Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 13.10.2008.
Što mladi danas čitaju
Kako se još uvijek, još jedno kratko vrijeme, mogu praviti mlada, jer samo me tjedni dijele od oronulosti i socijalnih zuba, prava je prilika da samu sebe pitam što ti mladi danas čitaju.
„Ajde ti mala reci šta mladi danas čitaju. Da, ti mala, u prvom redu, ti što se okrećeš, s kečkama i zubnim aparatićem (pjesnička sloboda)“. Onda se ja kao malo zacrvenim, počnem kao bik strugati papkom po podu i kažem: „A pa ja sam sad završila čitanje, ovogaaaa, „Dvanaest hodočasnika“ Gabriela Garcije Marqueza, i sad čitam... ovaaaaaj... „Put u Indiju“ E. M. Forstera.“
Taj Forster mi je skroz poznat, čitala sam ga sto posto jednom davno, ali ne sjećam se više o čemu se radi, samo znam da mi je taj uvod prilično poznat. Mrzim kad se to dogodi. U toj gomili knjiga koje imam, samo me pažljiva organizacija može spasiti od potpunog kaosa. Nažalost, još se nisam pažljivo organizirala. Jedan dio knjiga mi sad prebiva na posudbi, iako znam da sam totalni kreten što bilo kome, osim osobi s kojom dijelim stol i postelju, posuđujem knjige. Tako su mi nestale, i to prije par godina „Sjajne zeznute godine“ Michala Viewegha, i primjerak „Prve damske detektivske agencije“ Alexandra McCall – Smitha S POSVETOM poznanice od koje sam knjigu dobila, i još neke knjige s kojima se još nisam do kraja niti oprostila. U svakom slučaju: imam jedan dio knjiga koje sam pročitala i jedan dio koji nisam. Omjer između njih iznosi otprilike 55: 45 u korist jednog ili drugog dijela, ovisno o tome da li bržim tempom knjige kupujem ili čitam. I tako, za neke knjige znam iz kojeg razloga su završile u rubrici „nepročitano“, recimo, Kingsleya Amisa („Sretni Jim“, jel) ili komplet Dubravke Ugrešić još planiram bar jednom pročitati u skorije vrijeme. Ali s druge strane imam i ovakve sporadične slučajeve koje ne znam gdje bih smjestila u prostoru i vremenu. Ipak, to su slatki problemi u usporedbi s mogućnošću da sam mogla i ne imati posao s kojim bih uzdržavala svoju bezumnu strast za kupovinom i čitanjem knjiga.
Što se tiče „Puta u Indiju“, znam da se radi o prepričavanju vjekovnog spora između domicilnih Indijaca i Europljana, odnosno Engleza koji su taj prostor kolonizirali. Detalje ću vidjeti, pa vam prepričam, for whom it may concern.
