autentičnost površnosti
ponedjeljak , 22.07.2013.
na društvenim mrežama se ne čita, gledaju se sličice čak se i njihoi naslovi ne čitaju
i u čemu je onda fejs bolji od portala - samo u autentičnosti
autentičnost površnosti
kad bolje promislim ovo bi mogao biti dobar nacionalni slogan,
jedino se ne mogu sjetiti kojoj zemlji bih ga pripisao?
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
2+2=4, ili?
petak , 19.07.2013.
jučer nisam uspio u razgovoru s visoko pozicioniranim ekspertom (što bi trebalo govoriti o njegovoj neupitnoj kompetenciji) iz medija na koji se tema odnosi, prenjeti ideju o poslovnom modelu s kojim živim godinu i pol.
Nešto što poznajem skoro do srži nisam uspio "prodati", ne kao proizvod već kao transfer ideje. Nisam time počinio nikakvu štetu nikome drugom kao i ideji samoj, osim svojoj predodžbi o sebi samom.
Naknadno analizirajući izneseno uvjerih se da nisam propustio ni jedan bitan detalj, ipak - nisam "angažirao" strast. Strast kao ekspresiju moje vjere u izneseno. Ponekad nam se čini da je sve mjerljivo kao i da ništa nije u cijelosti mjerljivo.
Uvijek možete reći da je odgovor na 2+2 četiri. Iako možda i nije bitna sama točnost odgovora kojega pružate već vjerovanje onoga koji ga prima ("kupuje") od vas.
I to naravno stavlja na vagu aritmetičku "četvorku" kao i vašu "vjeru" u četvorku. Nekako se čini da je 4 samo onda kada vjerujete u "četiri", a strast je dobar način da izrazite vjeru.
Jednako dobar kao i da je izgubite - izostankom strasti.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
dobri
ponedjeljak , 08.07.2013.
na "dobrima" je da se stalno dokazuju
ne zato jer su "dobri" - oni toga naime ne bi trebali biti svjesni, već zato što žele podijeliti.
Ne podijeliti već učinjeno (naučeno ili proizvedeno) već podijeliti mjesto u razgovoru, u prostoru za razmjenu mišljenja, stvaranja novog pogleda i učenja ili promjenu perspektive.
Mnogi "dobri" se umore i postanu cinični te time i prestanu biti "dobri". Neki drugi "dobri" zasluže mjesto u pažnji većine koju traže, tada također prestanu biti "dobri" i samo se utope u masi prestankom stršljenja iz nje.
"Dobrima" se skida glava upravo zato što strše iznad mase i lako ju je "odrezati".
Koncept koji prenose "dobri" vrijedan je upravo onoliko koliko je proporcionalno "rezanju" glave spreman tu istu izdići bar jedan puta više no što je odrezana.
Taj jedan puta više izdignuta glava govori o vjeri i htjenju da podijele - jer toliko naime vjeruju u njega - baš kao što vjeruju i u potrebu da se o istome promišlja ili djeluje - zajedno. Jednako tako, "dobri" ne postoje bez onih koji mogu postati "dobri" ili promijeniti "dobre" u nekakve drugačije od ustaljenog obrasca.
Vrijednost priče, koncepta ili djelovanja koja živi samo kroz interakciju je jedina garancija da "dobri" čine dobro.
(Ne znam što mi je trebao ovaj status danas u vremenu kojega nemam i u kojemu je ljeto opet popeglalo bonacu. Nad kojom kada se nadviješ - ortogonalan pogled pruža lica i duše koje se smiješe fiksirana u hladetini ispod mirne i sjajne bonacom napete površine. To što se ne miču ne znači da ne osjećaju ili ne razmišljaju, samo je tako, eto - lakše.)
P.S.
i da ne bi bilo, ovo je optimističan post :-)
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
trojica
petak , 05.07.2013.
KRK / VRBNIK / '90 i neka /
Policjoti: i kako znate da su tablice bacili u more namjerno?
ja: ne znam, osim u koliko im nisu slučajno izletjele iz ruku na molu kod svjetionika zbog orkanske bure!
Policjoti: Kakve sad "orkanske bure", jel' se vi to šalite s nama?
Ja: Ne! Vi se šalite sa mnom! Tri tipa s mojim tablicama samo je orkanska bura mogla odpuhati od Pjace do svjetionika i u ime spašavanja vlastitih glava morali su pustiti tablice kako i njih ne bi otpuhalo u more.
Policjot 1.: "da pišem buru?"
Policjot 2. (bez kape): ne! piši tablice!
Policjoti: a kako znate da su bile tri osobe?
Ja: vidio sam ih.
Policjoti: Što ih niste zaustavili?
Ja. Bio sam predaleko!
Policjoti: Kako predaleko kada ste ih vidjeli?
ja: s terase konobe Nade, luka se dobro vidi al' teško doseže.
Policjot: Mogli ste viknuti!
ja: zašto?
Policjot: pa da vas čuju!
ja: al' ja nisam znao da bacaju moje tablice.
Policjot: a kako sad znate?
ja: pa tako što ih nije bilo na autu!
Policjot: a kako znate da su to baš vaše tablice?
ja: tako što ih nema na autu, a ima na dnu luke i što se brojevi poklapaju s brojevima u saobraćajnoj iskaznici vozila.
Policjot: zanimljivo!
Policjot 2.: a odakle vam onda ove tablice na zidiću?
ja: to su te iste, izronio sam ih.
Policjot: kako po noći?
ja: pomogli su mi!
Policojt: ona trojica?
ja: ne, Branko! Donio mi je masku i baterijsku lampu.
Policjot: u redu, i što vi sad hoćete od nas?
ja: da napravite zapisnik o oštećivanju!
Polocjot: za tablice?
ja: ne za vozilo, haubu i šiber koju su izgazili.
Policjot: tko?
ja: ona trojica!
Policjot: a kako znate da su bila trojica?
ja: .......
komentiraj (0) * ispiši * #
ponekad
ponekad svi bolje vide naše unutarnje borbe od nas samih
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
