Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 02.02.2012.
EKONOMIJA ČETVRTKOM: Barbara Kellerman: "Loše vodstvo"
S obzirom da je četvrtak na ovom blogu rezerviran kao dan za ekonomske i političke teme, vezano uz knjige koje sam čitala i čije sam prikaze radila za specijalizirani mjesečnik za poduzetnike koji je pod nazivom Slavonski Poduzetnik, a da je ta suradnja završila prilično neslavno (po moj planirani budžet), odlučila sam ih ponovno objaviti na ovaj način, radi vaše zabave, informacije i edukacije.
Barbara Kellerman: „Loše vodstvo – Što je to, kako nastaje i zašto je važno?“ (Naklada Zadro, Zagreb, 2006., s engleskog prevela: Mirna Petani)
Iako većina nas pojam „vodstvo“ poistovjećuje s dobrim i uspješnim vodstvom, ipak se ne može poreći da je tijekom društvene povijesti postojalo nekoliko vođa koji su privlačili sljedbenike i imali prilično mnogo uspjeha u provođenju svojih misija, iako su objektivno bili loši vođe i provodili loše ideje. Upravo tim fenomenom se u svojoj knjizi „Loše vodstvo – Što je to, kako nastaje i zašto je važno?“ bavi autorica Barbara Kellerman.
Ovoj neuobičajenoj tezi autorica je pristupila na provokativan način, pronalazeći primjere koji je potkrepljuju ne samo u privatnom, već i u javnom sektoru, pa čak i na području nevladinih organizacija. Ona pravi značajnu razliku između lošeg vodstva koje je neučinkovito i onoga koje je neetično – tako možemo razlikovati čak tri tipa loših vodstava: neučinkovita i neetična, neučinkovita, ali etična te učinkovita, ali krajnje neetična.
Rukovodeći se tim vrstama loših vodstava, autorica je razvila sedam tipova vodstava čiji vođe svojim postupcima uzrokuju više zla nego dobra: nesposobno vodstvo (koje je u svojoj srži više neučinkovito nego neetično, a čiji je zoran primjer predsjednikovanje Juana Antonia Samarancha nad Međunarodnim olimpijskim odborom), kruto vodstvo koje predstavlja brokerica Mary Meeker (koja je, odbijajući se prilagoditi novim poslovnim okolnostima, financijski upropastila velik broj svojih klijenata) ili neumjereno, odnosno razuzdano vodstvo, kao primjerice ono Mariona Barrya Jr., gradonačelnika Washingtona koji je tijekom svojih mandata bio ozbiljno ovisan o kokainu i ženama. Nadalje, autorica navodi i primjere bezobzirnog vodstva, korumpiranog vodstva, izolacionističkog vodstva te zločinačkog vodstva kakvo zorno opisuje „put uspjeha“ vođe bosanskih Srba, Radovana Karadžića.
Kako autorica ističe da su sljedbenici jednako odgovorni za loše vodstvo koliko i sami vođe (po maksimi „imamo onakve vođe kakve zaslužujemo“), na kraju knjige postoji popis općenitih pravila koje bi trebao slijediti svaki vođa da bi izbjegao zamkama lošeg vodstva, a jednak skup pravila upućen je i sljedbenicima koji mogu adekvatno kontrolirati postupke svojih vođa.
Pa iako se ova knjiga na prvi pogled doima kao zbirka poslovnih i povijesnih biografija određenih političkih i društvenih ličnosti, i iako je tema lošeg vodstva obrađena sa stajališta političke i društvene teorije, ipak u određenoj mjeri dotiče i poslovni svijet – stoga se svakom poduzetniku koji ne želi postati loš vođa svakako isplati pročitati je.
Iako većina nas pojam „vodstvo“ poistovjećuje s dobrim i uspješnim vodstvom, ipak se ne može poreći da je tijekom društvene povijesti postojalo nekoliko vođa koji su privlačili sljedbenike i imali prilično mnogo uspjeha u provođenju svojih misija, iako su objektivno bili loši vođe i provodili loše ideje. Upravo tim fenomenom se u svojoj knjizi „Loše vodstvo – Što je to, kako nastaje i zašto je važno?“ bavi autorica Barbara Kellerman.
Ovoj neuobičajenoj tezi autorica je pristupila na provokativan način, pronalazeći primjere koji je potkrepljuju ne samo u privatnom, već i u javnom sektoru, pa čak i na području nevladinih organizacija. Ona pravi značajnu razliku između lošeg vodstva koje je neučinkovito i onoga koje je neetično – tako možemo razlikovati čak tri tipa loših vodstava: neučinkovita i neetična, neučinkovita, ali etična te učinkovita, ali krajnje neetična.
Rukovodeći se tim vrstama loših vodstava, autorica je razvila sedam tipova vodstava čiji vođe svojim postupcima uzrokuju više zla nego dobra: nesposobno vodstvo (koje je u svojoj srži više neučinkovito nego neetično, a čiji je zoran primjer predsjednikovanje Juana Antonia Samarancha nad Međunarodnim olimpijskim odborom), kruto vodstvo koje predstavlja brokerica Mary Meeker (koja je, odbijajući se prilagoditi novim poslovnim okolnostima, financijski upropastila velik broj svojih klijenata) ili neumjereno, odnosno razuzdano vodstvo, kao primjerice ono Mariona Barrya Jr., gradonačelnika Washingtona koji je tijekom svojih mandata bio ozbiljno ovisan o kokainu i ženama. Nadalje, autorica navodi i primjere bezobzirnog vodstva, korumpiranog vodstva, izolacionističkog vodstva te zločinačkog vodstva kakvo zorno opisuje „put uspjeha“ vođe bosanskih Srba, Radovana Karadžića.
Kako autorica ističe da su sljedbenici jednako odgovorni za loše vodstvo koliko i sami vođe (po maksimi „imamo onakve vođe kakve zaslužujemo“), na kraju knjige postoji popis općenitih pravila koje bi trebao slijediti svaki vođa da bi izbjegao zamkama lošeg vodstva, a jednak skup pravila upućen je i sljedbenicima koji mogu adekvatno kontrolirati postupke svojih vođa.
Pa iako se ova knjiga na prvi pogled doima kao zbirka poslovnih i povijesnih biografija određenih političkih i društvenih ličnosti, i iako je tema lošeg vodstva obrađena sa stajališta političke i društvene teorije, ipak u određenoj mjeri dotiče i poslovni svijet – stoga se svakom poduzetniku koji ne želi postati loš vođa svakako isplati pročitati je.
