Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 21.02.2011.
Kako birati knjige za praznike
Nažalost, praznici i godišnji odmori su udaljeni od nas još barem pola godine, pa se nekako i ne nadam da ću se upustiti u čitanje "Uliksa" za kojim me srce boli već godinama što ga nisam pročitala. No Zlica Od Opaka napisala je sjajan post o tome kako iako čitavu godinu viče "Živio šund!", nekako se u vrijeme godišnjih odmora uvijek zatekne kako čita kakvog Kanta, Dostojevskog, ili nedajblože, Krležine "Zastave" (iako, moram se složiti da je Hedwig Courths-Mahler izvrsno štivo za plažu, osobito ako imate žensko društvo uz koje se možete nesmetano cerekati).
Što ja mislim o tome? Uvijek se nađe netko tko će vas kompleksirati - bilo zbog toga kakvu glazbu slušate, koje filmove gledate ili kakve knjige čitate. Uvijek će vam netko reći - "Ali to je klasik, to naprosto MORAŠ pročitati!" I onda se vi nađete u situaciji da morate misliti o sebi kako niste dovoljno načitani, dovoljno obrazovani, dovoljno dostojni. No evo istine: knjiga i materijala za čitanje postoji nevjerojatno more i ja veću radost nađem u tome da otkrijem neki književni biser u nedvojbenom šundu nego kad ga nađem kod Dostojevskog (jer to od Dostojevskog u krajnjoj liniji i očekujemo, za ime Božje!) Abritri ukusa često su pristrani pa ne valja osuđivati ljude - niti na temelju glazbe, niti na temelju knjiga, niti na temelju filmova - jer i samoprozvani arbitri ukusa imaju svoje mračne tajne: možda vole Lady Gagu, možda Judith Krantz, a možda filmove s Willom Farellom. Onaj tko je uvijek uzvišen, neka slobodno baci prvi kamen, ali neka ga usmjeri prema nekom drugom. Ja nemam kompleksa glede svog ukusa i obrazovanja (iako nikad ne zaboravljam da nikad ne smijem prestati učiti) i veseli me čitati krimiće, čak i u serijalima - što više, to bolje! Krležine "Zastave" su važne, priznajem, ali ponekad mi je također važno da pustim mozak na pašu, da mislim o tome što je Danielle rekla Peteru za vrijeme njihovog zajedničkog leta avionom (bubam napamet, ni na što se ovim ne referiram!) ili tko je ubio gospođicu Simone.
Vrijeme jest dragocjeno. Ali uravnotežen čovjek zna da postoji vrijeme za sve - vrijeme za spavanje, vrijeme za rad i vrijeme za odmor. Postoji vrijeme za učenje i vrijeme za zabavu (i često se zateknem kako sam više naučila u vremenu za zabavu nego dok sam se trsila nešto naučiti tijekom vremena za učenje). A kao što i Zlica navodi, praznici nisu vrijeme za ležerno prelistavanje Krleže. Isto tako, životne lekcije ne nalaze se samo u pustim svescima Dostojevskog. Nalaze se i u svakodnevnim situacijama - kad kuhate ručak, pijete kavu ili kad samo dokoličarite. A dok dokoličarite, ja vam uvijek preporučujem knjigu. Ili u ovom slučaju, jedan humorističan tekst s bloga Poslije ponoći.
Kako i zašto odabrati krive knjige za praznike, parodija
Još jedna kratka obavijest: na Rozojkozi objavila sam tekst o filmovima koji govore o knjigama (pisala sam o "Julie&Julia" i "The Jane Austen Book Club" , pa slobodno čitajte, komentirajte, i svakako razmišljajte).
Filmovi o knjigama
