Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 02.04.2009.
Nacionalne kampanje za promociju čitanja II (naša regija)
U ovom postu nastavljam ispovijed o svojoj odiseji po hrvatskom webu. Moram priznati da me neprestano bilo strah prilikom iznošenja prethodnog posta da će netko reći: „Aha! Mi zapravo imamo nacionalnu kampanju za promociju čitanja, samo ti nisi dovoljno dobro istražila!“ Stoga sam i dalje kopala po stranici Ministarstva kulture. I dalje ništa, ali sam se sjetila kako Ministarstvo kulture u suradnji s Institutom otvoreno društvo - Hrvatska održava i stranicu www.culturenet.hr.
I doista, na Culturenetu sam našla nešto: apparently je 2001. godine Republika Hrvatska donijela Strategiju kulturnog razvitka kao dio projekta «Hrvatska u 21. stoljeću», ali ja sam pronašla samo Strategiju razvitka Republike Hrvatske iz 2003. godine koja se tiče znanosti, kojoj, ukoliko vas zanima, možete pristupiti ovdje . Inače, Culturenet nas upućuje kako više o cijeloj priči glede projekta «Hrvatska u 21. stoljeću» i Strategiji hrvatskog kulturnog razvitka iz 2001. godine možemo saznati na linku www.hrvatska21.hr ali to je link koji vas neće odvesti nikamo, tako da sam se i opet našla u mraku. Konzultirala sam se i na stranici Kulturne politike u Europi – kompendij osnovnih činjenica i trendova (o kojoj više na ovom linku), ali ni to zapravo nije ono što sam tražila niti ijedan od tih projekata spominje bilo kakvu nacionalnu strategiju ili kampanju za promociju čitanja kao relevantnu za obrazovanje ili znanost, što je po mom laičkom sudu velika pogreška. Naime, vjerujem da bi se promjenom svijesti i stava o knjizi koja je danas shvaćena kao bezvrijedna i nepotrebna za uspjeh u društvu i životu u stav o knjizi kao neophodnoj za učenje (i zabavu) značajno utjecalo i na promjenu prevladavajućeg sustava vrijednosti u ovom društvu. Imam dojam za koji vjerujem da nije pogrešan, da se danas oni koji su uložili najviše truda u stjecanja znanja i vještina obezvrjeđuju, dok se cijene oni koji nisu uložili ništa truda u sebe i svoje sposobnosti. Isto tako, po mom mišljenju stanje glede tretmana knjige je već alarmantno, o čemu govore mnoga istraživanja javnog mišljenja, od kojih sam o posljednjem govorila u prethodnom postu.
Ipak, kako bih završila ovu priču o kulturnoj politici moram reći i da su unatoč intertnosti središnje vlasti neke hrvatske regije prepoznale važnost rada na tom području pa je na nedavno održanom Istarskom saboru kulture usvojena Istarska kulturna strategija (a na redu je web – projekt Istrapedia, o čemu možete više čitati na ovom linku Istarski sabor kulture ) Ja navijam za to da se osnuje i Slavonski sabor kulture :drži fige:
No, neke naše susjedne države (pri čemu mislim na onu specifičnu, pod protektoratom međunarodne zajednice) su prepoznale kao relevantno pitanje promocije knjige i čitanja, pa je tako po uzoru na projekt Nederland leest (Nizozemska čita) pod pokroviteljstvom Misije OSCE u BiH organizirana kampanja čitalačke kulture «Čitaj BiH» u svrhu afirmacije čitanja i opće kulture u BiH. Više o tome projektu može se pročitati na ovom linku ), a ja još dodajem kako se u sklopu ovog projekta obogaćuju fondovi školskih biblioteka i održavaju javna čitanja. Inače, projekt je pokrenut već 2007. godine gdje je u sklopu dječjeg festivala Kid' s fest 2007. postavljen OSCE knjižni kutak «Čitaj BiH». U tom su knjižnom kutku svoje omiljene knjige čitali ambasadori veleposlanstava u BiH i ambasador Misije OSCE, kao i mnoge poznate ličnosti iz BiH.
U Srbiji je situacija nešto drugačija jer također ne postoji državna inicijativa koja bi usmjeravala ka poboljšanju čitateljske kulture (iako, nemojte me sto posto držati za riječ, nisam previše istraživala, a i uvijek ostavljam mogućnost da se odvijaju i neki napori koji nisu objavljeni na webu), ali bar među pojedincima postoji volja za promjenom, tako da znam da je i do danas u tijeku akcija «Darujmo reč» (ovdje je službeni blog akcije ) kojom se nastoji postići da svako selo u Srbiji dobije biblioteku (niti mnoga naša slavonska, zagorska, lička ili dalmatinska sela te mjesta po otocima ne mogu se pohvaliti seoskom bibliotekom, odnosno, po novoj hrvatskoj nomenklaturi – (općinskom) narodnom knjižnicom).
Nadam se da sam vas uspjela zainteresirati za temu, a za idući nastavak ovog mega – posta navest ću vam još neke zanimljive linkove na koje sam nabasala u svojoj web – potrazi za tračkom nade u čitateljsku kulturu u Hrvata.
