Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 07.10.2011.
Linkovi za podsjećanje na drage blogerske uratke – nešto novije i nešto starije
Nedavno sam našla papirić na kojem sam zapisala linkove koje bih voljela podijeliti s vama (papirić se zametnuo, ja sam zaboravila – ne zato što sam vjetropirasta i rastresena, nego zato što puno stvari držim u glavi!), pa ih evo sada...
Kao prvo, bloger GP-Zagrebancije je donio jednu fotku koju je nazvao „Ništa od Cole“. Cola ili bez nje, mene veseli ovolika količina javnog čitanja koje je prikazano na slici, pa vas podsjećam na tu veselu zgodu!
Ništa od Cole
Nadalje, dok je bilo ljeto, vrijedno su čitale dvije blogerice (ja vodim evidenciju), od kojih to prva spominje Semiramida u svom postu pod naslovom „Ćušpajz, ništa više“, a također i LittleMissConfused u postu pod naslovom "Ljeto je..." (u tom postu ona u slici i tekstu prenosi ono što je planirala „odraditi“ tijekom ljeta, pa joj držim fige da su joj ljetni praznici bili i više nego ispunjeni). Linkovi su dolje, poslužite se.
Ćušpajz, ništa više
Ljeto je...
A sad prelazimo na nešto novije. Kao prvo, blogerica Indijanka Vegetarijanka je vrijedna čitateljica iz posta u post, pa prenosim nekoliko njenih kratkih preporuka za štiva vrijedna vaše pažnje. U prvom redu, tu je post pod naslovom „O snažnim kostima“ u kojem donosi citat iz kultnog „Waldena“ Henrya Davida Thoreaua, a drugi preporučuje knjigu „Gonič zmajeva“ autora Khaleda Hosseinija.
O snažnim kostima
Khaled Hosseini: Gonič zmajeva
Blogerica Knjižna buba imala je također nekoliko sjajnih preporuka – posljednji post je bio „Bilješka o blogu“ koju sam sa zadovoljstvom pročitala jer vidim da gajimo iste predodžbe o pisanju kao o zanatu koji se uči – jedino pisanjem. Kao i Knjižna buba, i ja sam svojevremeno bila prava skribomanka: pisala sam dnevnik, pisma, priče, poeziju... nešto sam čak i objavljivala, ali onda mi je odjednom prestalo biti zabavno. Zapravo se još i danas pitam što se dogodilo sa mnom (osim samo meni očitih životnih promjena – pronalaska posla, preseljenja, useljenja sa životnim partnerom). Sad kad razmišljam o tome, čini mi se da sam po pitanju svoga pisanja bila na životnoj prekretnici: ili ću postati objavljivani profesionalac, ili ću sasvim prestati pisati. Međutim, odviknuti se od tako ozbiljne ovisnosti bilo je teško, i blog je predstavljao svojevrsni nikotinski flaster: nešto lagano, neozbiljno, ali kreativno da ne puknem od jada i jednoličnosti svoje životne rutine. Vremenom se misija mog bloga iskristalizirala i ja je u svakom trenutku imam u glavi; pri pisanju teksta ili čitanju knjige. Moj je blog specifičan jer je tematski, a kako je područje knjiga, nakladništva i edukacije gotovo neiscrpno, meni vjerojatno nikad neće ponestati tema za pisanje. U inspiraciju ne vjerujem, ali mi treba određeno vrijeme da složim tekstove, pa je to najčešće slobodno poslijepodne nakon posla. Koliko mi je važna čitateljska podrška i broj komentara čitatelja? Jest važan, ali nije presudan (naime, kao i svaki drugi pravnik, volim dobru polemiku, a blogersku volim osobito jer je, ako nije Mirče upleten, najčešće na nivou) – najvažnije mi je da moja preporuka neke knjige, linka ili ideje bude negdje tamo, da pluta u eteru – to je jedini način da za nju sazna upravo ona osoba kojoj je ta knjiga namijenjena.
Bilješka o blogu
Konačno, od Knjižne bube prenosim još i preporuku knjige Emme Donoghue pod naslovom „Soba“ te post koji preporučuje web-stranicu Hrvatski jezik.
Emma Donoghue, Soba
Hrvatski jezik
