Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 03.09.2010.
Zoey Dean: "A-lista"
I prije «Tračerice» - «Tračerica». Odnosno, Gossip Girl. Tako sam ja natrapala na knjigu «A-lista» američke autorice Zoey Dean koja je objavljena kod nas 2005. godine pod nakladničkim kišobranom Naklade Grlica (nema web-stranicu, ali mi se čini da imaju i više od nekoliko izdanja, većinom popularnih naslova). Uglavnom, neke knjige iz te serije romana pretvorene su u TV-seriju pod nazivom «Privileged» (a proizvodi ih ista kuća koja proizvodi i «Gossip Girl», ne biste vjerovali!)
U središtu je radnje izvjesna Anna iz bogatih newyorških krugova koja radi nesretne ljubavi odlazi s ocu na Zapadnu obalu, u Los Angeles. Već u zrakoplovu upoznaje savršenog dečka, s kojim se drapa u odajama za 1000-miles-high-club, ako me kužite. Ispostavlja se da s tim dečkom nešto nije u redu, ili je i previše u redu s obzirom da ga djevojke iz bogatih krugova u L. A. – u naprosto opsjedaju. Tu Anna nalijeće na Sam, Cammie i Dee, tri zmijetine koje joj žele preoteti Gospodina Savršenog (za kojega se ispostavlja da ipak nije tako savršen, kako to već uobičajeno biva).
Ja uvijek ostanem paf od ovakvih knjiga (i nakon «Gossip Girl» sam ostala paf): tko bi to uopće želio znati? Je li tamo doista opisan stvarni život prljavo bogatih mladića i djevojaka? Je li moguće da je netko toliko dekadentan i uvjeren u to koliko su njegovi roditelji dobro potkoženi da se može ponašati kao da mu svijet leži pod nogama? Ja to ne mogu niti zamisliti. Svijet bogatih i slavnih toliko je daleko od mene da uopće ne mogu niti pojmiti kako je to biti ogavno bogat i na koje sve načine to čovjeku mijenja ponašanje (nemojte me krivo shvatiti, nije da baš nemam što za jesti, moja obitelj pripada srednjoj klasi, ali bogatstvo s otprilike šest – sedam nula potpuno mi je strano).
Još jedna važna stvar: ovo su današnje knjige za djecu i tinejdžere. «Gossip Girl» je zamijenila «5 prijatelja» i Adriana Molea. To je i sociološki vrlo zanimljivo: prvo, očito je da su klinci sve manje duhoviti i da su klinke sve droljastije. Očito je i da su roditelji izgubili autoritet (u «A-listi» otuđeni otac odjednom zahtijeva od svoje kćeri da ga zove Jonathan) i poštovanje svoje djece. Očito je da su dobro i zlo dvije kategorije o kojima djeca više ne moraju razbijati glavu; dovoljno je da znaju da je dobro izjednačeno s ugodnim, a loše/zlo s neugodnim. Nekako se ne sjećam da je tako bilo u moje vrijeme, ali možda samo babavim (bivam baba) po tom pitanju, možda su klinci uvijek bili klinci, a odrasli su uvijek bili šokirani njihovim ponašanjem. Ipak, imam dojam da su nama naši starci još koliko – toliko mogli biti vodiči po svijetu i društvu, a što današnji roditelji mogu poručiti svojoj djeci, što je važno u životu?
Uglavnom, knjiga je… zaboravljiva. A-lista, mo' š si mislit'!
