Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 17.10.2010.
Loši šefovi i kako se boriti protiv njih
Za Rozukozu sam ovaj tjedan napisala tekst o “Vodiču za preživljavanje na poslu s lošim šefovima” autorice Gini Graham Scott. Svi smo imali iskustva sa šefovima s kojima jednostavno nismo mogli na zelenu granu, bilo da su bili agresivni, seksualni manijaci, kontrol-frikovi ili neznalice.
Vodič kroz loše šefove
Moji su konkretno bili relativno dobri (osim šefa br.2), samo što su se prečesto mijenjali da bi se čovjek mogao naviknuti na njih i na njihov način rada, a i nisam ih previše često viđala. Šefica br. 1 me uvela u posao, utješila me i rekla mi da se ne brinem kad sam na početku razmišljala hoću li ja moći raditi taj posao. No za dva mjeseca otišla je na porodiljni, potom je našla bolji posao u svojoj struci i nestala s tvrtkinog organigrama. Šef br. 2 je došao iz reda nas prodavača, ali nije bio previše kompetentan, njemu je sve bilo ležerno, nikad mu nije bila frka, uvijek je davao krive informacije i to prekasno tako da sam par puta i financijski kažnjena zbog njegovih gluposti (mislim da mi zbog toga najviše nije bio drag). Dobio je otkaz zbog odavanja poslovnih tajni i gospodarske špijunaže. Treći šef je bio najdulje moj šef i nekako sam se s njim i najbolje složila. Čovjek mekan ko putar, bilo mu je strašno teško provoditi odluke uprave koje su imale negativan utjecaj na zaposlenike i vrlo se loše osjećao oko toga. Od svih mojih šefova bio je najkompetentniji kao izvor potrebnih informacija i znao je riješiti svaku problematičnu situaciju koju nisam mogla riješiti sama. Brzo je napredovao na odgovorniju poziciju. Šeficu br. 4 nisam stigla pretjerano upoznati jer je u međuvremenu došlo do prekida radnog odnosa. Prvi dojmovi su: nastoji ostati pozitivna i konstruktivna i u vrijeme krize pa ostavlja dosta dobru vibru, neprestano dolazi s idejama (od kojih su neke dobre, ali ima i loših), ali još uvijek se zbog toga što je nova i što je došla izvana ne usudi preuzeti značajniju inicijativu. I posljednje (ovo doista nije bitno pa ignorirajte ako mislite da sam neumjesna), glede nje mi je totalno proradio gaydar.
Ova knjiga može pomoći da čovjek osvijesti međuljudske odnose u svom radnom okruženju, ali nije čudotvorni lijek (pogotovo ne za krizu – naravno da su svi nervozni i da nedostatak novca izvlači najgore iz ljudi). Stoga, čitajte cum grano salis.
Nego (trač-tajm!), jeste li vi imali kakvih iskustava s lošim šefovima?
