nisu bili u blogosferi, koji nikad nisu čitali kolumne na Net.hr-u i koji nisu čuli da je ova knjiga izašla. Radi se o zbirci kolumni, priča i kratkih crtica koje su nastajale tijekom čitavog spisateljskog rada Slobodanke Bobe Đuderije – za e-novine, za humoristički podlistak Pomet Slobodne Dalmacije, za e-ćakule, kao i za njezin blog matejuska.blog.hr. Radi se o gospođi od kojih... neću reći koliko godina, po struci ekonomistici, a po zanimanjima je bila koješta – prevoditeljica, radnica na traci, tajnica uprave (to sve piše u pričama iz ove knjige, tako da vam neću unaprijed ništa pričati), koja ima jednog sina i jednog bivšeg muža. Nekako mi se ova knjiga čini totalno u skladu s već davno započetom tradicijom splitske humoristično-književne scene (a sada ozbiljno), pa je zapravo zbog toga preporučujem za čitanje, ne toliko zbog toga što autoričin rad poznajem, već doista mislim da biste mogli uživati u čitanju.
Kao treće moram istaknuti i to da je spisateljica/kolumnistica/blogerica vrlo zgodno ispala na fotografiji uz bilješku o piscu, što me navodi na zaključak da većina problema s muškarcima o kojima piše u knjizi vjerojatno nisu bili oko njenog izgleda, nego zbog pogana jezika, što nas ponovno vraća na ČE-TI-RI-STO stranica teksta koje je uspjela prikupiti... Nije čudo, još jednom ponavljam.
Kao četvrto (a time se približavam i kraju svoje litanije), moram reći da mi je sve to neobično drago, već dugo nitko iz blogosfere nije dospio van (poslije... koga: Lebowskog? Julijane Adamović?) pod svjetla reflektora, i onako se hipsterski veselim da mogu odmahnuti rukom i reći: „Eh, vi đilkoši, ja sam Marčelinu čitala još dok nije bila popularna!“
