Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 12.02.2009.
Uživajte u bizarnom indijskom humoru s Khushwantom Singhom
Khushwant Singh je ugledni indijski romanopisac i novinar. Rođen 2. veljače 1915. godine u indijskoj pokrajini Punjab (sad dio Pakistana), postao je popularan zbog svoje kolumne „With Malice Towards One and All“ koju prenosi nekoliko indijskih novina. Njegovo pismo karakterizira njegov sekularizam, humor i izražena ljubav prema poeziji. Njegove literarne usporedbe Zapadnjaka i Indijaca često su obojene ironičnim bojama. Singh je bio urednik mnogih književnih i news – časopisa i novina.
Promatrajući njegovu književnu karijeru, dalo bi se zaključiti da se radi o indijskom Ephraimu Kishonu, jer je i Singh, kao i Kishon, po struci pravnik.
Iako je pisao i ozbiljnu prozu, ja sam za ovu prigodu naletjela na Khushwant Singh' s Joke Book (Knjiga šala i viceva), i to u engleskom izdanju, u .pdf formatu (ukoliko ste vični čitanju na engleskom i želite i sami virnuti u tu kratku knjižicu, javite mi se mailom pa vam pošaljem). Neke od meni najzgodnijih sam prevela.
Najbolja mi je priča o stvaranju čovjeka:
„Bog stvori mazgu i reče joj: Ti ćeš biti mazga, radit ćeš neprestano od zore do mraka i vući ćeš teške terete na svojim leđima. Jest ćeš travu i nećeš biti pametna. Živjet ćeš 50 godina. Na to mu mazga odvrati: Živjeti tako 50 godina bilo bi previše. Molim, te, Bože, ne daj mi da živim dulje od 20 godina. I tako je i bilo.
Tada Bog stvori psa i reče mu: ti ćeš bdjeti nad imovinom i životom čovjeka i bit ćeš mu najbolji prijatelj. Jest ćeš ostatke s njegova stola i živjet ćeš 25 godina. Na to pas odgovori: Bože, živjeti 25 godina kao pas bilo bi previše. Bože, ne daj mi da živim dulje od 10 godina. I tako je i bilo.
Bog tada stvori majmuna i reče mu: Ti si majmun – ljuljat ćeš se od drveta do drveta i ponašati se kao idiot. Bit ćeš smiješan i živjet ćeš 20 godina. Na to, dakako, majmun odvrati: Živjeti 20 godina kao klaun bi bilo previše. Bože, ne daj mi više od 10 godina. Tako je i bilo.
Nakon toga, Bog stvori čovjeka i reče mu: ti si čovjek. Bit ćeš jedino racionalno biće na kugli zemaljskoj. Koristit ćeš svoju inteligenciju kao gospodar svim drugim bićima na svijetu. Gospodarit ćeš zemljom i živjeti 20 godina. Na to čovjek odgovori: Bože, biti čovjek samo 20 godina bi bilo premalo. Molim te, Bože, daj mi onih 30 godina koje je odbila mazga, 15 godina koje je odbio pas i 10 godina koje je odbio majmun. Tako je i bilo.
I tako, od ostvarenja ove čovječje molbe, ljudski život izgleda ovako: on živi svojih prvih 20 godina kao čovjek, bez ijedne brige na svijetu. Nakon toga se oženi i ima djecu, pa mora raditi kao mazga da bi ih uzdržavao idućih 30 godina. Nakon toga, idućih 15 godina on vodi pseći život čuvajući kuću i jedući ostatke sa stola koje su mu ostavila djeca. Na kraju, u posljednjih 10 godina svog života čovjek živi kao majmun, zabavljajući svoje unuke ponašajući se kao idiot. I tako je bilo sve od tada.
I Indijci svoje Muju, Hasu i Sulju za trku imaju. Samo, oni se u indijskoj verziji zovu: Santa, Banta i Ram Lai.
Tako se jednog dana sretoše Santa i Banta na seoskoj cesti. Santa je na leđima nosio veliku torbu.
- Pozdrav, Santa – reče Banta – Što nosiš u toj torbi?
- Piliće – odvrati Santa.
- Ajde ako pogodim koliko pilića nosiš u torbi, dat ćeš mi jednog? – upita Banta.
- Ako pogodiš, možeš dobiti oba.
- OK, reče Santa – je li točan odgovor pet?
Jednom tako Santa reče Banti kako su izmislili novu vrstu kompjutora koji se ponaša kao ljudska bića. Svaki put kad napravi pogrešku, on krivnju svaljuje na druge kompjutore.
Urednik jednih novina jednom je napisao: Ne budite iznenađeni ukoliko u ovom uredničkom uvodniku naiđete na pogreške. Mi, naime, objavljujemo ponešto za svakoga, pa tako i za one koji u svemu vole pronalaziti greške.
Čovjek je vidio epitaf na nadgrobnom spomeniku koji je glasio: Ovdje leži pošten čovjek i političar. Sramota – usklikne čovjek – dvojica u jednom grobu!
Trojica su se prijavila za posao detektiva: Židov, Talijan i Indijac. Kapetan je odlučio svakom kandidatu postaviti isto pitanje. Kad je na razgovor došao Židov, kapetan ga je pitao tko je ubio Isusa Krista, a Židov je odgovorio: Rimljani su ubili Krista. Kad je isto pitanje postavio Talijanu, on je odgovorio: Židovi su ubili Krista. Međutim, kad je isto pitanje postavio Indijcu, on je prvo dugo razmišljao, a zatim je zamolio može li poći kući i još malo razmisliti, na što je kapetan pristao pod uvjetom da mu sutra javi svoj odgovor.
Kad je Indijac došao kući, supruga ga je upitala kako je prošao razgovor, na što je on odvratio: Odlično, dobio sam posao i već sam dobio zadatak da istražim jedno ubojstvo!
Kad sam ja bio dječak, žalio se frustrirani otac Indijac, mene su za kaznu slali u sobu i nisam se smio igrati s prijateljima. Ali moj sin u svojoj sobi ima televizor, telefon, kompjutor i CD player da mu ne bude dosadno dok je u kazni.
- I, kako ga onda kažnjavaš? – upita ga prijatelj.
- Pošaljem ga u moju sobu!
Banta i Ram Lai su radili na krovu, kad se Banta oklizne i padne s krova. Ram Lai se nagne i zazove ga – Banta, jesi li živ ili mrtav?
- Živ sam – zastenje Banta.
- Ti si lažljivac, reče mu Ram Lai – nitko ne bi preživio pad s krova. Ne znam trebam li ti vjerovati ili ne.
- Onda mora da sam mrtav – reče Banta – jer se ti ne bi usudio nazvati me lažljivcem da sam još uvijek živ!
Iz ovoga smo izvukli dvije pouke:
1. smijeh je univerzalan lijek i cijeli se svijet smije sličnim, ako već ne istim stvarima
2. ja nikako ne bih smjela pričati viceve, ne ide mi
