Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 15.10.2011.
J. D. Salinger: "Franny i Zooey"
Konačno sam je pročitala (čovječe, kad pogledam o kako se malenoj knjižici radi, čudi me da se nisam i dulje opirala... doista bi nam trebao znak za sarkazam). Svidjela mi se.
Knjiga je sastavljena od dva dijela: jedan govori o Franny, a drugi o Zooeyu. Naizgled ne može biti jednostavnije. No ipak se radi o vrlo kompleksnom djelu. Iz prvog dijela saznajemo djeliće informacije, ali tek je drugi pravo otkriće. Naime, Franny je studentica iz velike obitelji sa sedmero djece koja su sva sudjelovala u radijskoj emisiji „To je pametno dijete“, od kojih su Franny (Frances) i Zooey (Zachary) dvoje najmlađih. Prvi dio govori o susretu studentice Franny i njezinog dečka Lanea na njegovom fakultetu. Odjednom, Franny oboli i počne se čudno ponašati. Prvi me dio ostavio u uvjerenju da se radi o djelu koje govori o vjerskom prosvjetljenju, s obzirom da Frannyno čudno ponašanje valja pripisati knjizi o nekom ruskom hodočasniku koji je naučio molitvu koja se neprekidno moli.
No, kako na početku drugog dijela govori Buddy Glass, Frannyn i Zooeyev najstariji živući brat, dojam da se radi o djelu koje opisuje vjersko prosvjetljenje, o religioznoj priči, priči o misticizmu, brzo je izblijedio – riječ je zapravo o jednoj (doduše prilično zamršenoj!) ljubavnoj priči, priči koja tematizira obitelj, bratsko-sestrinskoj priči i svemu što si braća (ljudi koji su na mojoj ljestvici vrijednosti najbliži srodnici koji mogu postojati) u životu mogu zamjerati.
Franny, a osobito Zooey, svojoj su starijoj braći Seymouru i Buddyu najviše zamjerali to što su im već od mladosti „naturali klasike“. Međutim, s najmlađima (za razliku od srednje braće) su počinili svojevrstan sociološki eksperiment:
Zooey stoga izražava nevjerojatno ogorčenje govoreći o svojoj najstarijoj braći, što zapravo i nije čudno (ipak, intenzitet tog ogorčenja ostavlja bez daha):
Zooey je, izvana gledajući, uspio u životu: kao ono dijete u obitelji Glass koje je imalo najveću karizmu, u odrasloj je dobi postao glumac. Međutim, on se ne može iskreno veseliti svom uspjehu, već je i u tom smislu izrazito samokritičan:
Franny sa svoje strane dolazi u obiteljski dom da bi u njezinom okrilju zaliječila rane od razočaranja izazvanog zbog nedostatnosti akademskog života. To što je našla na fakultetu nije bilo ono što je tražila (inače, moram reći da su likovi sjajni, sjajno ocrtani, osobito me se dojmila interakcija između Zooeya i mater familias, gospođe Bessie).
Htjela bih vam još govoriti o ovoj knjizi, ali mislim da sam već i ovim prekršila sva pravila duljine jednog blog-posta, pa ću samo reći zbog čega se meni učinila važnom: natjerala me na razmišljanje o izrazito kompliciranim bratsko-sestrinskim odnosima (iskreno, izrazito puno braće i sestara koje ja znam u svim generacijama ne slaže se dobro), pa i o vlastitim odnosima s bratom i sestrom; odnosima koji su najzačudnija i vjerojatno najkompliciranija emocionalna veza koju imam s nekim drugim bićima u svom životu.
Najtoplije preporučujem.
