Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 28.11.2010.
Matt Thorne: "Tvoje slike"
Malo sam oduljila s nepisanjem, ali imala sam neku privatnu gužvu pa nikako da se domognem niti provjere vlastitog inboxa, a kamoli bloga. No u pauzama između životno-društvenih utrka ipak sam dosta čitala. U prvom redu, moram vam reći kako sam pročitala knjigu britanskog autora Matta Thornea pod naslovom «Tvoje slike».
Roman je to koji prati paralelne događaje u životima Martina Powella,tridesetpetogodišnjeg urednika muškog časopisa i njegove nekoliko godina mlađe osobne tajnice Alison Hendry. Martin ubrzo dobije otkaz na mjestu urednika tog časopisa i dobije ponudu koju će morati pažljivo odvagati.
Matt Thorne, kažu nam izvori, pripada književnom pokretu Novih puritanaca (čak štoviše, on se smatra i suodgovornim za njegov nastanak). Što to znači za nas? (evo, kad ponovno sretnem ovaj izraz, znat ću čega se tiče, i znat ću neki okvirni osjećaj koji me obuzima dok čitam knjige koje slijede manifest Novih puritanaca. Ono što su francuski i ruski realisti značili za Francusku i Rusiju toga doba, isto je što Novi puritanci nastoje postići za suvremeno društvo u kojem žive; oni ga opisuju ne sudeći o ponašanjima svojih junaka iako ipak donose implicitnu moralnu pouku). Znači da postoji manifest Novih puritanaca koji se sastoji od deset točaka, od kojih neke kažu da izraz mora biti čist i jasan, da pisci moraju biti posvećeni pripovijedanju i da njihove knjige moraju imati moralnu svrhu (čitav društveni pokret Novih puritanaca nastoji diskreditirati ovisnost o konzumerizmu, pa tako zagovara vožnju štedljivih automobila, apstinenciju od potrošačkih kartica i drugo).
Što se tiče o posvećenosti pripovijedanju, tu se slažem: Matt Thorne u čitavom svom romanu «Tvoje slike» nema suvišnih riječi niti suvišnih epizoda (neke se od epizoda mogu činiti takvima, ali služe svrsi ocrtavanja današnjeg društva u kojem sve supruge varaju svoje muževe i svi muževi varaju svoje žene; u kojem se kokain konzumira na lopate i u kojem je društveno poželjno imati što više seksualnih eksperimenata i baviti se svakodnevnim izlascima u noćni život). Izražavanje mu je, dakako, čisto i jasno i u opisivanju svakodnevnih rutina svojih junaka Thorne im ne pripisuje osobito plemenit unutarnji život. Dakako, sve to ima svrhu da mi se pomalo zgadilo kako ljudi koji su desetak godina stariji od mene žive luđim životom nego što ja živim već posljednjih sedam-osam godina. Moralna svrha – ispunjena.
No glede one ponude koju naš glavni junak nije mogao odbiti, svakako vas moram pitati jednu stvar: što je s pornografijom? Kako to mislim? Pa evo, Martin je dobio ponudu uređivati jedan mainstream časopis s pornografijom namijenjenom muškarcima (dakle, u rangu Penthousea ili Playboya). On o toj ponudi razmišlja, ali je meni privuklo pozornost što autor kaže o pornografiji i ženama, odnosno pornografiji za žene.
«Tako što ćemo ih navesti da osjete kako je izražavanje njihove spolnosti jačanje njihove društvene moći. To je zapravo isti trik kojim se služimo pri prodaji časopisa za muškarce. Većina ljudi vole se slikati u gaćama, to im je drago. I dok za mnoge žene postoji jasna granica između pornografije i glamurozne fotografije, časopisi za muškarce nastoje polako izbrisati tu razliku.»
Dakle, nekoliko pitanja o kojima sam razmišljala: vole li žene pornografiju (pri čemu mislim na mušku pornografiju koja služi određenoj svrsi)? Osnažuje li ih doista skidanje za mainstream pornografske časopise? (recimo, primijetila sam da je kod nas pitanje časti i društvenog prestiža ako određena dama s estrade uspije dobiti fotosession kod hrvatskog izdanja Playboya – to na neki način predstavlja nešto «što moram napraviti prije nego što umrem») Nekako imam dojam da žene nisu tipične korisnice pornografskih sadržaja kao što su to muškarci (je li to stoga što žene nisu lako vizualno stimulirane ili iz urođenog osjećaja stida – kakav moram priznati da i sama osjećam – i naučenoj priči kako žene u budoaru ne mogu uživati na način na koji je to dopušteno muškarcima), te vjerujem da se još uvijek na žene koje javno pokazuju svoje tijelo gleda kao na jeftiniju vrstu žena (nastojim nikoga ne uvrijediti). Ispada kao da se ponavlja ona stara priča da jednu vrstu žena (onu razgolićenu) muškarci vrlo rado vole gledati, ali kad dođe do ženidbe, uvijek će radije izabrati onu koja je prije toga čitav život provela zakopčana do grla.
Ne znam, baš sam puzzled. Što vi kažete na sve to?
