Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 05.12.2008.
Elizabeth Kostova na tragu grofa Drakule
Elizabeth Kostova, kako navodi njezina biografija, za roman „Povjesničarka“ već je dobila američku nagradu Hopwood za najbolji „roman u nastajanju“, a niz se nastavio i s „najčitanijim hitom godine“. Tek dva mjeseca nakon svjetske, doživjela je i svoju hrvatsku premijeru u izdanju Algoritma.
Naša nas povjesničarka već na prvim stranicama uzima za ruku i odvodi u barem tri razine prošlosti: svoju prošlost, prošlost svojih roditelja i njihovih roditelja, te u ne tako blisku prošlost kraja petnaestog stoljeća koju je na području Balkana obilježila krvava vladavina Vlada III. Tepesa, u narodu i literaturi poznatijeg kao Drakula. U dinamičnoj izmjeni te tri povijesne priče, ocrtava se glavna misao koja panično odzvanja u glavama čitatelja: „Grof Drakula je živ!“
Međutim, vrijednost ovoga romana nije niti samo u iznimno intrigantnoj i zanimljivoj fabuli, majstorski ocrtanim likovima (možda ne toliko povjesničarke koja nas kao osamnaestogodišnja pripovjedačica vodi kroz pisma, prašnjave knjižnice i arhive, te znanstvene radove; ali se majstorstvo autorice svakako očitava u njezinim opisima povjesničarkine majke Helen i oca Paula, te niza drugih sporednih, iako nezaboravnih likova) i napetosti koju jedna takva tema nosi, već i u desetogodišnjem radu autorice na povijesnim istraživanjima i putovanjima gradovima koje opisuje (pa opisuje posjete i Ljubljani i Dubrovniku- koje ona naziva Emona i Ragusa, da bi prikrila njihov pravi identitet- polovicom sedamdesetih godina protekloga stoljeća)- takav njezin trud je osobito vidljiv iz opisa gradova i njima pripadajuće atmosfere.
I iako bi bilo krajnje kritičarski neprofesionalno spomenuti epilog romana (s obzirom da se kritike ipak pišu radi preporuke budućem čitatelju), ovaj put ću napraviti iznimku. Naime, epilog ovoga romana je dovoljno nedorečen i nedovršen da se i čitatelj pri kraju nelagodno osjeća pri pomisli da Drakula još šeće među nama (usto, daje Elizabeth Kostovi dovoljno prostora za nastavak, iako ona tvrdi da joj to nije bio cilj).
Mnogi će možda odmahnuti rukom na samu pomisao još jedne eskploatacije legende o Drakuli kao književnog predloška, s obzirom da je ta priča od Brama Stokera, zatim i kroz brojne ekranizacije koje je ponudio Hollywood postala pomalo islužena. Međutim, ovdje se radi o osvježenoj verziji, punoj novih, još neispričanih detalja, kao i intimnih ljudskih priča, isprepletenih zaista eruditskim spoznajama i bogatim stilom autorice.
S obzirom da je knjiga u Americi ubrzo postala najčitanijom, na kraju možemo zaključiti da je i žensko pismo uz pomoć „Povjesničarke“ Elizabeth Kostove dobilo svoga konja za utrku s nedostižnim „DaVincijevim kodom“ Dana Browna.
